Riba zvana Škaram

Nije baš svakodnevna riba, posebno ne na sjevernom Jadranu, ali je stalni stanovnik našeg mora, i to čitavog Jadrana, kako se obično navodi u stručnoj literaturi. Njegov naziv uistinu nekima ništa ne znači, a za druge je uobičajena riba. Uostalom, u našem moru imamo više takvih primjera. A, kako se priroda značajno mijenja, tako i ribe migriraju, pronalaze nova staništa. Ribe koje su nam jučer bile neuobičajene, danas su svakodnevne. Tako je lanjskog ljeta u moru ispred riječkog lukobrana ulovljena prava barakuda! Istoj obitelji pripada i škaram, mnogima nepoznata riba Jadranskog mora.
Na našoj obali, uglavnom na njenim južnijim prostorima, škarama još nazivaju škeran, škerm, morska štuka, štukan, štukovac, štukovača, jaglunić... ali i - barakuda, odnosno jadranska barakuda. Za razliku od južnog, na prostorima sjevernog Jadrana škaram je izuzetno rijetka i gotovo nepoznata riba. Ponekad zaluta, što ne znači da se uvijek i ulovi. Znam za jedan ulov prije dvadesetak i više godina negdje na širem opatijskom području, te jedan u paškom akvatoriju prije sedam-osam godina. Drugih podataka o ulovu škarama na sjevernom Jadranu nemam, što ne znači da ga kroz sve to vrijeme netko nije ulovio.
  Oblikom tijela škaram pomalo podsjeća na riječnu ribu štuku. Pripada obitelji barakuda, pa neki kažu da čak može biti opasan za kupače, tim više što boravi blizu obale. Tijelo mu je istegnuto i valjkasto, s velikim ustima i oštrim zubima u njima. Peraje su, s obzirom na dužinu tijela, male. U odnosu na veličinu glave oči su mu dosta velike. Tijelo je prekriveno sitnim ljuskama. Boja tijela u leđnom dijelu je tamnoplava ili smeđezelenkasta, a prema dolje prelazi u sivkastosrebrnkastu. Mlađi primjerci po tijelu imaju tamne mrlje. Škaram maksimalno naraste do 1,60 metara u dužinu, s najvećom težinom od 6 kilograma. Prosječnim primjercima težina je manja od pola kilograma, a dužina do pola metra.
Ponavljamo, škaram je stanovnik čitavog Jadrana, jer je njegova nazočnost registrirana u svim njegovim dijelovima. Međutim, glavna staništa su mu na jugu. Što se ide južnije to je brojniji, a moglo bi se reći da je splitsko područje granica od koje počinje ta gušća naseljenost škarama. I, dok ga na sjeveru rijetki uspijevaju prepoznati, na južnom Jadranu smatraju ga posve običnom ribom, posebno na širem dubrovačkom području. Mogli bismo reći da se ponavlja priča koju smo čuli za mnoge ribe koje su na jugu stalne i gusto napučene, a na sjeveru rijetke, prava senzacija. Do prije desetak, petnaestak godina bio je takav slučaj i s licom, gofom, kirnjom... U međuvremenu oni su se definitivno nastanili i na sjeveru. Možda njihovim putem zapliva i škaram..

 Puno više nego u Jadranu, škaram je nastanjen u nekim drugim morima. Stanovnik je čitavog Mediterana, još više u istočnom Atlantiku, od Biskajskog zaljeva do obala Angole, te sa suprotne strane, u zapadnom Atlantiku uz obale Bermuda i Brazila. Zanimljivo je spomenuti da ga na području Sredozemlja najviše love u Turskoj.
Škaram je pelagijska riba, što znači da nema stalnih prebivališta, već je u stalnom pokretu i moguće ga je naći na različitim pozicijama, bez obzira na vrstu dna. Uglavnom se zadržava blizu obale, te u područjima gdje je more zaslađeno, posebno oko riječnih ušća, pa čak ulazi u njihove tokove. Kad se udaljuje od obale maksimalno se spušta do 100 metara u dubinu.
Trebalo bi napisati i koju o lovu škarama. U ribarskim lovinama on je rijedak i nema veće komercijalne vrijednosti, ali se ipak lovi. Uglavnom se lovi mrežama potegačama i stajačicama, ponekad se nađe u lovini mreža plivarica, pa čak i u pridnenoj povlačnoj mreži - koći. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova moguće ga je uloviti panulom i ostima pod sviću. Možda bi ga mogao uloviti i koji vješti podvodni ribolovac koji se specijalizirao za lov leteće ribe u otvorenu moru. Škaram je brz, pa se pri lovu ostima traži vješto oko i još vještija ruka koja će munjevito reagirati pri njegovu nailasku. Svaki ribar koji zna ostima loviti zubace, a takvih je na našoj obali i otocima mnogo, zacijelo bi znao svladati i škarama.

 Panula za škarama ne mora biti posebno teška. Dovoljna je ona kojom se love palamide, te manje lice i gofovi, oni koje u Dalmaciji nazivaju feluni. Panula se izrađuje od 100-150 metara najlona  debljine oko 0,50 milimetara. Predvez je od nešto tanjeg najlona, dug do 15 metara, a na njegovu kraju vezuju se dvije udice broj 8 - 9. Panulu opteretimo s 50 - 80 dekagrama sitnih olova koja se raspoređuju  na  osnovni najlon, odmah poslije vrtuljka. Najprije se stavlja deset komada teških  0,5 dekagrama, zatim isto toliko teških 1 dekagram, a potom se  stavljaju  olova od 2 dekagrama do potrebne težine za željenu dubinu na kojoj  namjeravamo panulati i tražiti škarama. Ima ribolovaca koji izrađuju panule sa štapom, čija je konstrukcija nešto drugačija, a koje su se pokazale učinkovitijima.
Škaram je proždrljiv, pravi grabežljivac, a glavna su mu hrana druge ribe koje nemilosrdno i naglo napada tako da one teško mogu pobjeći njegovim zubima. To treba znati da bi se odabrala prava ješka za panulu. Najbolje je nešto živo, iglica, ciplić, golčić, bugva ili menula, pa čak i šparić ili arbunić. Ako ješka nije živa treba biti što svježija. Osim navedenih riba, još se može koristiti sipica  ili lignjica.  Može se pokušati i s blinkerom, ali on neće biti previše efikasan. Brzina plovidbe s neživom ješkom treba biti oko 3 čvora, a sa živom i upola manja. Panulati treba blizu obale, te u širem području riječnih ušća.