Hobotnica na tripice

Hobotnica se u nas najčešće sprema na salatu, zatim ispod peke i na gradele, te nešto rjeđe u pećnici s krumpirima. No, danas je pred vama originalni, osebujni recept - hobotnica na tripice, kojim hobotnica stiče novu dimenziju u osebujnom spletu okusa i mirisa, a da se ujedno ne potire njen šug i suštanca.
Pripremite dva kilograma hobotnice, deset dekagrama dalmatinske pancete ili pršuta, dva krumpira, tri do četiri češnja češnjaka, glavicu kapule, peršinov list, lovorov list, četiri klinčića, trećinu muškatnog oraščića, četiri žlice koncentrata rajčice (ljeti je bolje koristiti svježu rajčicu), dva decilitra bijelog vina, maslinovo ulje, sol i papar.
Hobotnicu prvo treba skuhati, oguliti joj kožu, a meso narezati na komadiće i stavite na stranu. Dok se hobotnica kuha, na maslinovom ulju popržite kapulu. Kad kapula dobro zažuti dodajte sitno sjeckanu pancetu ili pršut. Može jedno i drugo, no s pršutom je okus intenzivniji i pikantniji. Sve zajedno pirjajte dok panceta ne zazlati. Tada dodajte koncentrat rajčice, promiješajte i kuhajte još minutu-dvije. Potom dodajte lovorov list, vino, sitno nasjeckani peršin, češnjak, papar, klinčić, naribani muškatni oraščić te oprezno dosolite zbog slane pancete i pršuta. Sve još valja kuhati dvadesetak minuta te dodati narezanu hobotnicu sa sitno nasjeckanim krumpirom i sve kuhati još sat, do sat i pol.
I ovdje se valja držati tradicionalnih sommelierskih preporuka. To znači da uz jela s rajčicom, preciznije s malo rajčice, valja posegnuti za opolom ili ružicom, vinom koje je "nešto između", zapravo prelaznim vinom od bijelih ka crnima. Uzmite Zlatan rose, jednu od najboljih hrvatskih uzmorskih ružica, vina Zlatana Plenkovića, vinogradara s Hvara. To je opolo vino plavca malog, nadaleko poznate hrvatske loze, odlično suho vino ružičaste boje i nježne plavčeve arome s oko dvanaest volumnih postotaka alkohola. Obavezno ga poslužite rashlađenog na temperaturi od 14 do 16 stupnjeva.

Dobar tek!

Nautika 650 K i 650 K UM

S pojavom modernih poludeplasmanskih plovila i mogućnosti izbora između brodskih i izvanbrodskih motora mnogi kupci nalaze se u pravoj nedoumici koju varijantu odabrati. Naime, različita koncepcija pogonskog sklopa čini ključnu razliku u maritimnim osobinama pojedinih modela. Kako bismo to zorno predočili i pomogli riješiti dilemu, za test smo odabrali domaći poludeplasmanac s kabinom Remia-plast Nautika 650 K s izvanbrodskim i brodskim motorom. Radi se o plovilu koje prosječnom domaćem kupcu predstavlja pravu mjeru jer nudi dovoljno prostora u kokpitu i kabini, omogućava postizanje zavidnih brzina krstarenja, a sve to uz razumnu cijenu.
  Moderan poludeplasmanac

Nautika 650 K ima sva obilježja modernog poludeplasmanskog plovila, poput oblih linija te proporcionalno odmjerenih dimenzija kabine, natkabine, kokpita i pramčanog dijela zbog čega se doima skladno dizajniranim plovilom. U konkretnom slučaju varijanta s izvanbrodskim motorom imala je trup plave boje pa je barem naoko djelovala nešto atraktivnije od posve bijele inačice s brodskim motorom. Usprkos, na papiru skromnim dimenzijama, Nautika 650 nudi sve odlike mnogo većeg plovila. Tako veliki špirun u pramcu omogućava kraljevski ukrcaj i iskrcaj s plovila, dok visoka ograda koja se proteže sve do kokpita jamči toliko traženu sigurnost prilikom kretanja po plovilu. Bočni prolazi široki od 21 do 24 centimetra ovisno o mjestu mjerenja, dostojni su i mnogo većih plovila. Sigurnosti u velikoj mjeri pridonose i neizostavni rukohvati na kabini. Ipak, prije ulaska u kokpit treba malo pripaziti jer su bočni prolazi na mjestu gdje završava ograda podignuti do razme.  

Kokpit je stvarno velik, a o odabiru motora ovisi hoće li biti više ili manje prostran. Naime, ako je na krmi ovješen izvanbrodski motor kokpit je doista ogroman, dok kod verzije s brodskim motorom iskoristivi je prostor poprilično smanjen zbog kutije motora. Tako u "izvanbrodskom slučaju" u središnjem dijelu kokpita ima više mjesta za stol. Obje verzije imaju preklopne bočne klupice koje se mogu sklopiti onda kada se ne koriste, čime ostaje više mjesta za kretanje kokpitom. Za hladovinu tijekom vrućih ljetnih dana brine se bimini tenda na inoks konstrukciji koja prekriva cijeli kokpit. Mjesta ima i u unutrašnjosti, a ovo je jedno od rijektih plovila u klasi koje nudi jednako mnogo prostora u kabini i kokpitu, bez kompromisa.
U prostoru natkabine u desnom dijelu smještena je kormilarnica s jednostrukom skiperskom klupom smještenom na kuhinjskom ormariću. Preklapanjem skiperske klupe prema naprijed otkrivamo da se ispod nje nalazi sudoper sa slavinom. Na postojeću površinu mogu se ugraditi i kuhala, što kod testiranih varijanti nije bio slučaj.
Nasuprot skiperskog odjeljka nalazi se klupa široka 140 centimetara koja može poslužiti i kao dodatni ležaj. Visina u natkabini iznosi čak 205 centimetara stoga će i visoki skiperi moći uspravno stajati i ploviti.
Pramčana kabina s ležajima, vratima je fizički odvojena od kormilarnice što je pohvalno i rijetko se susreće na plovilima sličnih dimenzija. Dvostruki pramčani ležaj dug je čak 211 centimetara i širok 192 centimetara, pa će dvjema osobama biti dovoljno prostrani. A za silu se može stisnuti i treća... Dojmu prostranosti uvelike će doprinijeti i visina u kabini od 150 centimetara. WC je smješten ispod ležaja u vrhu pramca.

Boravak unutar Nautike 650 je prilično ugodan prvenstveno zahvaljujući velikim prozorskim površinama. No upravo zato će ljeti i biti prilično vruće. Kao opcija, na krov natkabine može se ugraditi bokaporta koja donosi željeno osvježenje.
Razlike u pogonu donose i razlike u krmenoj platformi. Varijanta UM ima veliku platformu preko koje se vrlo jednostavno ulazi na plovilo i izlazi s njega. Kod varijante s izvanbrodskim motorom platforma je razlomljena na dva dijela, pa je i kretanje malo manje komotno, što je još jedan važan detalj na koji je potrebno obratiti pažnju kod izbora odgovarajuće varijante.

Na moru
Ključna razlika testiranih modela bila je u pogonskoj grupi zbog koje se ove dvije iste, a opet različite Nautike 650 na moru ponašaju potpuno različito.
Model 650 K s plavim trupom bio je opremljen četverotaktnom Hondom BF115, dok je bjelotrupa varijanta 650 K UM bila pogonjena brodskim dizelašem Yanmar 3JH4E snage 39 konja spojenim direktno osovinskim vodom na propeler. Kako dvije posve različite pogonske koncepcije uvelike utječu na karakteristike plovila najbolje se može vidjeti u konkretnom slučaju. S Yanmarom 650 K UM postiže maksimalno 8 čvorova i usprkos poludeplasmanskom trupu praktički cijelo vrijeme ostaje u deplasmanskom režimu plovidbe. U drugoj varijanti Honda BF115 Nautici 650 omogućava postizanje gliserskih brzina, do čak 25 čvorova!

Da se ipak ne radi o gliseru može se vidjeti prilikom naglijih zaokreta kada poludeplasmanski trup ima tendenciju proširivanja putanje pa zaokreti nisu tako precizni kao kod gliserskih trupova. No, visoke putne brzine jamče brze dolaske do osamljenih uvala ili ribolovnih lokacija koje će za UM varijantu biti gotovo nedostižne. Osim ako putnici ne planiraju ploviti satima i satima... S druge strane, visoke putne brzine za posljedicu imaju i veću potrošnju goriva koja je u slučaju brodskog motora ipak mnogo manja.

Brodski ili izvanbrodski?

Nautika 650 K u svakom slučaju predstavlja zanimljivi domaći poludeplasmanac koji nudi mnogo mjesta, kvalitetnu izradu i solidne maritimne osobine. Odabir odgovarajućeg propulzijskog sklopa tako će prvenstveno zavisiti o afinitetima i potrebama kupaca. Brodski Yanmar nudi sigurnost na moru u svim uvjetima, no u tom slučaju kupci se moraju zadovoljiti sa skromnim brzinskim prosjecima i smanjenim prostorom kokpita. Izvanbrodska inačica motora nudi postizanje velikih brzina te veći kokpit što je naročito dobro tijekom ljetnih mjeseci. Pogled u cjenik kaže da osnovna cijena Nautike 650 bez motora iznosi 105.000,00 kuna s uključenim PDV-om. Testirana varijanta s Hondom BF115 košta 210.000,00 kuna s PDV-om, dok varijanta s Yanmarom 3JH4E konja ima cijenu od 230.000,00 kuna s uključenim PDV-om. U slučaju velike nedoumice možda će presuditi upravo niža, odnosno viša cijena u korist jedne ili druge varijante.

 

Tehnički podaci

• Duljina trupa:   
  6,50 m
• Širina trupa:   
  2,44 m
• Gaz:   
  0,54/0,64 (UM) m
• Istisnina:   
  900 kg
• Spremnik goriva:   
  2 x 95 l
• Spremnik pitke vode:   
  105 l
• Snaga motora:   
  40 do 115 KS / 20 do 100 KS (UM)
• Kapacitet:   
  8 osoba
• Broj ležaja:  3 + 1 

Cijena
Nautika 650 K + Honda BF 115:  210 000,00 kn  (PDV uključen u cijenu)
Nautika 650 K UM + Yanmar 3 JH 4 E 39 KS:  230 000,00 kn  (PDV uključen u cijenu)
Proizvodi i prodaje: Remia-plast, Sveta Nedjelja

Cipal putnik

 U našem moru ne živi jedan, nego šest cipala., to su balavac, bataš, mržnjak, plutaš, putnik i zlatac. Jasno, svakom od njih u nazivu je i osnovna imenica - cipal. Najmanji među njima je plutaš koji naraste do 25 centimetara, i ne prelazi 20 dekagrama, dok je najveći u obitelji bataš koji naraste do 75 centimetara i 6 kilograma. Mogli bismo reći da je zlatac nekako najčešći, ako ne u Jadranskom moru, a onda u lovini sportskih  i rekreacijskih ribolovaca. I najcjenjeniji je među ciplima! Češće se  i ulovi, posebno kad je riječ o udičarskim alatima. Nešto bolje od ostalih, na udici se može naći i cipal putnik, pa ga uzimamo za ribu mjeseca. Njega u nas, na obali i otocima još nazivaju: crni, plotun, poštar, ćifal od kurenta, uz one zajedničke nazive za sve ciple, kao što su skočac, ceul, ćifal, mrena, cipol...
Oblik tijela ciplima nije posve identičan, ali su jako slični. Poput ostalih "rođaka" cipal putnik ima vretenasto tijelo, u bokovima malo spljošteno, pomalo zdepasto i kraće nego u ostalih cipala. Gornja usna je debela i malo ulegnuta prema natrag, s nizom kratkih pipaka, bradavica i kvržica. Tijelo je pokriveno većim ljuskama što je, također, karakteristika svih cipala, kao i jaka repna peraja. Boja tijela u gornjem je dijelu sivomodra, a po bokovima i u trbušnom dijelu svjetlija ili srebrnkasta. Uzduž boka ima tamne žućkaste pruge koje se poklapaju s nizovima ljuski. Cipal putnik maksimalno naraste do 60 centimetara i 2,5 kilograma, ali prosječni primjerci imaju između 30 i 40 centimetara, odnosno oko 30 dekagrama.

Mjesto prebivanja cipla putnika čitav je Jadran u priobalnom dijelu, uključujući luke, lagune i riječna ušća. Upravo oko tih ušća njegova su gušća naselja, a više nego drugdje prisutan je uz zapadnu obalu Istre i oko Pelješca. Nije on, međutim, stanovnik samo našeg mora. Ima ga u čitavom Sredozemlju, još više u istočnom Atlantiku, na sjeveru od Islanda i Norveške, prema jugu do Senegala.
U manjim plovama cipal putnik zadržava se iznad mekog dna i rijetko zalazi dublje od 10 metara. Ne možemo ga hvaliti kao stanovnika čistog mora, jer ćemo ga naći i u mutnom, a o lučkim vodama da i ne govorimo. Zato, mnogi zaziru od cipala općenito, bez obzira na to što neki za stanište traže bistro more. Razlog takvu stavu prema ciplima leži i u njihovoj prehrani, u čemu izuzetak nije ni cipal putnik. On se hrani onim što nalazi na dnu i pri dnu, sitnim mekušcima i ostalim živim organizmima, raznim beskralježnjacima, biljem i algama. Ponudi sad takvoj ribi dobru ješku koju će ona slasno zagristi...
Cipal putnik lovi se raznima alatima. Najbolji rezultati postižu se alatima gospodarskog ribolova, kao što su mreže stajačice - ciplarice ili poponice, potegače, plivarice, te velike pregradne mreže koje se primjenjuju u Istri. Također, lovi se udičarskim alatima - tunjom i povrazom, podvodnom puškom, ostima, a tražeći hranu može zalutati i u vršu. Udičarskim alatima cipli se ne love pretjerano uspješno. Bolje bi bilo reći da su njihovi ulovi rijetki, a uspješno ih love tek najuspješniji i najkvalitetniji ribolovci, oni koji su srasli s morem i na poseban osjećaju ribu, koji u ribolovu traže i primjenjuju nešto novo. Iskusni ribolovci znaju da ciple nije lako loviti zato što su lukavi, oprezni i brzi. S obzirom na to da se radi o ribi, odnosno ribama koje slabo i oprezno grizu, svaki bolji udičar izmislit će nešto čime bi bolje i uspješnije lovio ciple, nikome ne odajući svoju tajnu. Isti alat namijenjen je za sve ciple, ako će gristi.

 Prije polaska u ribolov postavlja se osnovno pitanje: gdje tražiti ciple, u ovom slučaju cipla putnika, pri dnu ili između dna i površine. Tko se nije u tome okušao, neka napravi laganu tunju, od što tanjeg najlona. Ona je posebno potrebna kad se cipal zadržava "na pola mora", između dna i površine. Izrađuje se od najlona debljine 0,15 - 0,20 milimetara. Na kraj najlona priveže se jednu udicu veličine 13-16, a malo iznad nje stavi nekoliko sitnih olova, što će udicu stalno držati na određenoj dubini. Iznad olova na najlon se stavi plovak. U toku ribolova po potrebi se mijenja udaljenost udice od plovka, dok se ne nađe dubina na kojoj se cipli zadržavaju.
Za povraz se koristi najlon iste debljine, 0,15 - 0,20 mm, a za predvez još 0,05 mm tanji. Prame duge 10-15 centimetara najbolje bi bilo izrađivati od najlona debljine 0,10 mm, pa čak i tanjeg. Međutim, teško je raditi s takvim najlonom, posebno onima koji su manje vješti, pa je prihvatljiv i onaj malo deblji, osnovni. Veličina udica je 13-16, a na kraj se priveže olovo teško desetak grama. Prilikom izrade povraza trebalo bi voditi računa i o boji najlona, najbolje je uzeti onaj bezbojni. Lov cipala znatno je uspješniji uz upotrebu štapa, nego iz ruke, tim više što se koriste lagani alati.
Crijeva srdele - slane ili svježe - najbolja su ješka za cipla putnika, ali i ostale ciple. Rado grizu na crviće, one što ih nalazimo u mulju uz obalu, u zoni plime i oseke. Mnogo se koriste i razne "paštele", kao što su tijesto sa sirom ili malo navlažena sredina kruha s naribanim kvalitetnijim sirom, eventualno još s kakvim primjesama.

Također, može se naješkati bijeli kruh ili tijesto, a neki koriste i komadiće slanine, da ne kažemo pancetu. Poziciju lova dobro je koji dan ranije brumavati, a kao brum  najbolja je mješavina drobljene srdele, kruha i sira. Kada je cipal zagrizao, a to ne čini tako lako, oprezno s izvlačenjem. On se bori, otima, a usne su mu mekane, lako pucaju. Ni u kom slučaju ne valja činiti nagle pokrete.
Podmorski ribolovci ciple ne traže na dnu, oni ne borave u rupama i procjepima. Ponekad se može dogoditi da ga ugleda na dnu dok traži hranu, ali je češći susret s ciplom dok pliva, sam ili u plovi. U podvodnom ribolovu cipal se lovi isključivo na čeku, praktički na istim pozicijama na kojima i luben. Pri takvu lovu bolje je koristiti pušku s gumenim oprugama, "lastikaču". Uostalom, podvodni ribolovci danas najčešće koriste takve puške. Cipla - bez obzira na kojeg od njih pod morem naišli - nije lako pogoditi, jer je plah i brz, a oblik tijela mu je takav da će ga ponekad harpun samo okrznuti bez ikakvih posljedica po njega. Zato bi ga trebalo gađati s manje udaljenosti, a približiti mu se nije baš lako.