Cipal putnik

 U našem moru ne živi jedan, nego šest cipala., to su balavac, bataš, mržnjak, plutaš, putnik i zlatac. Jasno, svakom od njih u nazivu je i osnovna imenica - cipal. Najmanji među njima je plutaš koji naraste do 25 centimetara, i ne prelazi 20 dekagrama, dok je najveći u obitelji bataš koji naraste do 75 centimetara i 6 kilograma. Mogli bismo reći da je zlatac nekako najčešći, ako ne u Jadranskom moru, a onda u lovini sportskih  i rekreacijskih ribolovaca. I najcjenjeniji je među ciplima! Češće se  i ulovi, posebno kad je riječ o udičarskim alatima. Nešto bolje od ostalih, na udici se može naći i cipal putnik, pa ga uzimamo za ribu mjeseca. Njega u nas, na obali i otocima još nazivaju: crni, plotun, poštar, ćifal od kurenta, uz one zajedničke nazive za sve ciple, kao što su skočac, ceul, ćifal, mrena, cipol...
Oblik tijela ciplima nije posve identičan, ali su jako slični. Poput ostalih "rođaka" cipal putnik ima vretenasto tijelo, u bokovima malo spljošteno, pomalo zdepasto i kraće nego u ostalih cipala. Gornja usna je debela i malo ulegnuta prema natrag, s nizom kratkih pipaka, bradavica i kvržica. Tijelo je pokriveno većim ljuskama što je, također, karakteristika svih cipala, kao i jaka repna peraja. Boja tijela u gornjem je dijelu sivomodra, a po bokovima i u trbušnom dijelu svjetlija ili srebrnkasta. Uzduž boka ima tamne žućkaste pruge koje se poklapaju s nizovima ljuski. Cipal putnik maksimalno naraste do 60 centimetara i 2,5 kilograma, ali prosječni primjerci imaju između 30 i 40 centimetara, odnosno oko 30 dekagrama.

Mjesto prebivanja cipla putnika čitav je Jadran u priobalnom dijelu, uključujući luke, lagune i riječna ušća. Upravo oko tih ušća njegova su gušća naselja, a više nego drugdje prisutan je uz zapadnu obalu Istre i oko Pelješca. Nije on, međutim, stanovnik samo našeg mora. Ima ga u čitavom Sredozemlju, još više u istočnom Atlantiku, na sjeveru od Islanda i Norveške, prema jugu do Senegala.
U manjim plovama cipal putnik zadržava se iznad mekog dna i rijetko zalazi dublje od 10 metara. Ne možemo ga hvaliti kao stanovnika čistog mora, jer ćemo ga naći i u mutnom, a o lučkim vodama da i ne govorimo. Zato, mnogi zaziru od cipala općenito, bez obzira na to što neki za stanište traže bistro more. Razlog takvu stavu prema ciplima leži i u njihovoj prehrani, u čemu izuzetak nije ni cipal putnik. On se hrani onim što nalazi na dnu i pri dnu, sitnim mekušcima i ostalim živim organizmima, raznim beskralježnjacima, biljem i algama. Ponudi sad takvoj ribi dobru ješku koju će ona slasno zagristi...
Cipal putnik lovi se raznima alatima. Najbolji rezultati postižu se alatima gospodarskog ribolova, kao što su mreže stajačice - ciplarice ili poponice, potegače, plivarice, te velike pregradne mreže koje se primjenjuju u Istri. Također, lovi se udičarskim alatima - tunjom i povrazom, podvodnom puškom, ostima, a tražeći hranu može zalutati i u vršu. Udičarskim alatima cipli se ne love pretjerano uspješno. Bolje bi bilo reći da su njihovi ulovi rijetki, a uspješno ih love tek najuspješniji i najkvalitetniji ribolovci, oni koji su srasli s morem i na poseban osjećaju ribu, koji u ribolovu traže i primjenjuju nešto novo. Iskusni ribolovci znaju da ciple nije lako loviti zato što su lukavi, oprezni i brzi. S obzirom na to da se radi o ribi, odnosno ribama koje slabo i oprezno grizu, svaki bolji udičar izmislit će nešto čime bi bolje i uspješnije lovio ciple, nikome ne odajući svoju tajnu. Isti alat namijenjen je za sve ciple, ako će gristi.

 Prije polaska u ribolov postavlja se osnovno pitanje: gdje tražiti ciple, u ovom slučaju cipla putnika, pri dnu ili između dna i površine. Tko se nije u tome okušao, neka napravi laganu tunju, od što tanjeg najlona. Ona je posebno potrebna kad se cipal zadržava "na pola mora", između dna i površine. Izrađuje se od najlona debljine 0,15 - 0,20 milimetara. Na kraj najlona priveže se jednu udicu veličine 13-16, a malo iznad nje stavi nekoliko sitnih olova, što će udicu stalno držati na određenoj dubini. Iznad olova na najlon se stavi plovak. U toku ribolova po potrebi se mijenja udaljenost udice od plovka, dok se ne nađe dubina na kojoj se cipli zadržavaju.
Za povraz se koristi najlon iste debljine, 0,15 - 0,20 mm, a za predvez još 0,05 mm tanji. Prame duge 10-15 centimetara najbolje bi bilo izrađivati od najlona debljine 0,10 mm, pa čak i tanjeg. Međutim, teško je raditi s takvim najlonom, posebno onima koji su manje vješti, pa je prihvatljiv i onaj malo deblji, osnovni. Veličina udica je 13-16, a na kraj se priveže olovo teško desetak grama. Prilikom izrade povraza trebalo bi voditi računa i o boji najlona, najbolje je uzeti onaj bezbojni. Lov cipala znatno je uspješniji uz upotrebu štapa, nego iz ruke, tim više što se koriste lagani alati.
Crijeva srdele - slane ili svježe - najbolja su ješka za cipla putnika, ali i ostale ciple. Rado grizu na crviće, one što ih nalazimo u mulju uz obalu, u zoni plime i oseke. Mnogo se koriste i razne "paštele", kao što su tijesto sa sirom ili malo navlažena sredina kruha s naribanim kvalitetnijim sirom, eventualno još s kakvim primjesama.

Također, može se naješkati bijeli kruh ili tijesto, a neki koriste i komadiće slanine, da ne kažemo pancetu. Poziciju lova dobro je koji dan ranije brumavati, a kao brum  najbolja je mješavina drobljene srdele, kruha i sira. Kada je cipal zagrizao, a to ne čini tako lako, oprezno s izvlačenjem. On se bori, otima, a usne su mu mekane, lako pucaju. Ni u kom slučaju ne valja činiti nagle pokrete.
Podmorski ribolovci ciple ne traže na dnu, oni ne borave u rupama i procjepima. Ponekad se može dogoditi da ga ugleda na dnu dok traži hranu, ali je češći susret s ciplom dok pliva, sam ili u plovi. U podvodnom ribolovu cipal se lovi isključivo na čeku, praktički na istim pozicijama na kojima i luben. Pri takvu lovu bolje je koristiti pušku s gumenim oprugama, "lastikaču". Uostalom, podvodni ribolovci danas najčešće koriste takve puške. Cipla - bez obzira na kojeg od njih pod morem naišli - nije lako pogoditi, jer je plah i brz, a oblik tijela mu je takav da će ga ponekad harpun samo okrznuti bez ikakvih posljedica po njega. Zato bi ga trebalo gađati s manje udaljenosti, a približiti mu se nije baš lako.