Gira oštrulja

U dosadašnjem dijelu jesen se opoštenila. Lovi se raznovrsno i dobro. Podlanice i lubeni ulaze u vršu, dižu se na parangalima, panulom se love palamide i rumbaci, ponegdje je dobro krenuo i lov lignji. Povoljne su bile i vremenske prilike. Ponetko se i žalio, ali... uglavnom su to bili oni koji nisu ni pokušavali loviti. Tko se zaputio na more nije se vratio praznih ruku. Ulovio je barem nešto sitno, bobe, modrake, možda koju giru, odnosno menulu.
U Jadranskom moru žive dvije vrste gire - oblica i oštrulja. Kad kažemo gira, najčešće se misli na oblicu, za onu drugu obično se rabi neki drugi naziv ili se priključuje dodatni pridjev. Dvije gire su slične, ali su razlike među njima takve da zabune ne može biti. Ipak, neki među njima ne vide razliku, već sve svrstavaju pod jednu ribu. Ako nigdje drugdje razlika je vidljiva u finalu - na ribljem jelovniku, gira oblica neusporedivo je traženija od oštrulje.
Blizak rod im je i modrak, ali on se od njih još više razlikuje. Giru oblicu već smo obradili kao temu, pa prostor dajemo oštrulji. Naši ljudi još je nazivaju manula i menula, samar, ali i menula šćava, oštrulja, štriga, bilica, lužina.
Gira oštrulja ima duguljasto zaobljeno tijelo, malo prošireno, odnosno u hrptu povišeno. Boja tijela kreće se od sivosrebrne do smeđezlatne, s donjim dijelom više žućkastim ili srebrnkastim. Na boku ima tamniju mrlju četvrtasta oblika. Maksimalno naraste do 21 centimetar duljine i 9 dekagrama težine. Prosječni primjerak ima oko 3 dekagrama. Iz biologije gire oštrulje važno je istaknuti da je ona dvospolac, kao i oblica. Na početku je ženka, pa su zato ženke uvijek manje od mužjaka. Kad dosegne 15 centimetara nastupa promjena spola.

Gira oštrulja stanovnik je čitavog Jadrana, znatno više u njegovu sjevernom nego južnom dijelu. Najveća su njena naselja uz zapadnu obalu Istre, te u kanalima srednjeg Jadrana, dok je dalje prema jugu njena pojava skromnija. Živi u jatu iznad muljevita i muljevito-pjeskovita dna, na dubinama od 10 do 250 metara, a samo u proljeće za vrijeme mriještenja traži tvrda dna. Najčešće se zadržava na dubini od četrdesetak metara.
Kad je riječ o lovu gire oštrulje, mogli bismo reći da je ona zimska i ljetna lovina. Sezona lova, kao i za većinu riba, praktički traje čitavu godinu. U hladnijim mjesecima više se lovi povlačnim mrežama, koćama i koćicama namijenjenim isključivo lovu gira. U proljeće se najbolje lovi mrežama potegačama, a svojedobno su je istarski ribari lovili posebnim stajačicama - menularama. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova lovi se povrazom i laganom tunjom koja se koristi prilikom lova s obale. U takvu ribolovu sve se više koristi štap, dug, lagan i osjetljiv. Najbolji ribolovni rezultati udičarskim alatima postižu se ljeti, danju za lijepa vremena i mirna mora.
Povraz se koristi prilikom lova gire oštrulje iz brodice na većim dubinama, do 40 metara. Važno je napomenuti da se udice ne spuštaju do dna, već ih treba podignuti najmanje pola metra, jer gira nikada ne boravi na samom dnu. Ako želimo napraviti povraz samo za gire, iako će takvog rijetki koristiti, dovoljan je osnovni najlon debljine 0,15 milimetara, a za predvez se koristi još tanji - 0,10, može i 0,08 mm. Prame su kratke, najviše 10 centimetara i grupirane jedna blizu druge. Udice su broj 17 - 20, a težina olova se određuje ovisno o dubini i strujanju mora, i uglavnom ne smije biti lakše od 10 grama. Udice vezujemo tako da najniža bude otprilike pola metra iznad dna.

Plove gira su u stalnom pokretu. Njih treba tražiti, neće zagristi čim smo spustili udica, bez obzira na to kakva ješka na njoj bila. Područje lova prethodno valja brumavati, da bi se gire privukle i zadržale. Za to može dobro poslužiti i kruh, a još je bolje kad je pomiješan sa zgnječenom srdelom. Ješka za giru oštrulju može biti različita, nekad će se odmah zaletjeti na nju, a ponekad će se ribolovac načekati prije no što ona zagrize. Za ješku se najčešće koriste crvići, a dobri su i račići, kozice, dagnje, lignje, svježa srdela, iznutrice drugih riba. Ako ne grize, udicu treba malo podignuti, a ako i dalje ne grize najbolje je mijenjati ribolovnu poziciju.
Na našem primorju i otocima gira oštrulja nije previše cijenjena. Jestiva je, to nije upitno, ali kvaliteta njena mesa nije pretjerano visoka. Jest, meso joj je bijelo, ne baš mekano, nekako suho, bez prava ukusa. Ime je zacijelo dobila po kostima koje su oštrije nego u gire oblice. Za nju bi se mogla primijeniti izreka: veći je gušt loviti gire oštrulje, nego ih jesti. I, nisu jedine jadranske ribe na koje se to odnosi. Ima ih još...
Sportski i rekreacijski ribolovci love oštrulju. Uostalom, ne mogu birati koja će im riba zagristi i koju će dignuti na udici. Kada bi to mogli, pa da se barem opredijele između dvije gire, odabrali bi oblicu. A, kada se već ulovila oštrulja, rijetki će je vratiti natrag u more. Netko će je odnijeti kući, pripremiti za jelo, netko će je na drugi način iskoristiti. Gira je zanimljiva kao ješka koja se može koristiti za lov povrazom, tunjom i parangalom mnogih vrsta riba, na giru rado zagrizaju. Izbirljivi su, međutim, i stanovnici mora, znaju i ono što je dobro, pa će radije zagristi ješku od oblice, nego oštrulje. To ne znači da se s ješkom od oštrulje ne može ostvariti dobar ulov. Zagrist će na nju mnoge ribe, čak i one najkvalitetnije.

Branko Šuljić