Luc

Neki već ozbiljno panulaju. Ne samo to, nego se mogu pohvaliti i ozbiljnim ulovima! Takvi se zacijelo ne slažu s onima koji tvrde da se uspješno može panulati samo u jesenskim mjesecima. Opet bih zato trebao ponavljati onu, skoro već potrošenu izreku: tko je na moru i lovi, uvijek će nešto uloviti, bez obzira na to kojim alatom lovio, povrazom, panulom, ostima... Netko će se, možda, pohvaliti da je ovih dana ulovio lignju, moguće je, zašto ne?! A, onima koji panulaju mogao bi se posrećiti i kakav veći, pa i veliki ulov, riba koju baš ne love svakog dana. Na primjer, luc!
Ne možemo tvrditi da je luc previše poznata riba, da je u našem Jadranskom moru gusto naseljen, ali jest njegov stalni stanovnik. Potvrđuju to, između ostaloga, narodni nazivi što ih ima na našoj obali i otocima. Tih naziva luc nema puno kao neke općepoznate i široko nastanjene ribe, ali nije ni nepoznat. Neki od narodnih naziva su mu mulac, letera, jelenka, zlatoperac, tumburel, rudan, crnopjegi tun, pa čak i tun, odnosno tunj. U mnogim europskim i mediteranskim jezicima nazivaju ga mala tuna, mala atlantska tuna, ili tunica. Nije on ona prava atlantska tuna plavih peraja oko koje se posljednjih godina lome koplja i veliki gospodarski interesi.
Luc je riba iz obitelji skušovki, dakle srodnik tune. U Jadranu nije gusto naseljen, ali nije ni posve rijedak. Tijelo mu je vretenasto i izduženo, u bokovima malo spljošteno. Glava je konusna sa šiljastom gubicom. Peraje nisu odviše razvijene, a jedino se ističe repna koja je jaka i ima oblik polumjeseca. Boja tijela s leđne je strane tamnomodra s uvijenim crnim prugama, bokovi su sivosrebrnkasti, dok s trbušne strane prelazi u bijelosrebrnkastu s ponekom nejasnom crnkastom pjegom.

Luc maksimalno naraste do jedan metar, postižući pritom težinu veću od 20 kilograma. Govore mi ribari da su imali prilike loviti primjerke teže i od trideset kilograma. Prosječnim primjercima težina iznosi 6 - 7 kilograma.
Za luca, kao i za većinu riba, važi ona standardna formulacija: stanovnik je čitavog Jadrana. Ipak, na sjevernom Jadranu se rjeđe pojavljuje, dok je na srednjem i južnom nešto češći gost, ali ga ni tamo nema previše. Akvatorij otoka Premude smatra se granicom do koje dolazi na sjever. Pučinske obale otoka njegova su češća prebivališta, dok kanale i otvoreno more izbjegava.
Sve se u životu, međutim, mijenja, pa tako i prebivališta riba. Posljednjih godina na sjevernom Jadranu udomaćile su se neke ribe koje su nekad smatrane isključivo stanovnicima srednjeg i južnog. Prvenstveno se to odnosi na licu i gofa. Njihovi su ulovi česti i više ne predstavljaju nikakvo iznenađenje, sve češće lovi se i kirnja... Svako malo javljaju nam ulove mača srebrnjaka, a lanjskog je ljeta ispred riječkog lukobrana ulovljena prava barakuda... Sjećam se, prije šest, sedam godina, možda i više, luc se u znatnim količinama lovio u Riječkom zaljevu, ponekad posve blizu obale, tamo gdje je more dublje. Pojedinačni primjerak može se i sada posrećiti, a pitanje je kad će doplivati kakvo veće jato? Dogodit će se to, nema sumnje...
Luc je pelagijska riba, stalno u pokretu, u jurnjavi za hranom, jer je veliki proždrljivac, pa ne možemo govoriti o njegovu stalnom prebivalištu ili vrsti dna iznad koje se zadržava. U rano proljeće u velikim jatima se približava obali, ljeti nestaje, da bi se ponovo vratio s prvim danima jeseni. Zimi ga opet nema, valjda se povlači negdje daleko i duboko..

Profesionalni ribari ne vole previše luca jer raspršuje plove male plave ribe upravo onda kada je oni love. Iskreno rečeno, kao lovina nije im previše ni interesantan. Lovi se mrežama plivaricama, i to onima za tune, znatno manje potegačama, a ponekad se zaplete u kakvu stajačicu. Sportski i rekreacijski ribolovci luca love panulom. S obzirom na to da se radi o većoj i snažnijoj ribi, panula treba biti nešto jača, ona za gofa ili licu, male su šanse da se izvuče laganom panulom kojom se love plavice i šaruni.
Za uspješan lov luca trebalo bi napraviti panulu od najlona debljine 0,80 - 1,00 milimetara. Potrebno je 150 - 200 metara takva najlona, te nekih 50-80 dekagrama olova i 2-3 veće udice, broj 7-8. Predvez dug 10-15 metara može biti 0,10 milimetara tanji od osnovnog najlona. Na kraj se vezuju 2-3 udice, jer ješka mora biti veća, a udice se u nju sakriju. Olova se raspoređuju na osnovni najlon, odmah poslije vrtuljka. Najprije deset komada teških 0,5 dekagrama, zatim isto toliko teških 1 dekagram, a potom se stavljaju olova od 2 dekagrama do potrebne težine za željenu dubinu  na kojoj namjeravamo tražiti luca. Brzina plovidbe prilikom panulanja mora biti najmanje 3 čvora, dok je prilikom korištenja žive ješke dovoljno i upola sporije.
U novije vrijeme izrađuju se panule sa štapom, čija je konstrukcija drugačija, a koje su se pokazale efikasnijima, posebno u lovu na velike primjerke. Rijetki su ribolovci koji imaju identično mišljenje o izradi i korištenju pojedinih alata i njihovoj efikasnosti. Posebno kod panulanja postoje mnoga individualna rješenja i "kreacije". Jasno, svatko će reći da je ono njegovo najbolje. Tako i za izradu panule za štap nudim jedan od više primjera što sam ih vidio među ribolovcima.
Koristi se kratak ili srednji štap, te na njemu koloturnik s kočnicom. Debljina osnovnog najlona je 0,80 - 1,00 mm, a njegova dužina do 200 metara. Dvije udice privezuju se izravno na osnovni najlon - obično je prva veća, a krajnja manja. Na osnovni najlon ne stavljaju se nikakva olova. Zato se koristi još jedan najlon, na čijem je kraju privezano olovo u obliku ribe ili torpeda, teško do jednog kilograma. Olovo se povlači tridesetak metara iza brodice. Debljina tog najlona je  oko 0,50 mm, a njegov je zadatak da udice s ješkom drži na stalnoj, željenoj dubini od 12 do 15 metara. Na krajnjem gornjem dijelu to je olovo lagano spojeno s osnovnim najlonom panule, toliko da se pri svakom "trzanju" ribe ta veza prekida.
Kad riba zagrize odmah, treba baciti u more plovak drugog najlona, onog od olova, da ne smeta pri izvlačenju ribe. Luc je snažna i izdržljiva riba, i kada se ulovi na udicu on se žestoko bori. Snažno i naglo vuče, pa najlon treba otpuštati, a kad se ukaže prilika, brzo namatati. Zato je bolje panulati sa štapom nego "na ruku". Borba ribolovca i ribe može potrajati dugo, a luc na palubi najbolja je nagrada za sve napore. 

.