Najčešća lovina - glavoči

Glavoč, knez i špar ribe su što ih najčešće susrećemo i lovimo uz samu obalu. Tko njih nije lovio, taj se istinski nikada nije ni bavio udičarskim ribolovom, sportskim ili rekreacijskim. Najčešće se tako i počinje, lovom tih ribica. Špara i kneza ćemo lako prepoznati, jer postoje samo kao takva jedna vrsta. Eventualno nam se može dogoditi da špara zamijenimo s manjim fratrom. Identificiranje glavoča malo je teže. Tim imenom nazivamo mnoge ribe. Može se reći da su braća ili rođaci, međusobno slični, ali su ipak drugačiji pa svaki od njih ima svoje zasebno ime. Sve su te ribe glavoči ili glavočići te poneki mliječ, a ima ih više od 40 vrsta!
Ovaj prostor posvećujemo najvećemu od glavoča, a taj je glavoč pločar. On može maksimalno narasti do 27 centimetara duljine i 40 dekagrama težine. Iako je najveći od jadranskih glavoča, ni njegova prosječna težina ne prelazi 7 dekagrama. Na našoj obali i otocima glavoča pločara još nazivaju glavoč golook, glamoč pločar, glamoč pliskavac, glavoč šari, pliskavac, šarčić, šaranj pločar... Za glavoče općenito neki od narodnih naziva su glamac, glamoč, glavočić, glanjo, šaranj...
 Za glavoče se ne može reći da su lijepi, elegantni i dobri plivači. Naprotiv, prije bi se moglo reći da su ružni. Oblikom tijela su slični. Glavoč pločar ima duguljasto vretenasto tijelo na kojemu se ističe velika i široka glava s visoko smještenim očima. Peraje su mu relativno velike, posebno prsne, a repna je zaobljena. Boja tijela mu je smeđasta, žućkasta, zelenkasta, čak i siva, prema dolje žućkastocrvenkasta ili bjelkasta, a čitavo tijelo uključujući i glavu, išarano je nepravilnim tamnim mrljama.

 U uskom priobalnom pojasu, do dubine od 10 metara, glavoč pločar stanovnik je čitavoga Jadrana, a najviše ga ima u otočnoj skupini Srednjega Jadrana te uz zapadnu obalu Istre. Naći ćemo ga isključivo tamo gdje su položena kamenita dna obrasla travom, puna rupa i procjepa u kojima se skriva, najčešće na dubini između 2 i 5 metara. Posebno rado zadržava se blizu izvora, odnosno općenito tamo gdje je more malo bočato.
Lov na glavoče može biti zanimljiv, bez obzira na to što mnogi zaziru od njega. Najčešće je obrazloženje da takav lov nije privlačan, jer je glavoč mali, nema neku veću gastronomsku vrijednost. U stvarnosti nije tako. Glavoč je ukusan, ima bijelo i mekano meso, samo treba reći da su za konzumiranje potrebni veći primjerci. Otim toga, lov glavoča niti je dosadan, niti nezanimljiv.
Glavoč pločar može se loviti cijele godine, ali se najlakše i najviše lovi u drugoj polovici zime, u razdoblju mriještenja, koje može potrajati do svibnja. Može se loviti malim vršama, obično ispletenima od vrbova pruća, lakom tunjom, povrazom i prutom.
Tunja se izrađuje od tankog najlona, debljine 0,10 - 0,20 milimetara, na kojeg se vezuje udica broj 12 - 15. Na nekim otocima tunju za glavoče i ostale ribe što se skrivaju u rupama i procjepima blizu obale nazivaju "kalamuč". Njega se spušta pred svaku rupu i - čeka. Glavoč je proždrljiv i lakom, pa ako osjeti ješku brzo će izaći iz rupe i zagristi. Pri takvu lovu dobro je da se ribolovac sakrije, da ga riba ne vidi pa je zato praktičnije kratki najlon vezati na štap.

Glavoča pločara može se loviti u svako doba dana i noći.  Najbolje je loviti po danu, za jačeg juga ili neposredno poslije njega, dok je more valovito i zamućeno. Pri takvu lovu kratak štap, do 2 metra duljine, praktičniji je od uobičajenog lova "na prst". Za ješku se može upotrijebiti crvić, račić, dagnja, ogrc, priljepak, kozica, trak sipe ili lignje te meso ostalih riba koje koristimo za ješku. Lakomost glavoča pločara, a i ostalih njegovih srodnika, ribolovci iskušavaju na zanimljiv način. Ulovljenoga glavoča živoga vraćaju u more, a nakon nekoliko minuta on će se ponovo uloviti na istu udicu. I to, ne jednom nego više puta!

Mali i najmanji

Svi su glavoči sitne ribe. Pločar je najveći od jadranskih glavoča, a blizu mu je i glavoč travaš čija je maksimalna duljina 25 centimetara. A, koji je najmanji..? Takvih ima mnogo! Glavočić korčulanski naraste do 2,5 centimetara, glavočić vodenjak do 3,7 cm, balearski glavočić do 3,2 cm, batov glavočić, glavočić crnobok i glavočić tortonesea oko 3 cm, glavočić pučinski i glavočić batoglavčić do 3,5 cm, glavočić pećinski do 2,2 cm. Njihove prosječne veličine još su manje i u biti su podjednaki, a to znači posve sitni. U usporedbi s navedenima neki su pravi divovi budući da mogu narasti do 10, pa i više centimetara.
Pojedine vrste glavoča stanovnici su čitavog Jadrana, a borave uglavnom u uskom priobalnom pojasu, do dubine od 10 metara. Neke vrste su rijetke, locirane samo na određeno usko područje, a neke posve rijetke, tako da se svaki njihov nalaz može smatrati iznenađenjem. Glavoči uglavnom žive sami ili u paru.

Svi nazivi

U Jadranskom moru živi više od 40 vrsta glavoča i glavočića, točnije 45. Neke novootkrivene vrste još nemaju hrvatskih naziva. Navodimo nazive onih poznatih: glavoč blatar, glavoč pločar, glavoč krivoust, glavoč bjelaš veliki, glavoč mrkulj, glavoč leopard, glavoč travaš; pa slijede glavočići: glavočić zlatac, glavočić bjelčić, glavočić blijedac, glavočić žutac, glavočić schmidt, glavočić crnobok, glavočić mreškan, glavočić plosac, glavočić sedlan, glavočić korčulanski, glavočić četirpjeg, glavočić zuban, glavočić šareni, glavočić vodenjak, glavočić kavkaski, glavočić repaš, glavočić veleljuskaš prvoperac, balearski glavočić, glavočić pjeskuljaš, glavočić crnotrus, glavočić rašljorepić, glavočić kaljužarić, glavočić sićušni, glavočić dvotočkić, glavočić šiljoglav, glavočić tortonesea, batov glavočić, glavočić veleljuskaš trećoperac, glavočić kamenjarić, glavočić pećinski, glavočić batoglavčić, glavočić vivak. Ostalo je još nekoliko mliječa: mliječ pučinski, mliječić (sićušni), mliječ. Možda smo nekog izostavili...? Mnogi od ovih glavoča, glavočića i mliječa imaju još narodnih naziva, neki više, drugi manje. Nemaju ih samo oni rijetki i slabo poznati. Kad bismo ovdje navodili sve njihove lokalne nazive bila bi to jako duga lista.