Arba 720

Među brojnim domaćim novim plovilima predstavljenim na ovogodišnjem zagrebačkom sajmu nautike jedno od svakako najznačajnijih je brodica Arba 720 proizvođača Arba Nautika. Radi se o motornjaku s trupom od 7,20 metara koji nastoji objediniti prostranost u kokpitu i kabini i pritom ploviti velikom brzinom. Brodograditelj Arba Nautika poznat je prvenstveno po manjim petmetarskim brodicama Arba 500 koje ujedno predstavljaju i okosnicu proizvodnje. Arba 720 koncepcijski predstavlja potpuno drugačije plovilo koje nastoji objediniti velike zahtjeve kupaca, ali i modernog poimanja nautike, u kojemu uz prostranost na palubi i u kabini plovilo mora istovremeno biti brzo i sigurno na moru.
Koncepcijski Arba 720 izgledom vjerno slijedi moderne motorne brodice s trovolumenskim dizajnom u kojem se izdvajaju pramčani dio palube, kabina s natkabinom te kokpit. Svaki od ovih dijelova brodice trebao bi biti odgovarajuće prostran, no u brodogradnji je to često vrlo teško izvesti u zadanim gabaritima plovila.

Iznadprosječna prostranost izvana... 
Kod mnogih plovila radi dizajna ponekad se rade ustupci nauštrb funkcionalnosti. Kod Arbe 720 srećom tomu nije tako. To se može vidjeti već pri samom stupanju na palubu, jer bez obzira kojim krajem pristali ukrcaj i iskrcaj s barke je jednostavan i siguran. Tome u prilog ide veliki špirun u pramcu koji je još dodatno opasan ogradom.
Malo pažnje ipak će trebati usmjeriti na sidreni lanac koji se nalazi po sredini špiruna te vanjsko sidreno vitlo, jer se za njega nehotice može zapeti.
Komotni krmeni prolazi širok je čak 27 centimetra, a u kombinaciji s visokom mrtvom bandom na koju se nastavlja ograda kretanje po boku je sigurno poput primjerice koračanja šetnom palubom nekog mnogo većeg plovila. I onaj koji se odluči ući s krme to će moći napraviti, prvenstveno zahvaljujući velikoj platformi.
No, bez obzira na koji se način ukrcali na plovilo, ono što se može već na prvi pogled uočiti jest doista ogroman kokpit koji je koncepcijski podijeljen u dva dijela. Stražnji dio kokpita je posve slobodan te omogućava nesmetano hodanje, boravak putnika ili rad s mrežama te ostalim ribolovnim alatima. U prilog tome idu i bazeni za živu ješku smješteni u podu stražnjeg dijela kokpita, te na krmenoj platformi. Time bi zaljubljenici u ribolov, pa i profesionalci trebali doći na svoje. Tko pak želi sjediti u krmenom dijelu kokpita iz bočnih stranica može rasklopiti i pomoćne bočne klupe. Ovakav način pospremanja klupa je prilično funkcionalan jer kada se ne koriste ne „kradu“ dragocjen prostor.

U prednjem dijelu kokpita prema kabini nalazi se klupa okrenuta u smjeru krme. Njen naslon se može preklopiti u ležeći položaj no klupa se ne može preklopiti u smjeru pramca. Na taj način se oko stola postavljenog iza klupe prema natkabini ne može sjediti. Stol se može skidati, a zanimljivo je kako su klupa i stol u biti postavljeni na poklopac strojarnice. Na taj način se ova "izbočina" u kokpitu efikasno iskoristila. Tko ne želi poklopac strojarnice iskoristiti na ovaj način već želi da što manje viri, može ugraditi poklopac koji će viriti svega 20 centimetara iznad razine kokpita. Duljina kokpita od 3 metra te širina od punih 2,50 metara garancija su ugodnog boravka na otvorenom dijelu Arbe 720. 

...i iznutra
Stajaća visina u kabini testiranog modela bila je čak 195 centimetara, pa će i osobe iznadprosječne visine imati gotovo kraljevski tretman. Tu valja napomenuti da se ovisno o prohtjevima kupaca krov natkabine može postaviti na nižu ili veću visinu, stoga se u biti stajaća visina u unutrašnjosti može korigirati. Komforan ugođaj nastavlja se i u unutrašnjosti koja je organizirana u poznatom stilu za plovila ovakvog tipa.
Tako je s desne strane skiperski kutak s jednostrukom sjedalicom, a ispod sjedalice se nalazi frižider zapremine 160 litara. Nasuprot skiperskog odjeljka je salon s dvije manje klupe te stolom u sredini. Testirana varijanta nije imala kuhinjski odjeljak, pa o tome ne možemo govoriti, ali slobodno možemo ustvrditi kako ima mjesta za komotnu ugradnju po željama budućih vlasnika. 

Tu valja napomenuti kako u kokpitu postoji ormarić predviđen za smještaj plinske boce kuhala. Ispod skiperske konzole nalazi se toaletni prostor s WC-om zadovoljavajuće sjedeće visine. Naravno, uvijek može više, ali može i manje.
U pramcu je smješten dvostruki ležaj, dimenzija 2,20 x 2,20 metara. Još jedan manji jednostruki ležaj postavljen uzdužno nastavlja se na pramčani, i djelomično je smješten ispod salona. Unutrašnjost u svakom slučaju nudi dovoljno mjesta s obzirom na namjenu plovila.

Dojmovi s pučine   
Testiranu brodicu pogonio je šestcilindarski turbodizelski motor Steyr od 250 konjskih snaga, što predstavlja i maksimalnu dopuštenu snagu motora za Arbu 720. Međutim, u našem slučaju plovilo je bilo opremljeno neodgovarajućim propelerom, pa tijekom testa nismo uspjeli postići okretaje i brzinu koju bi Steyr i Arba 720 trebali ostvariti. Motor se tijekom testa uspio zavrtjeti najviše do 3.800 okretaja, a prema tvorničkim podacima motor najveću snagu razvija pri 4.300 okretaja u minuti. Tako smo uspjeli ostvariti najveću brzinu od 19 čvorova, a prema dojmovima s mora i tvrdnjama proizvođača, uz odgovarajući propeler, 250 konja trebalo bi biti dovoljno za brzine od oko 25 čvorova.

Proizvođač nudi opciju ugradnje brodskih motora snage od 150 do 250 konja. Iako se ne može reći da je 150 konja malo, smatramo da je ipak bolja opcija ugradnja 200 ili 250 konjskih snaga, jer Arba 720 s motorom ima istisninu od punih 3.600 kilograma, pa je višak konja dobrodošao.
U svakom slučaju, na moru se Arba 720 ponaša poput pravog krstaša. Valove upija mekano te omogućava komfornu i nadasve opuštenu plovidbu, što i jest namjena ovakve brodice.

Komforna višenamjenska brodica  
Arba 720 spada u rijetka plovila na kojima će se putnici osjećati ugodno kao kod kuće. Naime, mjesta u bilo kojem dijelu brodice ima poprilično, stoga nigdje ne „žulja“ niti se objektivno može očekivati više prostora unutar plovila slične dužine. Tijekom cjelodnevnog boravka na Arbi 720 osjećali smo se ugodno jer bez obzira u kojem dijelu plovila boravili, ustupaka nauštrb prostranosti nije bilo. To će naročito cijeniti nautičari koji vole da im plovidba prođe u maksimalno komfornom i opuštenom ritmu.  Arba 720 je rasno višenamjensko plovilo koje se, osim čistog guštiranja i krstarenja, može koristiti i za ribolov. 
Cijena brodice bez motora ovisi o izvedbi. Tako se varijanta kit 1 može kupiti već za 15.000 eura, u što je uključen PDV i trošarina. Međutim, tu treba napomenuti kako u cijenu nisu uključeni prozori niti inoks ograde i rukohvati. Tko želi i taj dio opreme morat će platiti 20.000 eura, koliko se mora izdvojiti za kit 2. Bogato opremljena Arba 720 koju smo mi imali na testu dostiže cijenu od 50.000 eura bez motora, PDV-a i trošarine. Cijena motora Steyr snage 250 konja iznosi dodatnih 225.000 kuna, u što je uključen PDV, ali ne i trošarina. S obzirom na ponuđene opcije, svaki zainteresirani kupac moći će pronaći odgovarajuću varijantu za vlastite potrebe i naravno dubinu džepa.

    

Španjol Gajeta 770 Brodica za sva vremena

U neka davna vremena, dok su se plovila još izrađivala od drva, svako plovilo nastajalo je kao plod neizmjerne ljubavi brodograditelja. Međutim, vremena se mijenjaju, a s današnjom tehnologijom izrade, priznali mi to ili ne, plovila postaju poput konfekcije. Proizvode se na tekućoj vrpci u sve većim količinama. Zato nije niti čudno da veliki broj plovila sve više nalikuje jedno drugome, pa ih je doista prilično teško razlikovati. Srećom, još uvijek postoje brodograditelji koji u svaku izgrađenu brodicu unose mnogo ljubavi i tradicije. Oni ravno poput hrasta stoje u ovom burnom vremenu koje nije sklono principijelnim ljudima. Jedan od takvih, koji ni za milimetar ne odstupa od svojih uvjerenja, je i rapski brodograditelj Petar Španjol, projektant, izvođač i vlasnik tvrtke Brodogradnja Španjol. On je prošle godine predstavio svoj najnoviji uradak, Gajetu 770, jedno od najugodnijih iznenađenja u posljednje vrijeme.

Nastala iz ljubavi
Radi se o brodici jedinstvenoj na našim prostorima koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ljubitelji stakloplastičnih, ali i klasičnih drvenih brodica s Gajetom 770 napokon su došli na svoje. Kombinacija stakloplastičnoga trupa s linijama na tragu najboljih jadranskih gajeta, i drvenih elemenata od hrastovine plovilu daju jednu posebnu draž. Španjolu je vrlo dobro pošlo za rukom da u stakloplastiku ukomponira mnoštvo drvenih detalja poput argole, lista kormila, pramčane i krmene statve, jarbola, bitava, bočnih letvica, čime je stvorio ugođaj plovidbe drvenom gajetom. U današnje vrijeme gotovo već zaboravljen! Ne treba biti vrsni poznavalac plovila da bi se vidjelo kako je Gajeta 770 nešto doista posebno. Rekli bismo dizajnom klasična, tehnološki moderna.

I doista, tradicionalna gajeta vješto je „upakirana“ u moderno poimanje plovidbe. Kada se stupi nogom na ovu brodicu odmah se osjeća njena masivnost i stabilnost. Čak i kad više krupnijih osoba stane na jednu bandu gajeta se neće pomaknuti.
Što se tiče prostranosti Gajeta 770 zacijelo je najprostranija brodica kojom smo plovili. U istoj duljini njen primat mogao bi ugroziti samo kakav katamaran. Jedan od razloga je velika visina bočnih stranica i širina od čak 2,97 metara!
Pramčana paluba je prekrivena tikovinom, i nevjerojatno je velika, poput omanjeg igrališta! Tu se bez problema može raditi s jedrom, mrežama, konopima pri manovri, a tamo se može smjestiti i veći broj putnika bez da nastane gužva. Bočni prolazi pored kabine su pak posebna priča. Široki su čak 45 centimetara te su dizajnirani s namjerom da tu stane kašeta za ribe širine 42 centimetra. Puna ribe, naravno! Visoka inoks ograda i rukohvati na kabini napravljeni od najkvalitetnije hrastovine, dokaz su da se mislilo i o sigurnosti i o estetici. Ogroman kokpit 2,10 x 2,20 metara s potpuno ravnim dnom samo potvrđuje iznadprosječnu prostranost brodice. Veći kokpit ravnog poda na plovilu sličnih dimenzija do sada nismo susreli. Krmom dominira velika argola duga čak 2,20 metara. Time Gajeta 770 ima čak tri zasebna upravljačka mjesta. Prvo je argola na krmi. Ovo je mjesto namijenjeno za jedrenje pod latinskim jedrom. Drugo je kolo kormila s komandama koje se nalaze u kokpitu, na pregradi kabine, dok se treće upravljačko mjesto nalazi u kabini, ova dva mjesta namijenjena su isključivo za plovidbu motorom. Veliki palubni prostor ove brodice omogućava potpunu slobodu i sigurnost kretanja kakva se rijetko susreće na današnjim brodicama. Dvanaest putnika i skiper, za koliko je plovilo registrirano, imat će i više nego dovoljno mjesta. U prilog kvalitetne izrade ide činjenica kako je trup izrađen od laminata debelog čak 12 milimetara, dok je paluba izvedena u sendvič konstrukciji.

Velika kabina
Da bi se putnici na moru osjećali kao kod kuće neophodna je i prostrana kabina. Ulaz u kabinu s drvenim vratima te drvenim okvirom oko vrata djeluje stvarno prekrasno. Iako se izvana možda ne bi dalo zaključiti, unutrašnjost nudi komfor manje vikendice. Zasluga je to velike širine trupa i visine kabine. Stajaća visina iznosi čak dva metra, stoga niti natprosječno visoke osobe neće morati hodati pognute glave. Kabina je organizirana na sljedeći način. S desne strane nalazi se kuhinja s malim elementom u kome je sudoper i radna površina. Plinsko kuhalo i frižider ugrađuju se ispod skiperske klupe.

Zahvaljujući velikim prozorima, preglednost sa skiperskog mjesta je odlična na sve strane. S lijeve strane odmah blizu vrata smješten je odvojeni toaletni prostor s WC-om, čije će dimenzije, a pogotovo visina, zadovoljiti i natprosječno visoke. Ispred WC-a nasuprot skiperskog pulta smješten je salonski odjeljak s dvije klupe i središnje postavljenim stolom koji prema potrebi postaju dodatni ležaj. U pramčanom dijelu kabine ispod pramčanog dijela palube smješten je dvostruki V ležaj dimenzija 2,20 x2,05 metara sa središnjim umetkom. Sasvim dovoljno za dvije do tri osobe. U svakom slučaju čitava unutrašnjost je prostrana i odiše ugođajem kakav samo tradicionalni brod može ponuditi.

Jedrima i veslima
Budući da nekoć nije bilo motora, niti brodskog, a kamoli izvanbrodskog, ploviti se moralo na jedra i na vesla. Tako se po dobroj staroj tradiciji Gajeta 770 može naručiti i s drvenim jarbolom i lantinom s latinskim jedrom. Jarbol je od kuverte visok 6,5 metara, a izrađen je od čempresa. Prema potrebi samo jedna osoba može ga u par minuta položiti na kabinu ili podignuti okomito.

 Lantina je laminirana, duga 10,5 metara i izrađena od kombinacije jasena i smreke. Površina latinskog jedra iznosi 20 m². Što se tiče samog jedrenja po lakšem vjetru, dovoljna je već jedna osoba, no za plovidbu po jačem vjetru ipak su potrebne četiri ruke. Samo na jedra može se postići oko 6 čvorova, a kada nema vjetra ili kada netko tako želi, može se ploviti i na vesla. Jasenova vesla duga su četiri metra, a veliki krmeni škermi omogućavaju laganu plovidbu u tišini. Kada se ne koriste, vesla se smještaju uz ogradu na palubu.

Motorom
Istisnina ove velike gajete iznosi priličnih 4.000 kilograma no osjećaj stabilnosti i sigurnosti koji pruža na moru jedinstven je. Ovakav tip brodice svakom putniku pruža onaj iskonski gušt plovidbe, uživanja u zvukovima valova i onom „taka-taka“ zvuku neuništivog motora. U ovom slučaju krajnja brzina je manje bitan podatak.
Testirani model imao je ugrađen brodski dizel motor JLM 4.50 od 50 konjskih snaga nastao na Perkinsovoj bazi. Usprkos, za današnje pojmove, skromnom motoru, Gajeta 770 djeluje nezaustavljivo. Pri maksimumu se postiže 7,5 čvorova maksimalne brzine, dok se za dugotrajnije krstarenje preporuča 6 do 6,5 čvorova. Više od postignutih brzina impresionira osjećaj koji pruža plovidba ovom brodicom. Gajeta djeluje spremnom za sva iskušenja nepredvidivoga mora.
Za razliku od modernih brzih plovila nudi jedan posve drugačiji, opušteniji pristup plovidbe. Bez žurbe, uz zvuk sporohodnog motora s kojim bi Gajeta zacijelo sigurno oplovila i Svijet. Kome to nije dovoljno, može ugraditi snažnije motore, i do 100 konjskih snaga, kada bi i očekivana brzina trebala porasti do respektabilnih 12 čvorova. Više od toga stvarno i nije potrebno.
Tijekom lijepog vremena najveći je gušt upravljati s krme argolom. Da bi argola bila u funkciji, treba premostiti hidrauliku zatvaranjem ventila koji se nalazi u krmenom gavunu.
 Budući da je ova Gajeta rađena u potpunosti na tragu starih klasičnih gajeta, bez duboke kolumbe, list kormila visok je čak 2,20 metara što omogućava dobru upravljivost, pa gajeta sluša svaki pomak argole bez obzira plovi li se pramcem ili se šija.

Trud i ljubav
Španjolova Gajeta 770 nastala je kao plod ljubavi prema moru i tradicijskim brodicama. Rapski brodograditelj tržištu je ponudio nešto novo imajući u vidu tradicijsku, ali i modernu plovidbu. Radi se o bezvremenskoj brodici koja će plijeniti pažnju jednako sada kao i za 20 godina. Kvalitetna i robusna izvedba stakloplastike oplemenjena drvenim detaljima odlično se uklapa u ukupni estetski dojam. Spoj moderne stakloplastike i tradicionalnog drva ovdje djeluje prilično homogeno. Gajeta 770 može se naručiti i bez jarbola, u tom slučaju s bimini tendom iznad kokpita ovješenom na jarboletu od inoksa.
Zanimljivo je spomenuti kako za izradu jedne ovakve brodice trebaju oko 3 mjeseca svakodnevnog rada. No zato je krajnji proizvod u svakom slučaju poseban i kvalitetan.

Marinirane kozice

Sastojci:
50 dag očišćenih repova kozica, 3 velike srebrne kapule, tri češnja češnjaka, desetak klekovih bobica, 1 dl vinskog octa, 4 dl vode, 1 dl prošeka, maslinovo ulje, lovor, šećer, sol i papar

Priprema:
Kapulu narežite na tanke rezance, a češnjak na ploškice. Ispržite ih na ulju zajedno s malo šećera, da se malo karamelizira. Ulijte vodu, ocat i prošek, te posolite i popaprite. Pred kraj ubacite prethodno skuhane i očišćene kozice. Dovoljno je da se zajedno s marinadom kuhaju minutu do dvije. Kad se marinada ohladi, vaš lagani obrok je spreman.

Periska i prstac

Opet su nam ljetna tema školjke. Mogli bismo reći posebne školjke, odnosno s posebnim zakonskim statusom. Jedna je najveća školjka Jadranskog mora, a druga gastronomski najcjenjenija, najkvalitetnija, tvrde gurmani. Ako to baš i nije, apsolutno je najskuplja, prvenstveno zato što se u mnogim zemljama može dobiti isključivo na sivom tržištu, “šoto banka”, kako bi rekli naši ljudi. Pogađamo, riječ je o periski i prstacu! Mogli bismo reći da su i najpoznatije, posebno zbog zabrana što ih prate.

Periska
Periska je najveća i najatraktivnija školja našeg mora, karaktristična po obliku i građi. Prvenstveno je privlačna zbog svoje ljušture koja kao suvenir ima visoku cijenu. Oblikom podsjeća na izduženi trokut sa zaobljenom osnovicom i oštrim kutom na suprotnoj strani. Ljuštura je tanka i krhka, a površnim pogledom stječe se dojam da je građena od kakvog obojenog stakla. Vanjski dio djeluje kao ukrašen mnogim ljuskastim lamelama kojih nema samo na najužem dijelu. Boja ljušture s vanjske je strane crvenosmeđesedefasta, a s unutarnje opalnosedefasta.
Periska naraste do jednoga metra, a najveće imaju i do 3 kilograma. Prosječni primjerci dugi su 30 do 50 centimetara i teški četrdesetak dekagrama. Periska je danas rijetka školjka, ali još uvijek naseljena u čitavom Jadranu. Raste na dubinama od 2 do 20 metara, isključivo na mekom, pjeskovito-muljevitom dnu obraslom zosterom i posidonijom. Žvi uspravno, a svojim užim dijelom zabodena je u meku podlogu i posebnim čvrstim svilenkastim nitima pričvršćena za dno. Nalazi se u zaštićenim zaljevima i uvalama. O vremenu i načinu vađenja periske nećemo ništa pisati. U Jadranu je ona opasno prorijeđena, pa je uvrštena u ugrožene životinjske vrste i zakonom je zaštićena, a njeno vađenje je strogo zabranjeno. Na nekoliko lokacija još postoje njena nešto brojnija naselja, dok se drugdje nailazi na rijetke primjerke. Oni koji vade perisku čine to prvenstveno zbog njene ljušture, a ne zbog vrijednosti njena mesa.
Periska je jestiva školjka, a sportski ribolovci su koristili njeno meso kao odličnu ješku za lov mnogih vrsta bijele ribe. Posebno je za ješku dobar mali račić, zvan čuvarkuća, koji se u njoj gotovo redovito nastanjuje.

Prstaci
Prstaci su mnogo češća i zanimljivija tema od periske. Znaju za njih i oni koji nisu dobri poznavatelji života u moru. Na našoj obali i otocima još iz nazivaju: datala, datul, datula, datulj, kamotočac, morska datula, prstić... 

Prstac je duguljasta ovalna školjka, tankih i glatkih ljuštura. Na vanjskoj strani ljušture vidljive su svojevrsne elipsaste krivulje što označavaju njegove godine. Ljuštura s vanjske strane ima svjetliju ili tamniju kestenjastu boju, dok je iznutra svijetla. Koliko je dosad poznato, prstac izraste u duljinu više od 15 centimetara, a najveća težina mu je 10 dekagrama. Prosječni primjerci teški su 2 dekagrama i dugi 8 - 9 centimetara.
Prstac živi u kamenu. Njegovo prisustvo izvana odaju tek sitne rupice na površini kamena koji se može naći od zone plime i oseke do dvadesetak metara dubine. Na kamenitoj obali našega primorja i otoka prstaca ćemo naći gotovo posvuda, negdje gušće, a drugdje rjeđe naseljenog. Kolonije prstaca nalaze se i u kamenim blokovima mnogih lukobrana. Za svoja staništa odabire pozicije gdje je jače strujanje mora. Nema ga jedino tamo gdje valovi jako udaraju u obalu i gdje je more smanjenoga saliniteta.
Na našoj obali prstace se najviše vadilo na zapadnoj obali Istre, u okolici Splita i Šibenika, a posljednjih godina sve više i na otocima. Teško je reći koja su područja najbogatija prstacem. Neka su danas potpuno opustošena, a moglo bi se reći da ga ima svugdje u kamenom priobalju. Pitanje je samo koliko se gdje eksploatirao. Ponegdje nije bio dovoljno otkriven, drugdje su stijene tvrđe, pa ih je teže razbijati. Najviše se vadio tamo gdje je kamen mekan, kao uz zapadnu obalu Istre pa se u jednom danu moglo izvaditi više kilograma.

Po tvrdnjama nekih znanstvenika, na našoj se obali iz mora vadilo više od 300 tona prstaca godišnje! Uz spoznaju da mu je prosječna težina samo 2 dekagrama, jasno je kolika je to količina i koliko podvodnih stijena treba razbiti da bi se dobila ta količina.
A bez razbijanja kamena nema vađenja prstaca. Nema ni bez ronjenja! Prstac je sav u kamenu, pa prvo ronjenjem treba otkriti njegova staništa, a potom pod morem razbijati stijenu, a da bi to mogli napraviti mnogi krivolovci u svojoj potrazi koriste autonomne ronilačke aparate.
Prstac je školjka koja u sebi krije mnoge nepoznanice. On živi u kamenu i logički se nameće pitanje na koji način se u njemu nastanjuje, kako uspijeva rasti. Izlučivanjem kiseline on u kamenu buši glatke udubine, a kako se one šire tako i prstac raste. Njegov je rast izuzetno spor, ne može se uspoređivati ni s jednom drugom školjkom koja živi u Jadranu. Znanstvenici tvrde da njemu treba najmanje 10 godina da naraste jedan centimetar. Prema njihovim riječima, konzumni prstaci veličine 9 centimetara, kakvi su nekad, dok nije bilo zabrane, bili najčešći u ugostiteljskoj ponudi, stari su oko 100 godina. U stijene razbijene zbog njihova vađenja prstaci će se možda opet nastaniti. I proći će sljedećih stotinu godina da bi dovoljno narasli, da ih netko ponovo vadi.

Ali, nije problem samo u prstacima i osiromašenju njihovih naselja. Razbijanjem stijena uništava se čitava životna zajednica koja se tu nastanila, mnoge vrste pridnenih riba izgubile su svoja staništa i izvore hrane. Treba proći više godina dok se život vrati u to golo kamenje, kakvo viđamo na mnogim dijelovima našeg podmorja. I tek kada se vrati život postoji šansa da se s vremenom vrate i prstaci.
Vađenje prstaca, čak i onda kada je bilo dozvoljeno na nekim dijelovima naše obale, teško bi se moglo svrstati u djelatnost gospodarskog ili sportskog ribolova. Većini sportskih ribolovaca s naše obale prstac je, međutim, zanimljiv na drugi način. On je odlična ješka i mnoge ribe na njega će rado zagristi.
Od početka 1995. godine u nas je zakonom zabranjeno vađenje prstaca, njihovo stavljanje u promet i izvoz. Na našemu tržištu nema prstaca, niti u prodaji niti u ugostiteljskoj ponudi. Osim za one koji znaju šifru pa kupuju, ili naručuju, "morske ćevapčiće". Učinit će to isključivo kod dobro poznatog prodavača ili ugostitelja, a ovi će ih prodati samo mušterijama od povjerenja.

Riba zvana Škaram

Nije baš svakodnevna riba, posebno ne na sjevernom Jadranu, ali je stalni stanovnik našeg mora, i to čitavog Jadrana, kako se obično navodi u stručnoj literaturi. Njegov naziv uistinu nekima ništa ne znači, a za druge je uobičajena riba. Uostalom, u našem moru imamo više takvih primjera. A, kako se priroda značajno mijenja, tako i ribe migriraju, pronalaze nova staništa. Ribe koje su nam jučer bile neuobičajene, danas su svakodnevne. Tako je lanjskog ljeta u moru ispred riječkog lukobrana ulovljena prava barakuda! Istoj obitelji pripada i škaram, mnogima nepoznata riba Jadranskog mora.
Na našoj obali, uglavnom na njenim južnijim prostorima, škarama još nazivaju škeran, škerm, morska štuka, štukan, štukovac, štukovača, jaglunić... ali i - barakuda, odnosno jadranska barakuda. Za razliku od južnog, na prostorima sjevernog Jadrana škaram je izuzetno rijetka i gotovo nepoznata riba. Ponekad zaluta, što ne znači da se uvijek i ulovi. Znam za jedan ulov prije dvadesetak i više godina negdje na širem opatijskom području, te jedan u paškom akvatoriju prije sedam-osam godina. Drugih podataka o ulovu škarama na sjevernom Jadranu nemam, što ne znači da ga kroz sve to vrijeme netko nije ulovio.
  Oblikom tijela škaram pomalo podsjeća na riječnu ribu štuku. Pripada obitelji barakuda, pa neki kažu da čak može biti opasan za kupače, tim više što boravi blizu obale. Tijelo mu je istegnuto i valjkasto, s velikim ustima i oštrim zubima u njima. Peraje su, s obzirom na dužinu tijela, male. U odnosu na veličinu glave oči su mu dosta velike. Tijelo je prekriveno sitnim ljuskama. Boja tijela u leđnom dijelu je tamnoplava ili smeđezelenkasta, a prema dolje prelazi u sivkastosrebrnkastu. Mlađi primjerci po tijelu imaju tamne mrlje. Škaram maksimalno naraste do 1,60 metara u dužinu, s najvećom težinom od 6 kilograma. Prosječnim primjercima težina je manja od pola kilograma, a dužina do pola metra.
Ponavljamo, škaram je stanovnik čitavog Jadrana, jer je njegova nazočnost registrirana u svim njegovim dijelovima. Međutim, glavna staništa su mu na jugu. Što se ide južnije to je brojniji, a moglo bi se reći da je splitsko područje granica od koje počinje ta gušća naseljenost škarama. I, dok ga na sjeveru rijetki uspijevaju prepoznati, na južnom Jadranu smatraju ga posve običnom ribom, posebno na širem dubrovačkom području. Mogli bismo reći da se ponavlja priča koju smo čuli za mnoge ribe koje su na jugu stalne i gusto napučene, a na sjeveru rijetke, prava senzacija. Do prije desetak, petnaestak godina bio je takav slučaj i s licom, gofom, kirnjom... U međuvremenu oni su se definitivno nastanili i na sjeveru. Možda njihovim putem zapliva i škaram..

 Puno više nego u Jadranu, škaram je nastanjen u nekim drugim morima. Stanovnik je čitavog Mediterana, još više u istočnom Atlantiku, od Biskajskog zaljeva do obala Angole, te sa suprotne strane, u zapadnom Atlantiku uz obale Bermuda i Brazila. Zanimljivo je spomenuti da ga na području Sredozemlja najviše love u Turskoj.
Škaram je pelagijska riba, što znači da nema stalnih prebivališta, već je u stalnom pokretu i moguće ga je naći na različitim pozicijama, bez obzira na vrstu dna. Uglavnom se zadržava blizu obale, te u područjima gdje je more zaslađeno, posebno oko riječnih ušća, pa čak ulazi u njihove tokove. Kad se udaljuje od obale maksimalno se spušta do 100 metara u dubinu.
Trebalo bi napisati i koju o lovu škarama. U ribarskim lovinama on je rijedak i nema veće komercijalne vrijednosti, ali se ipak lovi. Uglavnom se lovi mrežama potegačama i stajačicama, ponekad se nađe u lovini mreža plivarica, pa čak i u pridnenoj povlačnoj mreži - koći. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova moguće ga je uloviti panulom i ostima pod sviću. Možda bi ga mogao uloviti i koji vješti podvodni ribolovac koji se specijalizirao za lov leteće ribe u otvorenu moru. Škaram je brz, pa se pri lovu ostima traži vješto oko i još vještija ruka koja će munjevito reagirati pri njegovu nailasku. Svaki ribar koji zna ostima loviti zubace, a takvih je na našoj obali i otocima mnogo, zacijelo bi znao svladati i škarama.

 Panula za škarama ne mora biti posebno teška. Dovoljna je ona kojom se love palamide, te manje lice i gofovi, oni koje u Dalmaciji nazivaju feluni. Panula se izrađuje od 100-150 metara najlona  debljine oko 0,50 milimetara. Predvez je od nešto tanjeg najlona, dug do 15 metara, a na njegovu kraju vezuju se dvije udice broj 8 - 9. Panulu opteretimo s 50 - 80 dekagrama sitnih olova koja se raspoređuju  na  osnovni najlon, odmah poslije vrtuljka. Najprije se stavlja deset komada teških  0,5 dekagrama, zatim isto toliko teških 1 dekagram, a potom se  stavljaju  olova od 2 dekagrama do potrebne težine za željenu dubinu na kojoj  namjeravamo panulati i tražiti škarama. Ima ribolovaca koji izrađuju panule sa štapom, čija je konstrukcija nešto drugačija, a koje su se pokazale učinkovitijima.
Škaram je proždrljiv, pravi grabežljivac, a glavna su mu hrana druge ribe koje nemilosrdno i naglo napada tako da one teško mogu pobjeći njegovim zubima. To treba znati da bi se odabrala prava ješka za panulu. Najbolje je nešto živo, iglica, ciplić, golčić, bugva ili menula, pa čak i šparić ili arbunić. Ako ješka nije živa treba biti što svježija. Osim navedenih riba, još se može koristiti sipica  ili lignjica.  Može se pokušati i s blinkerom, ali on neće biti previše efikasan. Brzina plovidbe s neživom ješkom treba biti oko 3 čvora, a sa živom i upola manja. Panulati treba blizu obale, te u širem području riječnih ušća.

Kantun di Kogo

Špageti s kozicama

 36 dag špageta, 10 dag skuhanih i očišćenih repova kozica, 4 dag crvene kapule, jedan češanj češnjaka, 8 dag špinata, dvanaest pomodorina (cherry rajčica), malo temeljca od ribe ili kozica, 5 dl vrhnja za kuhanje, sol, papar, maslinovo ulje

Priprema:
U vrelu slanu vodu stavite kuhati špagete. U međuvremenu na ulju popržite na sitno nasjeckanu kapulu. Dodajte na polovice narezane pomodorine i narezane listove špinata. Kad povrće omekša i pusti sok, dolijte malo ribljeg temeljca pomiješanog s vrhnjem. Pustite da kuha na laganoj vatri uz stalno miješenje, sve dok se umak ne zgusne. Pred kraj ubacite kozice, posolite i popaprite po potrebi, te još kratko prokuhajte. Skuhane špagete ocijedite i preko njih prelijte ovako pripremljeni umak.

SKLAT

Tko je na moru, taj uvijek ima šansu i ne dolazi kući praznih ruku. Oni drugi ostaju dosljedni u pričanju: ništa se ne lovi, ne isplati se odlaziti na more, nije gušt ako vrijeme nije pravo... Puno skuža, a onim pravima je uvijek gušt, bez obzira na vremenske prilike. Što im preporučiti za lov u ove dane? Teško je decidirano odabrati neku ribu. Još malo strpljenja, deset, dvadeset dana pa će učestalije i jače gristi. Do tada zadovoljimo se sklatom, ribom koja se rijetko diže na udici, ali... može nam se posrećiti! Ako ga i nećemo loviti možemo ga upoznati.
Narodni nazivi u nas su mu, između ostalih: anđeo, ćuk, sivac, sklać, sokot, šklat, škvaina, škvajena. Rijetki znaju, ali sklat spada u morske pse, jednako kao što toj obitelji pripadaju mačke, kostelji i psi pene. Nisu psi samo oni koji "grizu"! Ne možemo, međutim, reći da su to pravi morski psi, oni koji već na sam spomen u čovjeka izazivaju strah.
U Jadranskom moru žive dva sklata - sivac i žutan. Sivac je brojniji, dok je žutan dosta rijedak. Sivac je i dosta veći. U svakodnevnu govoru sve nam je sklat, zacijelo su rijetki i ribari koji zamjećuju razlike između te dvije vrste riba. Kod sklata je važno istaknuti neobičan izgled tijela, čime se razlikuje od većine riba. Tijelo je široko, romboidno, spljošteno, glava velika i tupa, na nju se nastavljaju prsne peraje što djeluju poput krila, a njih slijede slične, ali nešto manje trbušne. Na glavi iznad očiju nalaze se velike bodlje. Prednji dio tijela djeluje zgnječeno, dok je završni dio vretenast, sa snažnim repom. Sklat sivac može narasti do 2,5 metara duljine i 80 kilograma težine, dok su prosječni primjerci znatno tanji i dugi, ali težinom ne prelaze 5 kg.
Žutan naraste do 1,6 metara i 35 kilograma. Boja tijela sivca s gornje je strane maslinastosmeđa, zelenkastosiva do pepeljasta s nekoliko tamnijih pjega, a dolje bijela. Žutan je sivo-smeđ ili crnkast s tamnim okruglim pjegama bočno na repu, a ponekad i na prsnim perajama.
Sklat sivac je češći stanovnik Jadrana, svugdje jednolično rasprostranjen, ali nigdje previše gusto. Sklat živi u Mediteranu i sjeveroistočnom Atlantiku, od obala južne Norveške, Švedske i Shetlandskih otoka do Maroka i Zapadne Sahare, uključujući Kanarsko otočje. Može se naći do dubine od 300 metara, iako rijetko dublje od 150, ali nađe ga se i u samom plićaku. Ipak, moglo bi se reći da se radije zadržava u priobalnom području, posebno u ljetnim mjesecima. U našem dijelu Jadrana nešto su mu gušća naselja u zadarskom akvatoriju i oko ušća Neretve. Više boravi na pjeskovitu i pjeskovito-muljevitu dnu, ali je čest i na tvrdim dnima te u livadama posidonije. Na meku dnu obično se čitav ukopava, tako da mu izviruju samo oči, pa ga je teško otkriti. Tako maskiran vreba plijen, a to su pridnene ribe i mekušci.
Jesen i zima najbolja su sezona za lov sklata, ali se uspješno lovi i u ostalom dijelu godine. Najviše se lovi pridnenom povlačnom mrežom - koćom i posebnim mrežama stajačicama - sklatarama, a ponešto se izlovi i potegačama. Sklatara je mreža kojoj je osnovna konstrukcija slična drugim mrežama stajačicama. Najviše se razlikuje veličinom oka koje je najveće među svim stajačicama, a jednaku ima i mreža rakovica. Prema našim zakonskim propisima veličina oka ne smije biti manja od 130 milimetara, a mnogi ribari koriste mreže s okom veličine 160 mm. Duljina joj je 15 - 20 metara, a visina 4 oka. Prilikom ribolova međusobno se vezuje više mreža, budući da bi upotreba samo jedne bio potpuni promašaj, bez ikakva efekta. Sklatare se koriste na većim dubinama i na otvorenu moru, često daleko od obale. Polažu se na ravno, pjeskovito ili muljevito dno. Da bi prilikom polaganja brže tonule bez zanošenja od struje, te čvršće prilegle na dno obično se donji dio opterećuje s više olova. Također, prilikom polaganja nije dobro ploviti ravno, poželjno je izvoditi manje lukove. Kao što naziv govori, ta je mreža namijenjena lovu sklata. Međutim, nijedan ribolovni alat, bez obzira na namjenu, ne lovi samo jednu vrstu, pa tako ni sklatara. Kad je položena na dno, u nju će zaglaviti i raža, grdobina, golub, rumbač, pa čak i neki od pasa koji borave na tom terenu.

Od sportsko-ribolovnih alata sklat se ponešto lovi povrazom, parangalom i ostima, ali se ne može reći da ga sportski ribolovci mnogo love. Za lov sklata, to se podrazumijeva, potreban je teži parangal, kojemu je debljina osnovnog najlona 0,80 - 1,00 milimetara. Potrebne su i veće udice, čak najveće, broj 1 - 4. Ješka također mora biti veća, pa čak i velika, jer sklat je proždrljiv i lako zagriza. Najbolja ješka je svježa srdela, ako je manja stavlja se čitava, ali grize i na ostalu ribu. Valja znati i to da se prilikom izvlačenja sklat snažno opire i bori, pa je dobro pripremiti sak ili kuku (ganač) da ga se može zahvatiti čim se približi površini, čime se ujedno eliminira opasnost od pucanja najlona i gubitka lovine.
Svaki ulov sklata u sportskom ribolovu može se smatrati slučajnim. Nitko neće raditi povraz ili parangal samo za njega. On se obično ulovi na parangal namijenjen nekoj drugoj ribi koja boravi na istom terenu. Zato se parangali i izrađuju teži nego što bi zahtijevao lov nekih riba koje se njime češće love. Isto važi i za lov pridnene ribe povrazom. Sklat je proždrljiv i ako se nađe u području lova zaletjet će se na ješku. Drugo je pitanje koliko je povraz jak, odnosno najlon čvrst, da omogući njegovo izvlačenje. U biti, tu problema ne bi smjelo biti, jer današnji su najloni vrhunske kvalitete, jako izdržljivi, pa i tanak najlon može izvući veću ribu na površinu. Važnija je snalažljivost ribolovca, njegovo umijeće i iskustvo. Bez obzira na to koliko najlon bio čvrst, pri brzopletom izvlačenju lako će puknuti i - umjesto zadovoljstva dobrim ulovom, eto mnogo povoda za ljutnju i svađu s kompanjonom u brodici.
Ostima se sklat može loviti samo u plićim predjelima, koliko je duga lantina. Tu je, međutim, potrebno iskusno ribarsko oko koje će ga otkriti zakopana u pijesku ili mulju, odakle mu vire samo dva oka. Veće su šanse da će biti otkriven noću, za ribolova pod sviću, nego za dnevnoga ribolova. 

Bayliner Tropy 2302

Kad je riječ o malom ribolovu, bilo da se radi o rekreativnom ribolovu vikend ribolovaca ili pak malom profesionalnom ribolovu, osim ribolovnih alata glavni uvjet predstavlja brzo plovilo kojim se u relativno kratkom vremenu može doći do neke ribolovne pozicije. Iako mnoga plovila u svom imenu, s razlogom ili ne, imaju ime Fish (riba), radi se o plovilima koja se nazivaju fishermanima i koja se između ostalog mogu koristiti i za ribolov. Prave fishermane osim imena karakterizira i opremljenost i raspored koji omogućuje ribolov i rad s ribolovnim alatima. Mali kokpit u kojem dobar dio prostora zauzimaju bočne klupe ili pak niske bočne stranice nisu nešto što bi ribolovcu trebalo olakšati ribolov, ali nekoliko polica za ribolovni pribor, radna ploča za pripremu ješke ili pak bazeni za ješku i ulov svakako jesu. Ribolov katkad uključuje i boravak na moru za lošija vremena, a tada je stabilnost brodice od vitalnog značaja. Tek se u tim situacijama vidi prava vrijednost brodice. Kad se tome doda još kakva kabinica s malom kuhinjom, nastaje dobitna kombinacija. Nakon cjelodnevnog boravka na moru i promrzlih ruku, zatvoreni prostor kabine predstavlja melem za dušu, a i tijelo. Upravo tako nekako je koncipirana i ova brodica. Radi se o pravom fishermanu, dakle maloj ribarici, poznatog proizvođača brodica za rekreaciju Bayliner. On je uspješnom serijom fishermana Trophy 2302 ušao u svijet pravih ribolovaca, napravivši plovilo namijenjeno kako rekreativnom, tako i profesionalnom ribolovu u svim vremenskim uvjetima, opremljeno ribarskom opremom karakterističnom za takav tip plovila. Tome dodajemo i duboki V profil trupa, koji je ovdje ekstremno izveden, zbog čega su maritimna svojstva odlična.
Iako se više ne proizvodi, Bayliner Trophy 2302 ostao je vrlo popularan među ribolovcima koji traže pravo plovilo za ozbiljni ribolov. Dobre karakteristike, popraćene namjenskim dizajnom nešto su što pravi ribolovci znaju prepoznati

 Od početka do... 
Da bi mala ribarica mogla dobro služiti trebalo je zadovoljiti prvenstveno sigurnosne uvjete. Kod nekih proizvođača, gdje se pazi da visina ograde prati linije brodice događa se da ta ograda bude preniska za normalno pridržavanje, i da ergonomija i sigurnost padnu u drugi plan. Kod Trophyja to nije slučaj. Iako ograda na pramcu nije otvorena i preko nje se mora zakoračiti, njena visina je ono što je na mjestu. Ograda prati i mrtvu bandu na rubovima palube, ali i preko cijelog mostića. Iako je po današnjim trendovskim standardima predimenzioniran, mostić je prostran i omogućuje sigurno kretanje. Preko ovakvog mostića može se iskrcavati na hridi i strme obale bez da se brodica previše približava obali. U sredini mostića montirana je vodilica sidra, s nosačem za fiksiranje napravljenim od nehrđajućeg čelika. Mali nedostatak koji se tiče sigurnosti je bitva za pramčani vez postavljena u prolaz, te kombinirano crveno i zeleno navigacijsko svjetlo na samom vrhu pramca. Sve to bi se moglo izmjestiti, pa bi se recimo bitve mogle montirati na bočne stranice uz sam mostić, kao što je to napravljeno s parom zjevača na mostiću.
Kako ovaj model Baylinera nije nastao kombinacijom najnovijih rješenja i opreme, jer radi se o brodici iz 1994. godine, tako su i neka rješenja iz toga doba. Umjesto klasičnoga laminiranoga poklopca spremišta za sidrenu opremu i sidro, ovaj poklopac je napravljen kao mali ovalni poklopac s mehanizmom za fiksiranje. Da se spremnik ne bi svako malo otvarao, na palubu je dodan otvor, odnosno vodilica za sidreni lanac i konop. Bez obzira na to što je otvor nezaštićen, sva voda koja uđe u spremište, izaći će kroz drenažni otvor.
Kako se radi o namjenskoj radnoj, odnosno poluradnoj brodici, veliko sunčalište nije potrebno. Kako bi bio ipak zadovoljen i ovaj dio, krov kabine, iako je dosta kos može se koristiti kao sunčalište. Čak je prednji dio krova upušten čime se dobila klupa na koju se može postaviti i jastuk. Pri kretanju bočnim prolazom i ulazu u kokpit treba se malo pridržavati za ogradu i okvir vjetrobranskog stakla, no kada se meki krov podigne, onda u kretanju treba ipak malo spretnosti.

Kokpit 
Centralni korisnički dio Baylinera Trophy 2302 je samoprazneći kokpit. On je potpuno radno opremljen, strogo namjenski, tako da ne vjerujemo da bi se tu mogla pronaći koja zamjerka. Kad se s bočnog prolaza krene u kokpit, za savladavanje visinske barijere dodana je ulaminirana stepenica na koju je radi lakšeg kretanja u mraku dodano osvjetljenje. Kokpit je pravokutnog oblika, bez prepreka koje bi ometale kretanje i rad s ribolovnim alatima. Jedini dio koji se nalazi iznad razine kokpita je poklopac motora, koji se može koristiti kao radna ploha ili klupa. Na poklopcu motora nalaze se kanalice za odvodnju vode, rubnici protiv padanja stvari, te držači za čaše ili limenke s napitcima.
Koncept kokpita omogućuje rad s ribolovnim alatima većem broju ribolovaca, tako što svaki od njih staje uz ogradu boka i krme. Na bokovima pod aluminijskom ogradom dodani su držači štapova za ribolov, te čaklji. Na njoj je, da ne bi bilo nedoumica oko mjera ribe, dodan i metar kojim se na licu mjesta može provjeriti dužina ulova. Na istoj ogradi nalaze se i širilice, toliko karakterističan ures ovoga tipa brodica. Pod svakim bokom smješten je po jedan protočan bazen za ribu. Isti bazen nalazi se i u centralnom dijelu kokpita, te u prostoru između sjedalica u kormilarskom dijelu brodice. Ovakav kapacitet spremnika za ribu otvoreno govori  kako će se teško dogoditi da se napuni sav slobodan prostor namijenjen ulovu, čak i pod uvjetom da ste ribar od formata.
Ukoliko se pitate čime će se uloviti sav taj ulov, odgovor treba potražiti u bazenu sa živom ješkom kojoj su namijenjena dva bazena na krmenoj stranici. Poklopci spremnika žive ješke ujedno su i radne plohe za pripremu ješke. Prošireni su kako bi se moglo lakše raditi s ribolovnim alatima.
Kad smo na početku spomenuli da je kokpit u potpunosti podređen ribolovu mislili smo i na najfinije detalje, poput zakošenih bitvi za vez krme za koje se zbog njihove nagnutosti prema van, te upuštenosti ispod razme teško može zapeti, iako su nadohvat ruke. Kako se i najveći ribolovci ponekad znaju osvježiti u moru, tako je na krmu brodice dodana mala platforma na inoks okviru. Pod njom su ljestve, a na njoj rukohvat za lakše penjanje u kokpit. 

Za kormilom 
Ovaj model fishermana proizvodio se u dvije verzije, hard top i otvoreni. Model kojega smo mi testirali otvorena je verzija. I jedna i druga verzija imaju svojih prednosti, ali i nedostataka. Prednost zatvorene verzije je nemogućnost ulaska nepozvanih u unutrašnjost brodice, ali i nemogućnost skidanja krova, pogotovo u ljetnim mjesecima. Što je jednome nedostatak to je drugome prednost. Kod otvorene verzije prednost je bolja preglednost sa skiperske pozicije. Otvorena verzija može se zatvoriti mekanim krovom i stranicama što osigurava da se brodicu bez problema može koristi i zimi.
U dijelu brodice koji je namijenjen upravljanju, mjesta ima tek za dvije osobe, jer na upravljačkom mjestu su postavljene tek dvije sjedalice na teleskopskim nogama. Ovdje bi se eventualno mogla dodati i jedna sklopiva sjedalica koja bi se umetnula u prolaz i koja bi se koristila po potrebi. U prostorima bočnih stranica, pored sjedalica nalaze se priručna spremišta za sitnice i ribolovni i navigacijski pribor. Stolice koje se nalaze na podestima, međusobno su odvojene prolazom. U njemu je jedan od protočnih bazena za ribu.
Kako Bayliner Trophy 2302 ima zakošeno vjetrobransko staklo, tako pod njim ima dosta prostora, s lijeve strane i u centralnom dijelu za odlaganje nautičkih karata, peljara i ostale literature, dok je ispred skipera pravi retro raj s obiljem instrumenata, te podest namijenjen ugradnji konzolnog plotera.
Upravljački dio brodice, kolo kormila i poluga snage postavljeni su tako da omogućuju lako upravljanje i sjedeći i stojeći, uz odličnu preglednost u svim smjerovima. Razlog tome je podest na koji su postavljene sjedalice. Da bi se na brodici osjećali ugodno u zatvorenoj verziji, a može i u otvorenoj, za dovod svježeg zraka zaduženi su karakteristični Baylinerovi bočni leptir-prozori.
Kabina
Nakon što se bazeni s ribom napune i jednostavno se poželi malo odmoriti dovoljno je spustiti se u kabinu. Kabina nudi više od osnovnoga, ona može zadovoljiti i potrebe višednevnog boravaka na moru, ali bez pretjeranih prohtjeva. Kroz dvodijelna vratašca se lako spušta u centralni prostor kabinskog dijela, gdje se čak može i stajati. Tu je u desnom boku smještena i kuhinja.
Kod montaže brodskih kuhinja uvijek se gleda da budu pored izlaza, odnosno da je prirodna ventilacija dovoljna da se pare od kuhanja ne zadržavaju u brodici. Osim vrata, za cirkulaciju zraka brine se i bočni prozor. Mala kompaktna kuhinja nudi sve osim ugrađenog kuhala, što i nije tako loše. Naime, na prijenosnom plinskom kuhalu može se nešto pripremiti i u kokpitu, bez unošenja u kabinu. Ukoliko to vremenske prilike ne dozvoljavaju, kuhalo se može postaviti i na kuhinjski element koji se sastoji od sanduka u kojem je 50 litreni hladnjak i manje spremište, te sudopera i jedne veće radne plohe. Ispred kuhinjskog elementa nastavlja se pramčana kružna klupa, u kojoj su spremišta za stvari. Konstruktor se malo poigrao te je sam kut klupe namijenio ugradnji kemijskog toaleta.
Još jedan praktični detalj je posebno projektirana ladica pod policom u vrhu pramca, u koju se odlaže ploča stola. Ono što Bayliner Trophy 2302 razlikuje od sličnih plovila u klasi je to da osim stajaće visine koju ima, ima još jedan dodatni ležaj pod lijevim dijelom podnice. Sve ovo ne bi bilo moguće da se ne radi o brodici dubokog profila, te visokih stranica. 

 U plovidbi
Namjenski rađeno plovilo od rekreativnih brodica namijenjenih vikend-krstarenjima i odmoru razlikuje se svojim konceptom, konstrukcijom, te maritimnim svojstvima. Kako bi se zadovoljio uvjet stabilnosti i upravljivost u složenim uvjetima povećan je V profil trupa, dodani su uzdužni stabilizatori koji umiruju klizanje, a pramčani dio je proširen kako bi što bolje nalijegao na val i spriječio zapljuskivanje mora u kokpit. Veliki, ali sigurni nagibi dobro prate otklone kormila, bez nekontroliranih položaja, pri čemu ne dolazi do slabijeg odaziva pogona. Iako se radi o benzinskom motoru zapremine 4,3 litre sa Z pogonom, ovo je ipak  rentabilno plovilo, kod kojega se potrošnja vrti oko 1 litre po milji, što je vrlo povoljno kada govorimo o opremljenim brodicama koje nude nešto više od obične školjke. Cijena ovakvih plovila na tržištu vrti se oko cijene novih gumenjaka s motorom, dugih od 5 do 7 metara, što je vrlo razumna investicija, posebno ako se radi o zaljubljeniku u cjelogodišnji ribolov.