Njegovo veličanstvo Zubatac Krunaš

Prije nekoliko dana pročitao sam naslov u jednim dnevnim novinama: Na malu udicu malog parangala ulovljena je velika riba. Ma što velika, pravi kapitalac - zubatac krunaš težak 12,60 kilograma! Ulovljen je u Zadarskom kanalu, na dubini od tridesetak metara. Pojasnimo i one naznake o parangalu - imao je samo 35 malih udica, broj 11i 12. Na najvećem dijelu njih ješka je bila trak hobotnice, odnosno njegovi dijelovi. Spomenimo i to da je parangal položen rano ujutro, još za maraka i dignut nakon četiri sata. Mogu zamisliti iznenađenje i ushićenje kad se ukazao takav komad...
Zubatac krunaš, česta riba na južnom Jadranu, sve se rjeđe susreće kako se putuje dalje prema sjeveru. On je prvi rođak onog "pravog" zubaca, svima nam dobro poznatog. Na našoj obali i otocima još ga nazivaju krunaš, zubac krunaš, zubatac barjaktar, okrunjeni zubac, pagar krunaš, muški pagar... Zanimljivo je spomenuti da poznatiji rođak ima manje naziva, a neki od njih su zubatac, zubac, dental, obični ili pravi zubatac..
Zubatac krunaš riba je iz iste obitelji ljuskavki kojoj pripadaju kvalitetne i najkvalitetnije ribe. Tijelo mu je izduženo, visoko i bočno spljošteno, slično kao zubacu, ali ima čelo izbočeno u obliku nekakve grbe, što posebno dolazi do izražaja kod mužjaka. Kod nedoraslih prim­jeraka te izbočine nema, pa su oni posve slični zubacu. Građa tijela je čvrsta i snažna, posebno prednji dio, a peraje su velike i jake. Na glavi se ističu jake čeljusti u kojima se kriju veliki i oštri zubi očnjaci. S gornje strane tijela zubatac krunaš je nešto tamniji, ima smeđecrvenkastu boju, s rijetkim crnim mrljicama, dok mu je donji dio ružičastosrebrn. Repna peraja je ružičasta sa crnim obodom. Recimo i to da je i zubatac krunaš, poput mnogih riba dvospolac - najprije je mužjak, otprilike do 50 centimetara duljine, a onda mijenja spol.

Krunaš je i dosta veći od svog poznatijeg i cjenjenijeg rođaka - maksimalno naraste u duljinu do 1,20 metara, dostižući pritom i do 24 kilograma. Prosječni primjerci teže oko 8 kilograma, a dugi su između 40 i 60 centimetara. Mogli bismo, dakle, konstatirati da je onaj ulov iz uvoda nešto veći od prosjeka. Ali kakvog prosjeka!? Kao da se ribe teže od deset kilograma parangalom love svakodnevno!
Ponovit ćemo ono što u ovakvim prigodama ističemo gotovo za svaku ribu - zubatac krunaš stanovnik je čitavog Jadrana. Međutim, na sjevernom Jadranu se rijetko susreće, za razliku od južnog, gdje je gušće naseljen. Krunaš je priobalna riba koja boravi uz obalne hridi, više u unutrašnjem, nego otvorenom moru. Uglavnom izbjegava posve ravna dna. Staništa su mu i na osamljenim brakovima. Uglavnom se zadržava na dubinama između 40 i 130 metara, a može se naći i pliće i dublje, u rasponu od 15 do 200 metara, obično u manjim jatima. Nešto gušća naselja krunaša nalaze se na području Hvara i Pelješca, u Šibenskom kanalu, a manje oko Visa, Mljeta i Lastova. Dosta rado se zadržava oko podrti­na potonulih brodova ili nekih drugih velikih predmeta. Za krunaša bi se moglo reći da je riba sa stalnim mjestom boravka, jer svoje prebivalište rijetko mijenja i od njega se ne udaljava previše.
Osim Jadranskog mora, krunaš je stanovnik čitavog Sredozemlja, ali nigdje nije masovan. Znatno je učestaliji uz obale istočnog Atlantika, od Portugala do Angole, te u vodama otoka Sao Tome i Principe. Nastanjuje i akvatorij Kanarskog otočja, ali je u njemu rijedak.

Zubatac krunaš u Jadranu nije masovan, pa se rijetko pojavljuje u ribarskim ulovima. Uglavnom ga love sportski i rekreacijski ribolovci, dok se alatima gospodarskog ribolova lovi malo i rijetko. Sezona lova počinje sredinom ljeta i traje do kraja jeseni, ovisno o meteorološkim prilikama. U ostalom dijelu godine ulovi se tek rijetko i s vremena na vrijeme pokoji usamljeni primjerak. Od udičarskih alata lovi se tunjom i povrazom, sa štapom ili bez njega, te parangalom. Podrazumijeva se da ti alati moraju biti teške konstrukcije. Za tunju i povraz koristi se najlon debljine 0,70 - 0,80 milimetara. Tunja je prikladnija od povraza, jer najlon padne na dno, pa ga riba ne vidi. Iznad vrtuljka je dobro staviti klizajuće olovo težine 3 - 4 dekagrama, a na kraj se vezuje udica broj 3 - 5. Zbog njegovih snažnih i oštrih zubi neki ribolovci između vrtuljka i udice vezuju komad čelične žice. Tunja se može izraditi i bez olova, jer je za krunaša potrebno staviti veću ješku, koja brže pada na dno.
Povraz, također, mora bit malo teži, debljine osnovnog najlona i prama kao kod tunje. Predvez se izrađuje na klasičan način, s time što najniža prama mora biti duga, da dođe ispod olova i legne na dno. Neki čak prakticiraju zadnju pramu vezati ispod olova.
Za izradu parangala koristi se osnovni najlon debljine 1,00 milimetar, prame su duljine jedan metar, čak i duže, međusobno malo više udaljene. One su u pravili 0,10 - 0,20 milimetara tanje od tijela parangala, a udice su iste veličine kao za tunju. Tako bi trebalo biti, ali primjer iz uvoda pokazuje da se veliki krunaš može dignuti i parangalom lake konstrukcije. Za ješku se koristi meso svježe srdele ili bugve, ali može i neke druge svježe ribe, na primjer gire, iglice, papaline, čitav gavun...

Pročitali smo, grize i na trak hobotnice, a vjerojatno bi zagrizao i na lignjicu, sipicu, velikog crva ili kakvog raka, budući da se i rakovi nalaze na njegovu jelovniku.
Osnovno je, međutim, da se ne treba zamarati izradom posebnog alata za lov zubaca krunaša. Ako se nađe u području ribolova, i ako mu odgovara ponuđena ješka, on će zagristi na povraz, tunju ili parangal, bez obzira na to kojoj su ribi oni namijenjeni. A, lakše ga je izvući nego rođaka mu zubaca.
Zubatac krunaš ponekad se nađe i u ulovu podvodnih ribolova­ca, iako ne često, jer dubina na kojoj on boravi nije svima dostupna. Ulovom krunaša zato se mogu pohvaliti samo vrhun­ski podvodni ribolovci, istinski dubinaši. Takvi ističu da se lovi znatno lakše nego pravi zubatac.
I, što učiniti s ulovljenim krunašem? Pojesti ga, a što drugo?! Meso mu je bijelo i ukusno, ali ipak znatno slabije kvalitete nego od pravoga zubaca. Zato i nije previše tražen, niti je njegov ulov naročito cijenjen od ribolovaca. Vredniji je kao trofej jer se, u pravilu, love veliki komadi.

Branko Šuljić