Kunjka i kamenica

U ljetnim mjesecima svi idu na more! Dobro, ne baš svi, ali barem većina onih koji žive uz njegove obale. Oni s kontinenta rasporedit će se drugačije - jedni na Jadran, drugi na dalja i daleka mora, u egzotične krajeve, dok će se oni treći, koje recesija konstantno pritišće, kupati kod kuće u lavoru. Mnogi će  loviti ribe, uključujući i one koji o ribolovu pojma nemaju. Neka pokušaju, zašto ne, ali neka prethodno svakako kupe ribolovnu dozvolu. To moraju učiniti. Bez dozvole se ne smije u ribolov, ni s broda, niti s kraja. Brzo će se takvi uvjeriti da im je ulovljena riba puno skuplja nego da su je kupili na ribarnici.
Topli dani i toplo more, povući će mnoge i ispod površine, ponuditi im lov nečeg drugog, ne samo riba, ali i drugačiji ribolov. Ako imaju podvodnu pušku, na primjer, i ako znaju s njom loviti. Plitko podmorje, između ostaloga, nudi razne školjke i puževe, jasno, onima koji ih prepoznaju. Za njihov "lov" nisu potrebni ni povraz, ni tunja, još manje udica i ješka, ili možda parangal, osti, vrša... Školjke se vade rukama ili trgaju s podloge, oni vještiji i iskusniji izradit će kakvu napravu što će im olakšati taj "posao". Osnovno je zaroniti, malo se zadržati na određenoj dubini i - otkriti školjku, prepoznati je na morskom dnu među kamenjem i bujnom vegetacijom. Na primjer, kunjku ili kamenicu, dvije česte i dobro poznate jadranske školjke.

Kunjka
Kunjka spada među rasprostranjenije jadranske školjke i jedna je od onih koje su dobro poznate žiteljima naše obale i otoka. Naši narodni nazivi još su joj kunka, mušul, mušula, papak, pizdica, školjak, školjka. Ljušture su joj debele, izbrazdane i nesimetrične. U biti ima oblik klasične školjke, ali nepravilan, poput svojevrsnog četverokuta na kojemu se vrh izdiže u obliku sitnoga stošca, ali ne na sredini, nego više po strani. Mnogi će reći da kunjka podsjeća na nepravilnu primitivnu barku, pa otuda i njeno ime u mnogim jezicima - Noina arka. Po ljušturama kunjka ima sitna radijalna rebra.
Boja ljušture je mrkosivosmeđa ili nečistosivocrvenkasta, sa svjetlijim cik-cak prugama. Mjerena po najdužoj osnovici kunjka maksimalno naraste do 10 centimetara i 6 dekagrama težine. Prosječni primjerci imaju oko 2 dekagrama i oko 6 cm.
Kunjka živi duž čitavog priobalja kopnenog i otočnog dijela našeg Jadrana, što ne znači da živi baš svugdje, poput dagnje. Ponegdje se nalaze njene brojne i guste kolonije, a nasuprot tome postoje područja gdje je skoro nepoznata. Najčešće živi na tvrdim podlogama, ali je ima i na šljunkovito-ljušturastom dnu, pod uvjetom da na takvu dnu ima kamenja. Uvijek je pričvršćena za tvrdu podlogu. Nalazi se na dubini između jednog i 10 metara. Najveća naselja kunjke u našemu dijelu Jadrana nalaze se uz istarsku obalu oko Umaga i Novigrada, zatim u Pašmanskom kanalu i Malostonskom zaljevu, a većih kolonija ima i na mnogim drugim lokalitetima.
Kunjku treba tražiti na pozicijama koje su zaštićene od jačega udaranja mora, ali gdje je istodobno njegovo strujanje jače. Poput ostalih školjki, i ona se hrani filtrirajući morsku vodu, uzimajući iz nje plankton i ostale sitne čestice. Vađenje kunjki na takvim pozicijama ne predstavlja značajniji problem. Može ih se vaditi i rukama, ali je znatno efikasnija posebna kuka zvana kunjkar. Nju brod vuče po dnu, a ona kunjke otkida s podloge i odmah skuplja. Postoje i posebna kliješta kojima se kunjke mogu otkidati s podloge. Vađenje kunjki moguće je u tijekom čitave godine, ali se to najviše radi u ljetnim mjesecima.
Sportski ribolovci koriste kunjku kao dobru ješku prilikom ribolova povrazom i tunjom. Na nju se uspješno love mnoge vrste pridnene bijele ribe koje na kunjku lakomo grizu.

Kamenica
Većini među nama kamenica je poznatija od kunjke, ali i mnogih drugih školjki. Nismo je "lovili", ali nam se gotovo svakodnevno nudi u ponudi naših ribarnica i supermarketa. Te kamenice na tržište ne dolaze iz ulova, nego s farmi gdje se uzgajaju, uglavnom iz Istre, sa šibenskog područja i Malostonskog zaljeva. Kamenice iz otvorena mora, mogli bismo ih nazvati divljima, rijetko dolaze na tržište. Na našoj obali i otocima kamenicu još nazivaju oštriga, ili ostriga, ostrega, loštriga, štroligo, europska kamenica, jestiva kamenica... Recimo i to, u Jadranskom moru živi više vrsta kamenica koje u svakodnevnom govoru svrstavamo pod isti naziv.
Vanjskim izgledom kamenica nije tako lijepa kao većina ostalih školjki. Oblik tijela negdje je između okruglog i jajolikog, nesimetričan i s nepravilnim rubovima. Ljušture su joj debele, lijeva je zaobljena i s njom je pričvršćena za podlogu, dok je desna plosnata. Maksimalno naraste do 13 centimetara i 10 dekagrama, dok su prosječni primjerci upola manji. Za boju tijela moglo bi se reći da je slična okolnom kamenju - sivokamenasta s ljubičastim zonama. Unutrašnjost ljušture puno je ljepša - biserno sedefasta.
Ono što ističemo za većinu riba i ostalih morskih organizama važi i za kamenicu. Stanovnik je čitavog jadranskog priobalja, do 10 metara dubine. Više je naseljena u zaljevima i kanalima, a veća su joj staništa uz obale Istre, Krka i Cresa, u Novigradskom moru, na splitskom i šibenskom području, Malostonskom zaljevu, u jezerima otoka Mljeta.

Kao i većina školjki, kamenica se čvrsto drži za tvrdu podlogu. Ako je ta podloga kamenita nevješto oko teško će je otkriti. Tražiti je treba na pozicijama gdje je jači priljev slatke vode i gdje more slabije struji.
Za lov kamenica mogli bismo ponoviti ono što važi za većinu ostalih školjki - vadi se ronjenjem. Najvažnije ju je otkriti, a onda se rukama otkida s podloge. Neki za to izrađuju razne priručne naprave. Loviti se može čitave godine, iako to rijetki rade. Najviše se izlovi u dva ljetna mjeseca, kada je more toplije, pa je i dugotrajniji boravak u moru lakši.

Kamenica ima veliko gospodarsko značenje. Ona u ugostiteljskoj ponudi predstavlja jednu od od najtraženijih i najcjenjenijih školjki. Onima koji je nisu kušali recimo da se konzumira isključivo sirova. Zato oprez, potrebno je obratiti veliku pažnju na to gdje se, i s kakve podloge skidaju kamenice.