Nit' gregada nit' brujet


Ljeto je vrijeme kad nas sa stolova u ribarnici mami obilje svježih i ne preskupih riba i školjaka, od kojih se može pripraviti bezbroj kombinacija morskih delicija. Uvijek je najbolje kada se istovremeno u istom loncu krčka više različitih vrsta riba, školjaka i glavonožaca. Za ovo jelo potrebno je kilogram ribe (na primjer jedna veća plavica, jedna lastavica, jedan pauk i jedna batovina). Važno je da riba bude ona koja ima malo tvrđe meso i da ne bude prekuhana.

Sastojci:
Kilogram ribe (koćarskog ulova) s malo tvrđim mesom, kilogram školjki, (kunjki i prnjavica), pola kilograma sipa, (može i liganja), pola kilograma srednjih škampi, dvije velike glavice luka, jedna veća konzerva pelata ili kilogram svježih oguljenih rajčica, četiri češnja češnjaka, dva decilitra bijelog vina, korica limuna, par listova lovora, sol, papar, maslinovo ulje.

Priprema:
Ribu očistite i glave odstranite, posebno ako su ribe manje, jer ako se riba prekuha i glave raspadnu, jelo je će biti teško jestivo. Školjke operite i, posebno kunjke, očistite tvrđom četkom. Luk i češnjak nasjeckajte na sitne komadiće i pirjajte na maslinovom ulju dok ne postane staklast. Dodajte kunjke i sipe narezane na manje komade. Nakon desetak minuta dodate dva decilitra bijelog vina, pelate, začine, lovorov list, sol i papar prema ukusu. Dodajte ribu, a na samom kraju i škampe. Po potrebi dodajte još malo vina ili vode, ako nam više odgovara. Škampe kuhajte samo 5 minuta i jelo je spremno za serviranje.

 

Marin 22 - riječki maneken

Ako je na nastanak nekog plovila utjecalo mišljenje nautičara, i ako je rađeno tako da uvaži najveći broj sugestija nautičara, onda je to Marin 22. Od prvotne ideje koja se javila kao pokušaj našeg magazina da osmisli plovilo koje će zadovoljiti čim veći broj zahtjeva koje pred plovilo stavljaju sami čitatelji, do realizacije prošlo je dosta kreativnoga vremena. Između više modela raznih inačica Marina, raznih duljina i namjena, upravo se ova verzija po mišljenju čitatelja iskristalizirala kao optimalna brodica za našeg čovjeka i naše more. Prijedloga je bilo puno, no svi su se vrtjeli oko ove dužine, ovakvog pogona, te koncepta cjelogodišnjeg poludeplasmanca kojemu more, bez obzira na vrijeme, doba dana i godine, predstavlja dobro poznato okruženje. Glavni takmac ovom konceptu bio je nekoliko stopa kraći ljetni model Marin 19, kod kojega je poprilični broj sudionika predlagao da se umjesto unutarnjeg pogona koristi izvanbrodski motor. Čak je i radna verzija Marina bila u igri, no ona je bila ograničena na ribare, pa se u ovaj fazi pokazalo besmislenim razvijati brodicu u tom smjeru.
Nakon što je Marin prošao sud čitatelja, inicijator ovog istraživanja i budući brodograditelj, tvrtka DIA-MAR je kontaktirala Brodarski institut iz Zagreba koji je dovršio projektnu dokumentaciju. U ovoj fazi u dogovoru s proizvođačem, brodica je radi postizanja optimalnoga rasporeda produžena za dvije stope. Nekom puno, nekom malo. Nakon toga slijedilo je finalno dotjerivanje projekta, te konačno davanje zelenog svjetla za pokretanje proizvodnje. Kada jedna brodica u svom razvoju prođe sve filtre, tada je i proizvođaču, ali i krajnjem korisniku, budućem kupcu, znatno lakše jer se zna da je brodica prošla svojevrsno testiranje i prije probne plovidbe prototipa. Nakon što smo kroz naš magazin popratili odabir modela, mogli smo popratiti i izradu kalupa, prototipa, te prve probne plovidbe. Svaka faza razvoja mogla se pratiti redovito čitajući brojeve Burze Nautike.

Od pramca do krme
O Marinu se znalo mnogo i prije negoli je sama projektna dokumentacija bila gotova, no ono što nismo mogli napraviti prije izrade prototipa je prošetati brodicom i u stvarnim uvjetima ukazati na eventualna uska grla. Kako svaka brodica predstavlja svojevrsni konglomerat mnogih elemenata, nekima je posvećeno više, a nekima manje pažnje i prostora. U ovom slučaju naglasak je stavljen na funkcionalnost i sve je podređeno njoj. Već prvim korakom na pramčani mostić to postaje više nego očito. Široki mostić, osim što je zaštićen protukliznom površinom, osigurava visoka inoks ograda. Kod testiranoga modela, radi lakšeg izlaska na višu obalu dodana je i prečka s drvenim gazištem. U gazište su ugrađeni nosač i vodilica sidra koji se nalaze ulaminirani ispod razine palube, a na njih se nastavlja sidreni lanac. Podizanjem velikog poklopca spremišta u vrhu pramca, koje se može nasloniti na bočnu ogradu kad se otvori, vidi se da je upust koji je napravljen idealan za postavljanje električnog sidrenog vitla, koji pod poklopcem niti se vidi, niti smeta, a ipak savršeno dobro radi svoj posao. Osim iz kokpita, sidrenim vitlom se upravlja i pomoću palubnih prekidača smještenih uz bok palube. U spremištu u koje stane dovoljno sidrenog lanca, mjesta ima i za konope.
Vodeći računa o sigurnom kretanju brodicom, te o blizini spremišta konopa, bitve su postavljene bočno pod ogradu. Na ovaj način se lako dolazi do bitava, koje su umetnute u mrtvu bandu, pa se nogom ne može za njih zapeti. Nekoliko centimetara podignuta mrtva banda sprečava i da noga klizne s palube, što je vrlo pohvalno kada govorimo o sigurnosti.
Gledajući s boka, Marin 22 je brodica upuštenog profila trupa, tako da stranice kabine, odnosno visinu krova kabine ne treba puno podizati. To za posljedicu ima nisko sunčalište ravnih ploha, koje remeti tek ovalni krovni prozor. No i ova se smetnja može vrlo elegantno eliminirati postavljanjem jastuka na sunčalište.
Kad se od sunčališta krene bočnim prolazom prema kokpitu, tada do izražaja dolazi naglašena stabilnost ove brodice. Ona potpuno prolazi sve testove, kako za najosjetljiviju kategoriju, djecu, tako i za ribolovce, pa čak i kad se radi o plovidbi poprilično nemirnim morem. Ovdje osim visoke bočne ograde, za prihvat služe i krovni rukohvati izrađeni od nehrđajućeg čelika.
Bočni prolaz je cijelom svojom dužinom i više nego dovoljno širok, što vrijedi i za laminiranu stepenicu za silazak u kokpit. Zaobljena stepenica ne ulazi previše u prostor kokpita i ne remeti njegovu prostranost. Kokpit je u skladu s potrebama većine nautičara uređen bez ikakvih fiksno postavljenih sanduka, sjedalica i ostaloga što bi moglo smetati, kako u radu s ribolovnim alatima, tako i ostalim aktivnostima.
Od dva poklopca u podnici kokpita jedan pokriva strojarnicu, a drugi veliko spremište. Druga dva manja spremišta nalaze se u stranicama natkabine. Jedno od njih služi za držanje plinske boce. Kokpit je, što se tiče verzije namijenjene uživanju zamišljen tako da se u njega stave sklopivi, po mogućnosti drveni stol i stolice. Ovakva verzija je višestruko dobra, jer osigurava razmještaj garniture po želji vlasnika. Cijeli prostor kokpita može se natkriti tendom koja se dijelom hvata na inoks nosač, a dijelom na krov natkabine.
Spomenuli smo da je Marin 22 višenamjenska brodica koja osim rekreativnog dijela treba zadovoljiti i onaj radni, ribolovni pa čak i ronilački. Veliki kokpit nižih bočnih stranica, omeđen inoks ogradom osmišljen je tako da zadovolji i ribolovce s vršama i mrežom, ali i više ronilaca s punom opremom, pa čak i kompresorom! Roniocima, ali i svima onima koji ne žele ili ne mogu preskakivati preko ograde mnogo će značiti činjenica da se iz kokpita na veliku četvrtastu krmenu platformu izlazi kroz vratašca na krmi. Na njoj je ulaminiran inoks rukohvat i ljestve za izlazak iz mora, skrivene pod poklopcem. Iako je to moguće i mijenjati, pozicija tuša na krmenoj stranici, predstavlja vrlo praktično rješenje i nalazi se nadohvat ruke bilo da je riječ o tuširanju po izlasku iz mora ili ispiranju crnila i ostalih tragova ribolova s kokpita.

Unutrašnjost brodice
Stražnja stranica kormilarnice, odnosno natkabine Marina 22, napravljena je tako da se na desnoj strani nalazi prozor, dok je prostor za vrata ostavljen s lijeve strane. Ovo rješenje se naime u praksi pokazalo kao najpraktičnije. No, kako svatko od nas ima razne želje i potrebe, tako je jedna od ideja, koja sigurno u kabinu donosi puno prirodnog svjetla, postavljanje velike staklene stijene s kliznim vratima. Ovo je naravno lako izvedivo, jer je cijela zadnja strana potpuno ravna, pa zapravo izgled zadnje stijene ovisi o naručitelju. Ukoliko to kupac želi, u radnoj verziji zadnja stranica se čak može ostaviti i potpuno otvorena, što radni prostor povećava gotovo za duplo.
Ne želeći biti u šabloni, a sve s namjerom da se što bolje prilagodi kupcu, unutrašnjost brodice proizvođač može djelomično i mijenjati. Tako se umjesto brodskog toaleta taj prostor može umanjiti na račun ležaja ili pak urediti kao veliko spremište za stvari. To je stvar koja je podložna raspravi.
Ono što se ne može mijenjati je skiperska pozicija. Uz desni bok kormilarnice smješten je upravljački dio sa svim instrumentima. Svi instrumenti ugrađeni su poštujući najviše standarde i pravila preglednosti instrumenata, kao i dostupnosti pojedinih prekidača. Tako se u ravnini kola kormila nalaze prekidači, a bočno, na namjenski ulaminiranoj polici svoje je mjesto našla poluga snage. Lagano zakošen podest koji se nastavlja iznad kola kormila otvara mogućnost za ugradnju mnogočega, od ploče s instrumentima za nadzor rada motora, pa sve do najvećih plotera.
I kao šećer na kraju dolazi nešto što se rijetko viđa: upuštena kadica za karte i nautički pribor, smještena ispod vjetrobranskog stakla. Na ovaj način skiper u svakom trenutku može ispred sebe imati kartu područja kojim plovi, bez da mu smeta. Ako netko želi ugraditi toliko instrumenata da se svi ni ne mogu ugraditi oko kormila, mjesta ima iznad prozora vjetrobrana. Tamo je postavljena desetak centimetara široka ukrasna ploča na koju se može ugraditi pokoji instrument ili VHF radiostanica, jer dubine ima dovoljno.
Ono što još nismo spomenuli, a vrlo je važno, jest sama preglednost sa skiperske pozicije. Bilo da se radi o stajaćoj vožnji, gdje problema neće imati ni oni koji visinom prelaze standarde, ili pak sjedećoj, preglednost je zahvaljujući velikim prozorima odlična. Kao dodatak za ljetne mjesece, dobro će doći bočni klizni prozor. Za tipizirani oblik prozora pobrinula se tvrtka Nautica F4, s aluminijskim prozorima prepoznatljivog izgleda i kvalitete.
Skiperska klupa je velika toliko da na nju komotno stanu i dvije osobe. Izvlačenjem podnice klupe do drugog boka kabine i postavljanjem naslona na tu podnicu, u tren oka dobiva se komotni ležaj. Ovaj ležaj se vrlo lako rastavlja i vraća u početno stanje, a tada se i oslobađa put u kokpit.
Zbog dubljeg profila trupa omogućeno je da se podnica kabine Marina 22 spusti na najnižu točku. Zato treba dodati nekoliko stepenica, ali nižom pozicijom se osiguralo da su ležajevi postavljeni najniže što se moglo, gdje je valjanje manje a spavanje ugodnije. Ležaj, koji nastaje spuštanjem ploče stola u pramcu osigurava smještaj dvjema osobama, a za silu komotno bi moglo spavati i troje.
Već smo spomenuli da se na račun korisne površine ležajeva toaletni prostor može maknuti, no to je već stvar želja i dogovora. Imati pravi iskoristivi brodski zahod s malim umivaonikom na tako maloj brodici, ili pak mali kemijski nužnik postavljen ispod pramčanog ležaja pitanje je ukusa i želja. Klasično izveden pramčani dio kabine s prostorom za montažu stola to omogućuje, isto kao i spremište pod klupama.
Unutarnje uređenje brodice ne može sakriti sve plastične dijelove, no dodavanjem velikog broja drvenih elemenata i podnice od umjetne tikovine unutrašnjost je dobila puno više domaćeg ugođaja. Čak su i dijelovi kuhinjskih elemenata, svi osim sudopera i plinskog kuhala, koje je izvedeno u laminiranom sanduku, napravljeni od drva.
Sudeći po svemu do sada viđenom, Marin 22 ima jednu karakteristiku. Rađen je maksimalno uzimajući u obzir praktičnost i funkcionalnost, ali pritom nije zanemarena ni ona, mnogima toliko bitna estetska komponenta. Svaki centimetar unutrašnjosti dobro je projektiran i stavljen u kontekst cjeline. Nigdje nema viška, ali nigdje ni ne fali. Kad se tome doda jednostavno kretanje plovilom, bez uskih grla, svaki pravi nautičar doći će na svoje.
Gledajući Marina u plovidbi odmah se vidi da je u izradi ovoga plovila sudjelovao netko tko zna što su more i plovidba. Bezvremenski dizajniran profil, gotovo vertikalnog pramca, ne samo da je oku ugodan, već je i vrlo praktičan pri plovidbi nemirnim morem, kada profil trupa dolazi do punog izražaja.

U plovidbi
Marin 22 nudi raspon brzina, ali i maritimne karakteristike klasičnoga poludeplasmanca. Iako nema gliserski trup, poluglisiranje mu ide vrlo dobro, pri čemu kod zaokreta nema padanja na bok, niti nekih nepravilnih položaja. A kako i bi kad se radi o brodici poprilične mase, kojoj niti vjetar niti more nisu strani. Planirani raspon brzina temelji se na deplasmanskoj plovidbi, koju se, ako se za to pokaže potreba, može povećati. Kako je i raspon pogona velik, te doseže do čak 200 KS, tako je moguće svojim potrebama prilagoditi i snagu i brzinu za akvatorij kojim se plovi, a na kraju i namjenu i tip plovidbe.

Tehnički podaci

  • Duljina preko svega:   
    8,2 m
  • Duljina:   
    6,92 m
  • Širina:   
    2,52 m
  • Gaz:   
    0,5 m
  • Istisnina:   
    2.400 kg
  • Spremnici goriva:    
    2 x 110 l
  • Spremnik vode:   
    80 l
  • Broj ležajeva:   
    2 + 1
  • Kapacitet:   
    8 osoba
  • Kategorija plovidbe:   
    C
  • Maksimalna snaga motora:   
    200 KS
  • Proizvodi i prodaje

  • DIA-MAR d.o.o. Rijeka
    tel: 051/313-254, GSM: 098/259-342,
    fax: 051/313-259
    www.diamar.hr,
    info@diamar.hr
  •  

 

Banda Kali

"U ribara mokre gaće, za večeru nezna šta će", stara je izreka za koju smo svi vjerovatno čuli i koja je u ovoj suludoj današnjici potpno istinita. Ribarija kao profesionalna djelatnost polako ali sigurno izumire što zbog nekontroliranog maltretiranja morske flore i faune, što zbog loših politika i nekontroliranog izdavanja povlastica za profesionalni ribolov na moru svemu i svakome. To je i na kraju rezultat ovome kažinu na moru koji će rezultirati jednu pozitivnu činjenicu, a to je da polako sa mora nestaju oni koji su tu samo zbog zarade, a ostaju samo oni kojima je more način života i prva i zadnja ljubav. Ulovit će se uvijek toliko da se može preživjeti, a bogaćenje je , uostalom, samo za političare, barem u ovoj državi.
Svu tegobu ribarskog posla, ma koliki god zaljubljenik u more bili, lakše je izdržati ako provodite duge dane i noći na moru sa pravom ekipom, To vrijedi općenito za sve, ali na moru je to malo drugačije. Tu glumci i lažnjaci teško preživljavaju. Na malom ribarskom brodu se čovjeka brzo upozna i u tome je draž tog druženja.
Jedan takav "Dream Team" je i posada kaljske plivarice "NOA":

Kucin, kučak, kostić oli ti ga pas kostelj

Morski psi su obične ribe. Stručni ljudi to uvijek ističu, ali ih većina među nama ne želi poslušati. Morski psi su opasni, razmišljaju takvi. Već njihov spomen izaziva strah. Nema potrebe bilo što pridodavati tako uvriježenim stavovima. Posebno tako razmišljaju oni koji ne poznaju more, ribe i ribolov. Pri spomenu morskog psa odmah pomišljaju na one što "jedu ljude", zaboravljajući da je stvarnost u moru posve drugačija.
Morski psi su stanovnici svih svjetskih oceana i mora, uključujući i naše Jadransko. Oni su stalno među nama, a da toga nismo ni svjesni. Dovoljno je reći da u Jadranu živi 26 vrsta morskih pasa. Preciznije rečeno registrirano je njihovo prisustvo, jer neke od tih vrsta nisu stalni stanovnici našeg mora. I nema nikakvih razloga za strah, jer morski pas je riba, i to posve obična riba. I rijetko je velik, veći od brodice da bi svojom pojavom ulijevao strah. Istina je, neki bi mogli biti opasni. Ali, to sigurno nije kostelj, jedan od jadranskih morskih pasa koji se često nađe na udicama sportskih ribolovaca.
Kostelj je stalni stanovnik našega mora. U nekim područjima svojedobno je bio i gušće naseljen, što se najbolje vidjelo u koćarskim lovinama. Oblik tijela karakterističan je za morskog psa - izduženo, vretenasto i vitko tijelo, sa skladnim rasporedom peraja koje upotpunjuju njegovu eleganciju. Veličinom se ističu prsne peraje, a repna peraja je asimetrična, sa znatno većim gornjim krakom. Glava mu je spljoštena i na vrhu zaobljena. Na njenoj donjoj strani nalaze se usta u obliku polumjeseca, a u njima tri reda zuba, dugih, šiljastih i nazubljenih.
Kostelj je morski pas čijeg se napada i ugriza ne treba bojati.  Opasan mu je tek ubod, ali ne tako da bi čovjeku ugrozio život. Na našoj obali i otocima narodni nazivi još su mu azja, košćak, kucin, kučak, pas kostelj, pas kostić, pas košćenjak, pena...
U Jadranskom moru, međutim, ne živi jedan pas kostelj, nego njih četiri. U svakodnevnom govoru sve se svrstava pod isti naziv - kostelj ili pas kostelj. Ovdje pišemo o onome kojeg nazivaju upravo tako - kostelj ili pas kostelj. Ostali kostelji su još jedan kostelj (drugi mu je latinski naziv), kostelj dubinac i kostelj crnac
Boja tijela kostelja je tamnosiva do svijetlosiva, s bijelim pjegama, a u donjem dijelu prelazi u bjelkastu. Maksimalno naraste 120 centimetara u duljinu, a najveći narastu do 7 kilograma. Prosječni primjerci imaju oko 2 kilograma. U nekim drugim morima, vjerojatno toplijima i ribom bogatijima, naraste do 160 centimetara i preko 9 kilograma. Zanimljiv je i podatak koji sam pronašao u literaturi da može doživjeti starost od 75 godina!? Ipak, više autora navodi da mu je životni vijek do 25 godina, što smatram prihvatljivijim. Poput ostalih morskih pasa, i kostelj na svijet donosi žive mladunce, ponekad samo jednog, a može ih okotiti i do dvadeset.
Stanovnik je čitava Jadrana, i to njegova dna. Gušće je naseljen u sjevernom i srednjem dijelu Jadrana. Kostelj je stanovnik mnogih svjetskih mora i oceana. U Atlantiku živi u oba priobalna akvatorija, u istočnom od Južne Afrike do Islanda i još na sjever do ruskog Murmanska, sa zapadne strane od Argentine do Grenlanda, zatim u Sredozemnom i Crnom moru, te Tihom oceanu od Beringova mora zapadno do Novog Zelanda i istočno do južnih obala Čilea.
Kostelj najčešće boravi na muljevito-pjeskovitu dnu, ali se, iako rjeđe, može susresti i na ostalim vrstama dna. Ponekad, posebno noću, može ga se naći na samoj površini, ali se isto tako spušta u dubinu, čak dublje od 500 metara! Najčešće se zadržava između 20 i 200 metara. Više boravi u zaljevima i kanalima nego na otvorenu moru, a u proljeće i ljeto zna se pojaviti uz samu obalu. Ribolovci bi trebali znati da kostelj živi u jatu, pa kad ulove jednoga treba nastaviti na istoj poziciji. Proždrljiv i grabežljiv, hrani se sitnom pridnenom ribom i beskralježnjacima, a posebna poslastica su mu jegulje.
Kostelj se najviše lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom, a manje mrežama potegačama i stajačicama. Uspješnije se lovi posebnim stajačicama zvanima psare, koje su namijenjene upravo lovu manjih pasa. Parangal je udičarski alat kojim se kostelj najuspješnije lovi. Mlađi primjerci zagrist će i na povraz namijenjen lovu oslića i pišmolja. Ponekad, kad se približi obali, može se uloviti i ostima.
Kostelj će zagristi i na pridneni parangal koji se polaže na pjeskovitu i muljevitu dnu, a koji je namijenjen nekim drugim ribama. Treba, međutim, znati da kostelj ima oštre zube i lako pregrize najlon, pa se često događa da se iz mora izvuče prazna prama bez udice. Zato, ako se njega namjerava loviti, završni dio prame na koji se vezuje udica treba napraviti od čelične žice. Udice također moraju biti jače i veće, broj 4-7. Namjenski parangal za lov kostelja treba izraditi od najlona debljine 0,50-0,70 milimetara. Za ješku se stavlja svježa riba - srdela, inćun, papalina, šarun, gira, bugva ili trak hobotnice.
Za lov kostelja parangalom proljeće i ljeto su najpogodnije vrijeme, iako ga se može uloviti i u ostalom dijelu godine. Rano jutro je najbolje vrijeme lova, a tada se može uloviti i povrazom. U noćima s mjesečinom parangal se može položiti uvečer, a dizati ujutro, jer je tada kostelj i noću aktivan.
Još je nešto važno znati o kostelju. Na početku leđnih peraja ima bodlje čiji je ubod bolan. Zato je potreban oprez kad ga se skida s udice ili oslobađa iz mreže. Ponekad je bolje i jednostavnije nožem presjeći najlon, nego doživjeti neugodnosti.
Meso kostelja je jestivo, kao i meso većine jadranskih riba, i ljudi ga često pripremaju za hranu. Bijelo je i osrednjeg ukusa. Može se kuhati na lešo, peći na gradelama, frigati u ulju, a od većih primjeraka i pohati.

       Branko Šuljić.  

Rab 720 NG Hybrid - još jedan tihi

Na ovogodišnjem Zagrebačkom sajmu nautike Pičuljan Marine je premijerno predstavio model Rab 720 NG Hybrid. Ugradnja Steyrovog hibridnog elektromotora snage 7 kilovata te turbodizelskog motora snage 280 konja u već poznato plovilo u svakom slučaju predstavlja logičan korak naprijed, jer tehnologija, a i kupci uvjetuju takav razvoj događaja. Posljednjih godina hibridni elektropogoni se sve češće ugrađuju u luksuzna plovila, a Rab 720 NG Hybrid jedno je od prvih manjih plovila u svijetu s ugrađenim ovakvim tipom kombinirane propulzije.

Steyr Hybrid
Steyrov elektromotorni modul ugrađuje se na zamašnjak brodskog motora, koji se može kombinirati s raznim motorima iz Steyrove ponude. Elektromotor od 48 volti snage 7 kilovata napaja se iz četiri baterije koje imaju dvjestotinjak kilograma. Budući da je elektromotor smješten unutar zvona, odnosno kućišta zamašnjaka, on pogoni zamašnjak, što će reći da je spojen na isti osovinski vod kao i glavni pogonski stroj. Ovaj elektromotor ima četiri načina rada u paralelnom i serijskom principu. Tako se elektromotor može koristiti kao samostalni pogonski motor kada radi samo na baterije i tada se kontrola parametara vrši putem SCC, Steyr Control Center zaslona.
 Elektromotor može raditi i kao dodatni pogon glavnom motoru, kada postiže najveći okretni moment od 100 njutnmetara raspoloživ već od samog starta. Kada radi samo glavni pogonski motor elektromotor postaje generator koji puni baterije, no pritom valja znati da pogonskom motoru oduzima tih 7 kW odnosno 10 konjskih snaga.
Osim toga ovaj elektromotor/generator može raditi i kao elektropokretač. Za razliku od mnogih sustava koji su teški i zauzimaju mnogo prostora, Steyrov hibridni modul ima 75 kilograma, i ukupno dodaje samo 10 centimetara na duljini motora. U konkretnom slučaju elektromotor je bio ugrađen na šestcilindarski turbodizelski Steyrov motor MO286 snage 280 konjskih snaga.

Plovidba na struju
U praksi, da bi se uključio elektropogon treba napraviti sljedeće. Ukoliko se plovi uz pomoć turbodizelskog motora i želi se prebaciti na elektropogon motor se mora ugasiti, ponovno dati kontakt te pričekati da se upali ekran nadzornog SCC modula na instrument ploči. Zatim se na prekidaču pored kola kormila prebaci na elektro dok se na ekranu ne upali lampica da je u pogonu e-mod. Nakon toga se zajedničkom polugom kopče i gasa „radi“ kao i kod klasičnih motora. U plovidbi elektromotorom izmjereni minimum brzine je 2,4 čvora, a maksimum 5,3 čvorova. Pri maksimalnoj brzini elektropogonom može se ploviti oko 45 minuta, a sa 70% gasa oko 90 minuta. Manual Drive funkcija omogućava dovoljnu zalihu baterija da se i kod potpune istrošenosti baterija može ploviti još pola sata s brzinama od dva do tri čvora.
Iako na papiru skromne, brojke se u praksi čine mnogo boljima jer elektromotor razvija veliki okretni moment u širokom rasponu rada pa pokreće plovilo s lakoćom. Ukoliko se tijekom rada u e-modu želi prijeći na turbodizelski dovoljno je samo prebaciti prekidač.
Na niskim okretajima prilikom dodavanja gasa turbodizelaša može se osjetiti lagani dodatni potisak elektromotora. Ugradnja Steyrovog hibridnog pogona Rab 720 NG poskupljuje za 10% u odnosu na standardnu varijantu. Mnogo, na prvi pogled. No, pokušajmo malo analizirati navedeno. Osim kupaca koji si to mogu priuštiti čisto radi gušta, nautičari koji često panulaju u pravilu trebaju imati i manji pomoćni motor koji troši izvjesnu količinu goriva. Nadalje, mali izvanbrodski motor nema niti približno toliko veliki okretni moment niti omogućava upravljivost poput elektromotora spojenog na osovinski vod Raba 720. Isto tako tijekom desetak godina eksploatacije manjeg izvanbrodskog motora potrošit će se i izvjesna količina goriva. Zato kada se sve uzme u obzir, razlika u novcima se tijekom dugogodišnje eksploatacije niti ne čini prevelikom.

Sve isto kao na „klasičnom“ Rabu 720
Izvana i iznutra hibridni Rab 720 se ne razlikuje od „obične“ varijante. Jedino natpisi Pičuljan Hybrid i Steyr Hybrid na boku u središnjem i krmenom dijelu otkrivaju kako se radi o posebnoj varijanti čiji se najveći adut nalazi u motornom prostoru. Ostalo je sve isto kao i na nehibridnim inačicama. Prekrasni dizajn sa zaobljenom natkabinom koji se odlikuje modernim mekim linijama i izdvaja iz konkurencije sa čak 12 staklenih površina na kabini i natkabini. Pritom najviše pažnje privlače ipak dva elipsoidna prozorčića na boku s obje strane kabine te po jedan u obliku vala sa svake strane natkabine. Da bi užitak bio potpun, na krovu natkabine nalazi se pomični klizni stakleni otvor koji, kada je otvoren omogućuje plovidbu gotovo pod otvorenim nebom. Ovo je naročito efektno noću pod zvjezdanim nebom.
Rab 720 NG Hybrid ima veliki pramčani špirun, odgovarajuću krmenu platformu te pristupačan bok, pa zapravo i nije važno pristaje li se pramcem, krmom ili bokom. Ukrcaj i iskrcaj su uvijek posve jednostavni.
Pičuljanov Rab 720 je u svakom slučaju školski primjer kako se i na relativno malom plovilu može postići savršenstvo. Špirun je dovoljno širok i ima otvor u koji upada sidro i ne smeta pri prolasku. To se ne bi baš moglo reći za okomiti tip sidrenog vitla koji strši visoko izvan pa treba paziti da se na njega nehotice ne nagazi i ozlijedi. Desno od vitla gledajući u smjeru pramca je dovoljno veliko sidreno spremište. Bočni prolazi širine 21 centimetar sasvim su dovoljno široki za siguran prolazak, a gotovo optimalno odmjerena ograda koja se pruža sve do kokpita doprinosi sigurnosti. Budući da nema stepenica za ulazak u i iz kokpita potrebno je malo pripaziti.
Sam kokpit je prilično prostran, a bočne klupe U oblika protežu se duž čitavog kokpita. Podizanjem poklopca u središnjem dijelu kokpita dolazi se do strojarnice. U konkretnom slučaju natpis Hybrid na Steyrovom motoru otkriva da se radi o posebnoj inačici.
Krmena platforma ima dva mokra spremišta sa strane i skrivene ljestvice za izlazak iz mora ispod poklopca.

Unutrašnjost
Kod Raba 720 naglasak u unutrašnjosti, uz samu funkcionalnost, stavljen je i na visoku kvalitetu izrade. Tako kvalitetni sjajni lakirani mahagonij i jastuci presvučeni alcantarom bež boje doprinose posebnom osjećaju u unutrašnjosti. S lijeve strane nalazi se salon s dvije klupe i stolom u sredini koji može postati pomoćni ležaj. Kuhinjski prostor smješten je tik uz ulazna vrata s desne strane te je opremljen sudoperom, dvostrukim kuhalom i hladnjakom smještenim ispod skiperske sjedalice.
Skiperski kutak ima jednostruko sjedalo, a instrument ploča Raba 720 više nalikuje nekom luksuznom automobilu nego plovilu. Preglednost sa skiperske sjedalice je odlična na sve strane zahvaljujući povišenoj poziciji. U pramčanom dijelu nalazi se dvostruki U ležaj čija bi prostranost trebala zadovoljiti osobe prosječne konstitucije.
Toaletni prostor s WC-om i umivaonikom smješten je s desne strane između pramčane kabine i skiperskog dijela i dovoljno je velik za osnovnu namjenu. U unutrašnjosti vlada izrazita prozračnost zahvaljujući velikim staklenim površinama pa je svaki boravak krajnje ugodan.

Plovidba združenim snagama
Steyrov turbodizelaš MO286 snage 280 konja predstavlja pravu mjeru za Rab 720. Snage ima i više nego dovoljno, a pri niskim okretajima ubrzanju pomaže elektromotor za dodatni impuls. Na 3.000 okretaja plovi se s ugodnih 18 čvorova. Povećanjem okretaja na 3.500, a pogotovo na 4.000 ostvaruju se gotovo gliserske brzine u rasponu od 23 do 26,5 čvorova. Najugodnije je ploviti s oko 3.300 okretaja i brzinama od oko 21-22 čvora. Zahvaljujući razvijenom pramcu Rab 720 reže valove kao nožem, a bočni brizgobrani ne dozvoljavaju da voda koja se tada digne u zrak završi na palubi, već ju odbacuju daleko od plovila. Pri svim režimima plovidbe Rab 720 sluša svaki pomak kormila bez pretjeranog naginjanja i lupanja po površini. Zaokreti se mogu izvoditi i pri najvećim brzinama uz minimalan gubitak brzine. Time i Rab Hybrid zadržava sve vrhunske maritimne odlike Pičuljanovih plovila.

Tko ne bi poželio ploviti na struju?
Rab 720 NG Hybrid ima adute koje bi poželio svaki nautičar. Kvalitetna izrada, vrhunske maritimne osobine i mogućnost nečujne plovidbe koja odmara dušu i tijelo, a i štedi gorivo, kvalitete su koje bi poželio svaki nautičar. Negativna strana jest povećanje mase plovila za punih 300 kilograma. No to i ne bi bio toliki problem da se cijena s hibridnim motorom ne povećava za 10% u odnosu na standardnu varijantu. Tako testirana inačica Raba 720 NG Hybrid ima cijenu od 112.000 eura bez PDV-a i trošarina.
Kome je standardna varijanta previše šminkerska i poželio bi više radnu verziju stiže najava iz Pičuljan Marinea kako će uskoro zaploviti i posve nova fishing varijanta Raba 720 koja će više biti orijentirana na radne potrebe. U svakom slučaju hibridni pogon pokazao se kao pun pogodak.

 Tehnički podaci

  • Duljina trupa:
    7,20 m
  • Duljina preko svega:
    8,30 m
  • Duljina na vodnoj liniji:
    6,40 m
  • Maksimalna širina:
    2,75 m
  • Gaz:
    0,63 do 0,83 m
  • Istisnina praznog plovila:
    2.900 kg
  • Spremnici goriva:
    380 l
  • Spremnik vode:
    140 l
  • Snaga motora:
    od 150 do 315 KS
  • Maksimalna brzina:
    30 čvorova
  • Broj ležaja:
    2+2
  • Kapacitet:
    6 osoba
  • CE certifikat:
    kategorija B




 tekst via "Burza Nautike"

File brancina u lisnatom tijestu


Iako priprema ovog jela na prvi pogled izgleda složeno, i čini se da za kuhanje treba izgubiti mnogo vremena, njegova priprema je zapravo relativno brza, a krajnji rezultat će vas sigurno ugodno iznenaditi

Sastojci:
Dva srednja brancina, ukupno 70 dekagrama, lisnato tijesto, dvadesetak listova mlade blitve, rajčica, sol, papar.
Za umak: vrhnje za kuhanje, mladi listovi koromača i bijelo vino.


Priprema:
Ribu filetirajte i očistite od sitnih kosti. Blitvu blanširajte i pripremite nadjev od rajčice. Nadjev pripremite tako da propirjate malu glavicu luka, i na to dodate još desetak dekagrama cherry rajčica i pola žlice šećera.  Blitvu posložite na lisnato tijesto, dodate pripremljeni nadjev od rajčice i posložite filetiranu ribu. Ovako posložene ribu, blitvu i nadjev zarolate u lisnato tijesto, premažete ga rastopljenim maslacem i stavite u pećnicu na temperaturu od 180 stupnjeva na dvadeset minuta. Za to vrijeme pripremite umak tako da na maslinovom ulju propirjate sitno nasjeckanu malu glavicu luka, dok ne postane staklasta, zatim dodate riblji temeljac, bijelo vino, vrhnje za kuhanje, sjeckani koromač, sol i papar. Kao prilog poslužite palentu koju ste prethodno tanko složili na limenu tavu i zapekli 10 minuta. Na palentu prije pečenja valja naribali malo paškoga sira.
                                                                                                                    Dobar tek.

Drhtulja - riba na baterije



Drhtulja, većina će odmah dodati: električna riba, riba koja ima struju, koja ribolovca može dobro stresti. To je otprilike sve što prosječan poznavatelj ribljeg svijeta zna o drhtulji. Oni bolje upućeni, koji više znaju zapitat će: koja drhtulja? Jer, u Jadranskom moru žive tri vrste drhtulje. Razlike među njima su neznatne, a radi se o rijetkoj lovini, pa se među našim ribolovcima sve svrstava pod jedan naziv - drhtulja. Te tri vrste zovu se: drhtulja kolobarka, drhtulja šarulja i drhtulja mrkulja. 
Uvažavajući razlike među njima, vidljive prvenstveno u boji njihova tijela i veličini, koja je kod primjeraka prosječne veličine manje izražena, neki znanstvenici sve tri vrste nazivaju istim imenom - drhtulja. Od tri vrste u Jadranu je jedino drhtulja šarulja gušće naseljena, pa ćemo nju opisati kao predstavnika tih riba koje proizvode električnu energiju. Poput ostalih riba, na našoj obali i otocima i drhtulja ima više naziva, a neki od njih su: trn, trnovka, trnovica, trpina, žigulja, rejnok, pjegava drhtulja, banjača, žigulja...
Oblikom tijela drhtulja je donekle slična raži, ali se ipak od nje razlikuje. Njeno tijelo je plosnato, slično ovalnom disku, još sličnije gitari. Rep joj je kratak i mesnat, a koža glatka i gola. Usta sa sitnim zubićima nalaze se s donje strane tijela, a oči s gornje. Boja tijela varira. Može biti siva, žućkasta, smeđa, crvenkasta, tamnosmeđa, išarana ili bjelkasto ispjegana. S donje strane uglavnom je crvenkastobijela.
 Drhtulja maksimalno naraste do 70 centimetara u duljinu, dok joj najveća težina može iznositi 10 kilograma. Prosječno veliki primjerci imaju tek pola kilograma. Treba istaknuti i činjenicu da joj je duljina tek neznatno veća od širine.
Drhtulja je stanovnik cijelog Jadrana, a nešto je gušće naseljena u sjevernom dijelu našeg mora. Staništa su joj na pjeskovitu, muljevitu i muljevito-pjeskovitu dnu. Uglavnom boravi na dubinama od 60 do 100 metara, ali se može naći u plićaku i na 200 metara. Nigdje nije previše gusto naseljena, ali se svugdje može naći, čak i u zatvorenim uvalama, ako u njima voda nije bočata. Nastanjena je, također, u čitavom Sredozemnom moru, i to gušće nego u Jadranu, te uz istočne obale Atlantskog oceana, od Sjevernog mora do Južnoafričke Republike.
A, kako loviti drhtulju? I, lovi li se ona uopće? Odmah moramo istaknuti da se ne lovi previše, a kad se već lovi, najviše se lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom. Ponešto se ulovi mrežama stajačicama i obalnim potegačama. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova uglavnom se lovi parangalom, a rijetko dubinskim povrazom. Parangal za drhtulju nitko neće raditi, jer ona kao lovina nikome nije previše zanimljiva. Uglavnom se ulovi na parangal namijenjen lovu raža i ostale divljači, a to znači pridneni. Za drhtulju je dovoljan parangal srednje težine, debljine osnovnog najlona oko 0,50 milimetara, s nešto tanjim pramama i udicama veličine 4 - 5. Za ješku se koristi svježa riba, uglavnom srdela, papalina, gira i bugva, a može i sipica ili lignjica. Sezona lova je čitava godina, ali se više lovi u njenu hladnijem dijelu, dakle još i sada.
Neće nitko pripremati ni poseban povraz za lov drhtulje. Slučajno se može uloviti dok ribolovac traži osliće i pišmolje. Takav povraz u pravilu se izrađuje od osnovnog najlona debljine 0,40 - 0,60 milimetara, s nešto tanjim predvezom i težim olovom, ponekad težim od 20 dekagrama. Preporučljivo je na kraj vezati jednu udicu, iznad nje olovo, pa na prame duge dvadesetak centimetara još dvije udice broj 4 - 8. Ako se ulovi, drhtulja, kao i raža, ulovit će se upravo na onu najnižu udicu. Kad se skida s udice potrebna je maksimalna pažnja. Neopreznog ribolovca u tren će stresti neugodno iznenađenje.
Na kraju odgovorimo na pitanje što će ga mnogi postaviti: meso drhtulje je jestivo. Bijelo je i mekano, ali ne previše kvalitetno. Po nekom rangiranju kvalitete ribljeg mesa moglo bi se svrstati u treću, pa čak i četvrtu kvalitetnu skupinu. U nas nije odviše cijenjena i tražena, dok se ponegdje na Sredozemlju - prvenstveno Tunis i tirenska obala Italije - redovito nudi i kupuje na ribarnicama. Prilikom čišćenja važno je odstraniti utrobu i organ koji proizvodi struju. Najbolja je pripremljena na brodet, ali se može frigati u ulju, kuhati na lešo, čak i peći na gradelama. Znalci govore da je jestiva i njena jetra. 

Za poznavanje drhtulje važno je istaknuti da ona u svom tijelu ima organ koji proizvodi električnu energiju. Električni organi nalaze joj se sa svake strane glave. Njima proizvodi električne udare kojima umrtvljuje ribe, plijen za jelo. Njen elektricitet, koji se pri dodiru trenutačno prazni, ima snagu 45 - 220 volti, što ovisi o veličini drhtulje i vremenu punjenja, odnosno proteku vremena od prethodnog pražnjenja. Prilikom dodira drhtulje stanoviti elektricitet osjeća i čovjek. Taj udar može biti i malo jači, ali za čovjeka potpuno bezopasan i ne izaziva nikakve posljedice, osim trenutačnog  neugodnog iznenađenja, jer to ne očekuje.
Iz života drhtulje treba istaknuti i to da ona na svijet donosi živo potomstvo, od 5 pa do više od 30 primjeraka dugih desetak centimetara. 

Drhtulja kolobarka, također, maksimalno naraste do 60, dok su prosječni primjerci dug odi 20 do 40 centimetara. Njena je boja s gornje strane pepeljastosmeđa s prijelazom u crvenkastu ili žućkastu. Na leđima ima pet do sedam plavih pjega obrubljenih bijelim ili žućkastim okvirom.
Drhtulja mrkulja je najveća i u Jadranu je najslabije zastupljena. Maksimalno naraste do 1,8 metara duljine i 70 kilograma težine, dok prosječni primjerci narastu od 60 do 80 centimetara. Njena je boja tamnoljubičasta, ponekad s crnim točkama i bjelkastim pjegama. Trbušna strana je bijela ili krem, s tamnijim rubom peraja.


 


Tartar od palamide

Sastojci:
Za po žlicu predjela po osobi treba oko dvjesto grama palamide, tj. jedna deblja 'feta', četvrtina male kapulice, malo svježeg koromača, pinjoli, sok od jednog limuna, nekoliko listića svježeg bosiljka, jedna velika žlica kapara, maslinovo ulje, sol i papr. Za serviranje: riga, mlada blitva i cherry rajčice (pomodorini).

Priprema:
Svježu palamaidu nasjeckajte nožem na sitne komadiće. Isto učinite i s kaparima, četvrtinom kapulice, koromačem, pinjolima i listićima bosiljka. Sve zajedno promiješajte i dolijte sok limuna, sol i papar po želji. Ponovo dobro izmiješajte i pustite da kratko odstoji u frižideru.
Servirajte porcije 'po žlicu' tatara od palamide na posteljici od rige, mlade blitve i pomodorina. Polijte s par kapi maslinovog ulja.



Sampa 740 Poludeplasmanac za sve

Iako naš prekrasni otok Rab sasvim sigurno nije najveći otok na Jadranu po svojoj površini, po brodogradnji mu sasvim sigurno nema premca, jer na ovom malom prostoru usporedo radi čak sedam vrhunskih brodograditelja, a to je, priznat ćete, impozantna brojka. Upravo zato ovoga proljeća rapski su se brodograditelji udružili ne bi li početkom svibnja predstavili svoje uratke tijekom manifestacije koja nosi ime 7 rapskih kaića. Ovo predstavljanje održalo se u luci grada Raba, s namjerom da brojnim posjetiteljima prikaže sav brodograditeljski talent otoka. Tijekom održavanja tog malog sajma između ostalih predstavljeno je i novo poludeplasmansko plovilo Sampa 740 brodograditelja Brodomehanika Brnabić. Iako na domaćem tržištu već postoji veliki broj poludeplasmanskih plovila, ova brodica je u svakom slučaju specifična zbog drugačijeg koncepta, počevši od dizajna do izvedbe.

Specifičan dizajn
Sampa 740 se od poludeplasmanaca sličnih dimenzija prije svega razlikuje koncepcijom s kabinom pomaknutom skroz u pramčani dio i vrlo dugim te natprosječno prostranim kokpitom. Ovakva koncepcija proizlazi prije svega iz primarne namjene ovog plovila u kojoj je kokpit namijenjen radu. Prijevozu putnika, radu s mrežama, vršama i ostalim ribolovnim alatima.

 Da bi se putnici na svakom plovilu osjećali dobro, vrlo važan element predstavlja mogućnost sigurnog ulaska i izlaska s plovila. Kod Sampe 740 to je vrlo jednostavno i preko pramca i po boku. U pramcu se nalazi veliki stakloplastični špirun s ogradom pa je ulazak siguran kao prelazak kućnog praga. Visoka ograda se od vrha pramca proteže sve do kokpita, što maksimizira sigurnost prilikom prolaska putnika. Tome uvelike pomažu doista iznadprosječno široki bočni prolazi koji, ovisno o mjestu mjerenja imaju od 28 do čak 32 centimetra!
Sampa 740 je u svojoj klasi specifična i po kabini, odnosno natkabini nešto niže siluete. Razloge treba tražiti u tome što se u ovom slučaju prilikom upravljanja plovilom s vanjske skiperske pozicije iz kokpita može gledati preko natkabine, i nema potrebe viriti postrance kako bi se sigurno upravljalo. Naravno, u stojećem položaju jer testirano plovilo nije imalo vanjsku skipersku sjedalicu. Vanjski upravljački dio smješten je u desnom dijelu natkabine na kojoj su postavljeni kolo kormila i instrumenti.
Iako se kabina s natkabinom na prvi pogled ne doimlje posebno velikom, prostora s obzirom na namjenu plovila ima više nego dovoljno. Tako je ispod natkabine s desne strane smješten skiperski kutak, a velike staklene površine omogućavaju dobru preglednost na sve strane. Na testiranoj brodici toaletni prostor je neobično bio smješten ispod „nogu“ kormilarnice, ali se, ovisno o prohtjevima kupaca, može smjestiti i u pramcu ispod kreveta. U lijevom dijelu je smještena mini kuhinja koja se može opremiti po želji.
Pramčani dio je već karakteristično rezerviran za dvostruki ležaj sa stolom u sredini koji spuštanjem postaje središnji dio ležaja. U krmenom dijelu ispod kokpita smješteno je veliko spremište. Unutrašnjost je obložena furnirom od mahagonija, a ovisno o prohtjevima kupaca dimenzije pojedinih elemenata mogu se mijenjati.
Ono zbog čega se Sampa 740 također izdvaja iz konkurencije je doista ogroman kokpit u kojega putnici ulaze preko boka gdje je ostavljen otvoren prolaz u ogradi. Iako je brodica registrirana za 14 osoba, odnosno za 12 putnika i dva člana posade, ogroman kokpit dimenzija 3,60 x 2,05 metara bez problema može primiti i dvostruko veći broj osoba. Time se Sampa 740 nameće gotovo kao idealna brodica za prijevoz putnika. Kod testirane varijante u bočnim dijelovima kokpita bile su smještene duge ravne klupe namijenjene upravo sjedenju putnika. Varijante klupa ili kokpita bez klupa ovise isključivo o prohtjevima kupaca.
Testirana varijanta je iznad kokpita imala postavljenu tendu na konstrukciji, a stajaća visina ispod tende iznosi čak 195 centimetara. Time će i iznadprosječno visoki putnici uživati u ugodnoj hladovini i dnevnim đitama.

Dobro projektiran trup 
S obzirom na to da je brodica predviđena za prijevoz velikog broja putnika, mora imati i snažan motor. U našem slučaju radilo se o turbodizelskom motoru Alfa Romeo zapremine 2.500 kubičnih centimetara te snage 90 konja. Prema tehničkim podacima brodograditelja najveća dopuštena snaga motora je 200 konjskih snaga. 
Tijekom testa na plovilu su se nalazile dvije osobe, a motor je u takvim uvjetima s lakoćom pogonio plovilo. Pritom motoru uvelike pripomaže vrlo dobra hidrodinamika trupa. Sampa 740 s lakoćom poluglisira, a u našem slučaju najugodnije je ploviti između 2.700 i 3.300 okretaja kada se postižu brzine od 11 do 14 čvorova. S maksimalnih 3.700 okretaja ostvarili smo 18,5 čvorova. Iako se ne radi o senzacionalnim brzinama, trup ih podnosi vrlo dobro te morskom površinom „klizi“ uz vrlo malo otpora. Naravno, u slučaju potpunog opterećenja plovila bit će potrebno ugraditi i mnogo snažniji motor, no to je prepušteno kupcu na izbor.
Testirana brodica nije imala flapsove već malu platformu na vodnoj liniji, ali tijekom poluglisiranja ipak se osjeti kako Sampa 740 malo više izdiže pramac. Plovilo je vrlo upravljivo s obzirom na namjenu i s njime se upravlja jednostavno kao i za broj manjom brodicom.
Osnovna koncepcija plovila s kabinom i natkabinom niže siluete ima svojih prednosti jer preglednost na sve strane je doista odlična, a za lošeg vremena ili zimi može se upravljati i iz udobnosti zatvorene natkabine.

Poludeplasmanac za sve namjene
Iako se radi tek o prvoj proizvedenoj Sampi 740 dojmovi su i više nego pozitivni. U svakom slučaju ovaj rapski poludeplamanac predstavlja odmak od klasične poludeplasmanske forme na našem tržištu.
Radi se prvenstveno o radnoj brodici sposobnoj gotovo za sve zadaće na moru. U ovom slučaju bonus svakako predstavlja zadovoljavajući komfor kabine čime se Sampa 740 pretvara iz „radnika“ u plovilo sposobno za obiteljska krstarenja. Cijena brodice s Yanmarom snage 125 konja iznosi 58.000 eura s uključenim PDV-om i trošarinom. Ovisno o zahtjevima kupaca mogu se još ugraditi flapsovi, pramčani propeler i sva ostala korisna oprema. Rapska Sampa 740 u svakom slučaju predstavlja vrlo dobro plovilo, primjerice za kupce koji ljeti žele prevoziti turiste, tijekom ostalih mjeseci ribariti i još u međuvremenu pomalo krstariti s obitelji. U punom smislu jedna višenamjenska brodica visokih mogućnosti.

Tehnički podaci

  • Duljina preko svega:
    7,80 m
  • Duljina trupa:
    7,40 m
  • Širina:
    2,55 m
  • Istisnina:
    2.500 kg
  • Gaz:
    0,60 m
  • Kapacitet:
    14 (12 putnika + 2 člana posade)
  • Maksimalna snaga motora:
    200 KS 

Vučić oli ti ga kanjić



Ima jedna mala riba, zapravo ribica, bez prave tržišne vrijednosti, što je i razumljivo, budući da je ljubiteljima riblje spize posve nezanimljiva. Ni među ribarima, odnosno ribolovcima nije posebno cijenjena, ali... dosta se lovi. Teško bi se moglo naći sportskog ili rekreacijskog ribolovca koji nije lovio i upoznao tu ribu, i to među svojim prvim lovinama. Kad se ulovi, sportski i rekreacijski ribolovci više se ljute, nego što se raduju takvu ulovu. Obradovat će jedino početnike.
Vučić ili vuk. Riba koja je dobila ime po svome rodu - vučice. Isto se ime ponekad daje pirki, ali i mnogo cjenjenijem lubenu, koji je pripadnik iste obitelji. Vučić je mala riba s mnoštvom naziva što ih ima na našoj obali. Spomenimo samo neke: mišić, kanjić, divlji kanj, mezokanjac, mezopirak, bačvarić, čučin, saketić, prašćić, kantarić, pirkica... Nećemo dalje navoditi njegove nazive, previše ih ima. Na našoj obali i otocima, pronašao sam u stručnoj literaturi, vučić ima 68 narodnih naziva. Slabiji poznavaoci riba zamijenit će ga s nekim od poznatijih rođaka, pa su odatle i izvedeni neki od naziva. 
Vučić je riba izdužena tijela, ovalna oblika, spljoštena u boku. Malo, ali za svoju veličinu snažno tijelo završava velikom glavom na koju otpada trećina duljine. Oblikom tijela uistinu je sličan kanjcu i pirki, samo je od njih manji. Karakteristika vučića je i ta što na škržnim zaklopcima, na njihovu stražnjem dijelu, ima nekoliko bodlji koje strše prema natrag. Iz života vučića treba istaknuti još jedan zanimljiv detalj - on je dvospolac, ima muške i ženske spolne organe.  
Osnovna boja tijela mu je narančastosiva, ponekad crvenkastosiva ili smeđasta u gornjem dijelu i po bokovima, dok su s donje strane te boje bljeđe. Po bokovima ima 4-5 tamnijih, širokih uspravnih pruga, a na sredini leđne peraje ima crnu mrlju. Na glavi ima tri žute pruge. Vučić maksimalno naraste do 15 centimetara, dostižući pritom težinu od 6 dekagrama. Prosječni primjerci su dosta manji i njima se težina kreće tek oko jednog dekagrama, s duljinom od desetak centimetara.
Vučić je stanovnik čitavoga Jadrana. I ne samo Jadrana... Jednako je rasprostranjen u cijelom Mediteranu, uključujući i Crno more, te istočni Atlantik, od Senegala na jugu do Biskaja na sjeveru. U našemu moru gušće je naseljen u unutrašnjim kanalima, te uz vanjske rubove otoka, a češće se sreće na dalmatinskom području, posebno oko Splita i u Malostonskom zaljevu. Najčešće se zadržava na dubinama između 30 i 130 metara, ali se isto tako može naći i u plićaku, i na 200 metara. Zadržava se na muljevitu i pjeskovitu dnu, posebno tamo gdje se nalaze naselja spužava, ali i na ostalim vrstama dna, u livadama posidonije.
Kako loviti i uloviti vučića? To si pitanje malo tko postavlja, jer uistinu bi se teško našlo ribolovca, čak i početnika, koji odlazi u ribolov s namjerom da lovi vučića, odnosno vučiće. On se najčešće ulovi kad se pođe u lov na neku drugu ribu i kada se želi uloviti nešto kvalitetnije, a ne sićušnog vučića. Bez obzira na to, kad se ulovio rijetko će ga tko baciti natrag u more. To će učiniti tek oni iskusniji sportski i rekreacijski ribolovci koji sitnu ribu love i bacaju u more, a za sebe zadržavaju tek kvalitetniju lovinu.
Vučić se hrani sitnom ribom i ostalim živim organizmima što ih nalazi na morskom dnu. Zato će se zaletjeti na svaku ješku koja se nađe na udici. A, budući da je proždrljiv, kao i ostale ribe iz njegove obitelji, ješku će lakomo zagristi, bez puno okolišanja. U lovu vučića nije previše važna ni veličina udice, ni debljina najlona. Razumljivo je, neće se uloviti nekom velikom udicom, kojom se love velike ribe, ali ako se nađe u blizini on će pojuriti i na ješku što se nalazi na toj udici.
Onome tko se odluči za lov vučića možemo preporučiti sasvim lagani povraz. Najloni su danas toliko kvalitetni da je posve dovoljna debljina najlona 0,10 milimetara, ali je preporučljivije koristiti nešto deblji, do 0,20 mm, jer može se uloviti i koja druga, veća riba. S tako tankim najlonom je teško baratati, a da se ne zamrsi, pa je bolje loviti pomoću štapa. Predvez bi se trebao raditi od još tanjeg najlona - za 0,05 mm, ali je sve skupa previše tanko i lagano da bi se netko upustio u izradu gotovo nevidljivih prama. Pa još na njih i udice vezivati! Treba imati i dobro oko, odnosno dobar vid za sve to. Veličina udice za vučića može biti 14 - 17, a težina olova ovisi o dubini na kojoj će se loviti, u prosjeku 5 - 10 dekagrama. Oko ješke ne treba previše razmišljati - meso svježe ribe, lignja, dagnja, crvić... grist će i na ogrca. 
Može se pokušati i s tunjom, također lagane konstrukcije. Povraz je, međutim, praktičniji i efikasniji zbog dubine na kojoj se vučić zadržava. Tunjom se može uloviti poneki primjerak kad se zatekne na manjoj dubini. Uostalom, mnogo puta sam svjedočio ulovima vučića štapom s obale.
Za sportske i ribolovce-rekreativce, dakle one koji love udicom, topliji dio godine je najbolja sezona za uspješan lov vučića, iako ga se može loviti čitave godine. U hladnijem dijelu godine više se lovi alatima gospodarskog ribolova, mrežama - koćama i poponicama.  

Ima prijatelja ribljega svijeta kojima je vučić zanimljiv iz drugih razloga, a ne kao atraktivna i uspješna lovina koju će kasnije pripremiti za jela. Takvi vučića žele dobiti živoga, da bi ga držali u kućnom akvariju. Takvom načinu života on se brzo i lako prilagođava, oko njega nema prevelike brige. Za držanje u akvariju posebno je zanimljiv zbog atraktivnih boja svog tijela. 

Oslić na prutićima od povrća

Sastojci: (Za četvero)
Veliki oslić ili nekoliko njih (ukupno 1,5 kg), dvije tikvice i pet mrkvi srednje veličine, pomodorini (cherry rajčice), dva češnja češnjaka, dva decilitra bijelog vina, maslinovo ulje, sol i papar.

Priprema:
Oslića očistite i posolite iznutra (trbuh). Mrkvu i tikvice narežite na prutiće, a pomodorine razrežite na pola. Tako narezano povrće posložite na pleh da pokrijete dno. Dolijte povrću bijelo vino, posolite i popaprite. Na tako pripremljenu podlogu stavite cijelog oslića i sve polijte s malo maslinovog ulja. Oslića stavite u već zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva otprilike pola sata. Predlažemo da uz ovako pečenog oslića, za prilog poslužite salatu od leće.

Rab 720 SF Hybrid , tihi ribolovac

Tijekom prošlog đenoveškog sajma nautike, Pičuljan Marine je predstavio novu izvedenicu Raba 720 s hibridnim pogonom koji još i dodatno nosi oznaku SF, ne Science Fiction već Sport Fishing. U biti radi se o inačici uspješnice Rab 720, koja je u ovoj varijanti orijentirana prema ribolovno-radnim aktivnostima na moru.
Mi smo još tijekom ljeta isprobali inačicu Raba 720 koju pokreće Steyrov hibridni pogon, i slobodno možemo reći kako nas se ova kombinacija prilično dojmila, i pogonom i maritimnim svojstvima. Iako se cijena, koja je za desetak posto viša u odnosu na inačicu bez hibidnog pogona čini velikom, čestim korištenjem elektromotora kao glavnog pogona ta se razlika polako, ali sigurno smanjuje smanjenom potrošnjom goriva. Mogućnost plovidbe čisto na elektropogon idealna je za ribolov, panulanje i rukovanje ostalim ribolovnim alatima. U slučaju da se za ove aktivnosti umjesto elektropogona koristi pomoćni izvanbrodski motor valja računati na dodatnu potrošnju goriva te odvojeno servisiranje pomoćnog motora. Osim toga, pri plovidbi pomoćnim motorom se ne postižu maritimna svojstva kao u plovidbi na elektropogon. Ukoliko ove razlike sagledamo kroz dugo eksploatacijsko razdoblje od deset do petnaest godina, početna razlika u cijeni se polako, ali sigurno smanjuje i prelazi na stranu hibrida.
Upravo iz tih razloga projektanti iz Pičuljan Marinea odlučili su svojim kupcima ponuditi i ribolovnu, SF varijantu Raba 720, više orijentiranu radnim potrebama, gdje hibridni Steyrov pogon predstavlja pun pogodak.

Sport Fishing
Kod testirane varijante ribarski štapovi s nosačima na krovu natkabine i na ogradi kokpita odmah jasno govore da se radi o malo drugačijoj inačici Raba 720 od one na koju smo navikli. Vješto oko može primijetiti i to da nema velike krmene platforme. Ipak, glavna dizajnerska forma trupa ostaje nepromijenjena, a zaobljena krma i dalje jedan od prepoznatljivijih elemenata. Osim toga što nema krmene platforme, u krmenom dijelu kokpita nema niti otvora u mrtvoj bandi. Međutim, to ne znači da će ulazak i izlazak iz mora biti otežani. Velike preklopne krmene ljestve to će uvelike pojednostaviti.
Kod testirane varijante u boku kokpita su se nalazile dvije klupe, po jedna sa svake strane, te jedna polukružna klupa u krmenom dijelu. Pritom se u jednoj bočnoj klupi nalazi klasično suho spremište, dok je u drugoj ledenica. U krmenom dijelu polukružne klupe nalazi se i mali sudoper sa slavinom koji, kada nije u upotrebi ostaje prekriven poklopcem.
Specifičnost Sport Fishing varijante je i uređenje kokpita po modularnom principu, odnosno takvo da se svi elementi u kokpitu ovisno o prohtjevima kupaca mogu, ali i ne moraju ugraditi, čime se dobiva posve otvoren i prazan kokpit. Ili se može postaviti samo neka od klupa. U svakom slučaju, to se prepušta kupcima na volju.
Kretanje palubom ulijeva potpunu sigurnost zahvaljujući širokim bočnim prolazima, visokoj ogradi te adekvatno smještenim rukohvatima na natkabini. Špirun u pramcu sasvim je dobro odmjeren za ulazak i izlazak, iako treba pripaziti na sidro i okomito vitlo.
Ugodno unutarnje okruženje
Unutarnji prostor organiziran je po već znanom principu. Skiperski pult s jednostrukim, vrlo udobnim sjedalom, skiperu omogućava izvrsnu preglednost te omogućava dobar nadzor nad plovilom u svakom trenutku. Testirana varijanta nije bila opremljena kuhinjom koja se inače postavlja na površini smještenoj na ulazu u kabinu, odmah iza skiperske klupe. Salon nasuprot skiperskog odjeljka ima dvije klupe te središnji stol, a prema potrebi može se koristiti i kao pomoćni ležaj. Toaletni prostor sa zahodskom školjkom i umivaonikom smješten ispod skiperskog pulta, poslužit će sasvim dobro onomu za što je namijenjen.
Dvostruki ležaj u pramcu dovoljno je velik za dvije osobe prosječnoga rasta. Kao i kod svakog plovila brodograditelja Pičuljan Marine oduševljavaju kvaliteta izrade i odabir materijala.

Maritimna svojstva
Za razliku od inačice Raba 720 , koju je pogonio Steyr MO 286 snage 280 konja u kombinaciji s elektromotorom snage 7 kilovata, testiranu inačicu Sport Fishing pogonio je Steyr MO 236 od 231 konjskih snaga kojem je također dodan elektromotor snage 7 kilovata. U ovom slučaju usprkos manjem broju konjskih snaga zahavljujući smanjenju mase testirana Sport Fishing varijanta se doimala vrlo agilnom i dinamičnom prilikom ubrzanja i brzih promjena kursa. Tim više što združena elektro-dizelska konjica omogućava gotovo gliserska ubrzanja i visoke brzine. Putne brzine od 18 do 20, pa i više čvorova ostvaruju se s lakoćom pri 3.500 do 3.700 okretaja, dok se maksimalna 24 čvora dostiže pri 4.200 okretaja u minuti. Budući da Steyrov turbodizelaš prema tvorničkim podacima najveću snagu ostvaruje upravo pri 4.200 okretaja, u ovom slučaju radi se o dobro pogođenom propulzijskom sklopu. 
Rab 720 SF je vrlo upravljiv pa se u plovidbi stječe osjećaj kao da se manevrira manjim plovilom. Čvrsta i kvalitetna konstrukcija na koju smo navikli, kada su plovila Pičuljan Marinea u pitanju, u prvi plan dolazi pri plovidbi valovitim morem, a upravo je takvo bilo za vrijeme testa.
Kada se za plovidbu rabi samo elektromotor može se ostvariti do 5,5 čvorova posve nečujne plovidbe. Podatak o brzini na struju je tim bolji jer pokazuje kako, prvenstveno zahvaljujući velikom okretnom momentu prilikom plovidbe elektromotorom, Rab 720 SF s lakoćom razgrće valove, bez obzira plovi li se prema naprijed ili se šija.
Iako se u slučaju testiranog modela ipak radilo o prilično snažnoj konjici, potencijalne kupce će u svakom slučaju radovati podatak kako se mogu ugraditi i motori od svega 75 konja. Kažemo "svega" jer su nas ova plovila razmazila svojom moćnom konjicom.

Stare kvalitete u novom ruhu
Cijena testiranog Raba 720 Sport Fishing sa Steyrovim hibridnim pogonom MO 236 iznosi 98.000,00 eura, čemu treba dodati PDV i trošarinu. Međutim, cijena s Volvo Pentom D2 snage 75 konja pada na mnogo pristupačnijih 67.100 eura, također bez PDV-a i trošarine. Tu valja napomenuti da u Pičuljan Marineu mogu ugraditi i tip motora prema izričitim željama kupaca. Time će i mnogi koji si nisu mogli priuštiti ovakvu brodicu renomiranog domaćeg proizvođača odjednom moći razmišljati o kupnji.




Minestrone s kozicama

Sastojci:
Za pripremu minestrona potrebno je po šezdeset grama od svakog izabranog sezonskog povrća. Mi smo koristili tikvice, mrkvu, celer, kelj, rajčicu, poriluk i bob. Od začina treba sol, papar, lovor, maslinovo ulje, jedan češanj češnjaka i sušene rajčice (ili malo konzervirane). Pripremite riblji temeljac od 160 grama kozica i nekoliko 'sitnih' riba

Priprema:
Na ulju kratko popržite češnjak. Povrće koje ste odabrali za vaš minestrone, u našem slučaju mrkvu, poriluk i kelj, narežite na komadiće i zajedno sa češnjakom ubacite na ulje, . Kad se sve zajedno poprži, ulijte ribljeg temeljca. Nakon što povrće zakuha, dodajte sitnije narezani celer i jednu sušenu rajčicu. Posolite po potrebi. Soli će trebati manje ako ste koristili sušene i soljene rajčice. Dodajte list lovora, te kuhajte dok povrće ne omekša. Bob ne treba dugo kuhati, oko deset minuta, pa ga ubacite pred kraj kuhanja. Minestrone poslužite u dubokom tanjuru s nekoliko prethodno skuhanih i očišćenih kozica.


Luc




Neki već ozbiljno panulaju. Ne samo to, nego se mogu pohvaliti i ozbiljnim ulovima! Takvi se zacijelo ne slažu s onima koji tvrde da se uspješno može panulati samo u jesenskim mjesecima. Opet bih zato trebao ponavljati onu, skoro već potrošenu izreku: tko je na moru i lovi, uvijek će nešto uloviti, bez obzira na to kojim alatom lovio, povrazom, panulom, ostima... Netko će se, možda, pohvaliti da je ovih dana ulovio lignju, moguće je, zašto ne?! A, onima koji panulaju mogao bi se posrećiti i kakav veći, pa i veliki ulov, riba koju baš ne love svakog dana. Na primjer, luc!
Ne možemo tvrditi da je luc previše poznata riba, da je u našem Jadranskom moru gusto naseljen, ali jest njegov stalni stanovnik. Potvrđuju to, između ostaloga, narodni nazivi što ih ima na našoj obali i otocima. Tih naziva luc nema puno kao neke općepoznate i široko nastanjene ribe, ali nije ni nepoznat. Neki od narodnih naziva su mu mulac, letera, jelenka, zlatoperac, tumburel, rudan, crnopjegi tun, pa čak i tun, odnosno tunj. U mnogim europskim i mediteranskim jezicima nazivaju ga mala tuna, mala atlantska tuna, ili tunica. Nije on ona prava atlantska tuna plavih peraja oko koje se posljednjih godina lome koplja i veliki gospodarski interesi.
Luc je riba iz obitelji skušovki, dakle srodnik tune. U Jadranu nije gusto naseljen, ali nije ni posve rijedak. Tijelo mu je vretenasto i izduženo, u bokovima malo spljošteno. Glava je konusna sa šiljastom gubicom. Peraje nisu odviše razvijene, a jedino se ističe repna koja je jaka i ima oblik polumjeseca. Boja tijela s leđne je strane tamnomodra s uvijenim crnim prugama, bokovi su sivosrebrnkasti, dok s trbušne strane prelazi u bijelosrebrnkastu s ponekom nejasnom crnkastom pjegom.
Luc maksimalno naraste do jedan metar, postižući pritom težinu veću od 20 kilograma. Govore mi ribari da su imali prilike loviti primjerke teže i od trideset kilograma. Prosječnim primjercima težina iznosi 6 - 7 kilograma.
Za luca, kao i za većinu riba, važi ona standardna formulacija: stanovnik je čitavog Jadrana. Ipak, na sjevernom Jadranu se rjeđe pojavljuje, dok je na srednjem i južnom nešto češći gost, ali ga ni tamo nema previše. Akvatorij otoka Premude smatra se granicom do koje dolazi na sjever. Pučinske obale otoka njegova su češća prebivališta, dok kanale i otvoreno more izbjegava.
Sve se u životu, međutim, mijenja, pa tako i prebivališta riba. Posljednjih godina na sjevernom Jadranu udomaćile su se neke ribe koje su nekad smatrane isključivo stanovnicima srednjeg i južnog. Prvenstveno se to odnosi na licu i gofa. Njihovi su ulovi česti i više ne predstavljaju nikakvo iznenađenje, sve češće lovi se i kirnja... Svako malo javljaju nam ulove mača srebrnjaka, a lanjskog je ljeta ispred riječkog lukobrana ulovljena prava barakuda... Sjećam se, prije šest, sedam godina, možda i više, luc se u znatnim količinama lovio u Riječkom zaljevu, ponekad posve blizu obale, tamo gdje je more dublje. Pojedinačni primjerak može se i sada posrećiti, a pitanje je kad će doplivati kakvo veće jato? Dogodit će se to, nema sumnje...
Luc je pelagijska riba, stalno u pokretu, u jurnjavi za hranom, jer je veliki proždrljivac, pa ne možemo govoriti o njegovu stalnom prebivalištu ili vrsti dna iznad koje se zadržava. U rano proljeće u velikim jatima se približava obali, ljeti nestaje, da bi se ponovo vratio s prvim danima jeseni. Zimi ga opet nema, valjda se povlači negdje daleko i duboko..
Profesionalni ribari ne vole previše luca jer raspršuje plove male plave ribe upravo onda kada je oni love. Iskreno rečeno, kao lovina nije im previše ni interesantan. Lovi se mrežama plivaricama, i to onima za tune, znatno manje potegačama, a ponekad se zaplete u kakvu stajačicu. Sportski i rekreacijski ribolovci luca love panulom. S obzirom na to da se radi o većoj i snažnijoj ribi, panula treba biti nešto jača, ona za gofa ili licu, male su šanse da se izvuče laganom panulom kojom se love plavice i šaruni.
Za uspješan lov luca trebalo bi napraviti panulu od najlona debljine 0,80 - 1,00 milimetara. Potrebno je 150 - 200 metara takva najlona, te nekih 50-80 dekagrama olova i 2-3 veće udice, broj 7-8. Predvez dug 10-15 metara može biti 0,10 milimetara tanji od osnovnog najlona. Na kraj se vezuju 2-3 udice, jer ješka mora biti veća, a udice se u nju sakriju. Olova se raspoređuju na osnovni najlon, odmah poslije vrtuljka. Najprije deset komada teških 0,5 dekagrama, zatim isto toliko teških 1 dekagram, a potom se stavljaju olova od 2 dekagrama do potrebne težine za željenu dubinu  na kojoj namjeravamo tražiti luca. Brzina plovidbe prilikom panulanja mora biti najmanje 3 čvora, dok je prilikom korištenja žive ješke dovoljno i upola sporije.
U novije vrijeme izrađuju se panule sa štapom, čija je konstrukcija drugačija, a koje su se pokazale efikasnijima, posebno u lovu na velike primjerke. Rijetki su ribolovci koji imaju identično mišljenje o izradi i korištenju pojedinih alata i njihovoj efikasnosti. Posebno kod panulanja postoje mnoga individualna rješenja i "kreacije". Jasno, svatko će reći da je ono njegovo najbolje. Tako i za izradu panule za štap nudim jedan od više primjera što sam ih vidio među ribolovcima.
Koristi se kratak ili srednji štap, te na njemu koloturnik s kočnicom. Debljina osnovnog najlona je 0,80 - 1,00 mm, a njegova dužina do 200 metara. Dvije udice privezuju se izravno na osnovni najlon - obično je prva veća, a krajnja manja. Na osnovni najlon ne stavljaju se nikakva olova. Zato se koristi još jedan najlon, na čijem je kraju privezano olovo u obliku ribe ili torpeda, teško do jednog kilograma. Olovo se povlači tridesetak metara iza brodice. Debljina tog najlona je  oko 0,50 mm, a njegov je zadatak da udice s ješkom drži na stalnoj, željenoj dubini od 12 do 15 metara. Na krajnjem gornjem dijelu to je olovo lagano spojeno s osnovnim najlonom panule, toliko da se pri svakom "trzanju" ribe ta veza prekida.
Kad riba zagrize odmah, treba baciti u more plovak drugog najlona, onog od olova, da ne smeta pri izvlačenju ribe. Luc je snažna i izdržljiva riba, i kada se ulovi na udicu on se žestoko bori. Snažno i naglo vuče, pa najlon treba otpuštati, a kad se ukaže prilika, brzo namatati. Zato je bolje panulati sa štapom nego "na ruku". Borba ribolovca i ribe može potrajati dugo, a luc na palubi najbolja je nagrada za sve napore. 

.