Vučić oli ti ga kanjić

Ima jedna mala riba, zapravo ribica, bez prave tržišne vrijednosti, što je i razumljivo, budući da je ljubiteljima riblje spize posve nezanimljiva. Ni među ribarima, odnosno ribolovcima nije posebno cijenjena, ali... dosta se lovi. Teško bi se moglo naći sportskog ili rekreacijskog ribolovca koji nije lovio i upoznao tu ribu, i to među svojim prvim lovinama. Kad se ulovi, sportski i rekreacijski ribolovci više se ljute, nego što se raduju takvu ulovu. Obradovat će jedino početnike.
Vučić ili vuk. Riba koja je dobila ime po svome rodu - vučice. Isto se ime ponekad daje pirki, ali i mnogo cjenjenijem lubenu, koji je pripadnik iste obitelji. Vučić je mala riba s mnoštvom naziva što ih ima na našoj obali. Spomenimo samo neke: mišić, kanjić, divlji kanj, mezokanjac, mezopirak, bačvarić, čučin, saketić, prašćić, kantarić, pirkica... Nećemo dalje navoditi njegove nazive, previše ih ima. Na našoj obali i otocima, pronašao sam u stručnoj literaturi, vučić ima 68 narodnih naziva. Slabiji poznavaoci riba zamijenit će ga s nekim od poznatijih rođaka, pa su odatle i izvedeni neki od naziva. 

Vučić je riba izdužena tijela, ovalna oblika, spljoštena u boku. Malo, ali za svoju veličinu snažno tijelo završava velikom glavom na koju otpada trećina duljine. Oblikom tijela uistinu je sličan kanjcu i pirki, samo je od njih manji. Karakteristika vučića je i ta što na škržnim zaklopcima, na njihovu stražnjem dijelu, ima nekoliko bodlji koje strše prema natrag. Iz života vučića treba istaknuti još jedan zanimljiv detalj - on je dvospolac, ima muške i ženske spolne organe.  

Osnovna boja tijela mu je narančastosiva, ponekad crvenkastosiva ili smeđasta u gornjem dijelu i po bokovima, dok su s donje strane te boje bljeđe. Po bokovima ima 4-5 tamnijih, širokih uspravnih pruga, a na sredini leđne peraje ima crnu mrlju. Na glavi ima tri žute pruge. Vučić maksimalno naraste do 15 centimetara, dostižući pritom težinu od 6 dekagrama. Prosječni primjerci su dosta manji i njima se težina kreće tek oko jednog dekagrama, s duljinom od desetak centimetara.
Vučić je stanovnik čitavoga Jadrana. I ne samo Jadrana... Jednako je rasprostranjen u cijelom Mediteranu, uključujući i Crno more, te istočni Atlantik, od Senegala na jugu do Biskaja na sjeveru. U našemu moru gušće je naseljen u unutrašnjim kanalima, te uz vanjske rubove otoka, a češće se sreće na dalmatinskom području, posebno oko Splita i u Malostonskom zaljevu. Najčešće se zadržava na dubinama između 30 i 130 metara, ali se isto tako može naći i u plićaku, i na 200 metara. Zadržava se na muljevitu i pjeskovitu dnu, posebno tamo gdje se nalaze naselja spužava, ali i na ostalim vrstama dna, u livadama posidonije.
Kako loviti i uloviti vučića? To si pitanje malo tko postavlja, jer uistinu bi se teško našlo ribolovca, čak i početnika, koji odlazi u ribolov s namjerom da lovi vučića, odnosno vučiće. On se najčešće ulovi kad se pođe u lov na neku drugu ribu i kada se želi uloviti nešto kvalitetnije, a ne sićušnog vučića. Bez obzira na to, kad se ulovio rijetko će ga tko baciti natrag u more. To će učiniti tek oni iskusniji sportski i rekreacijski ribolovci koji sitnu ribu love i bacaju u more, a za sebe zadržavaju tek kvalitetniju lovinu.

Vučić se hrani sitnom ribom i ostalim živim organizmima što ih nalazi na morskom dnu. Zato će se zaletjeti na svaku ješku koja se nađe na udici. A, budući da je proždrljiv, kao i ostale ribe iz njegove obitelji, ješku će lakomo zagristi, bez puno okolišanja. U lovu vučića nije previše važna ni veličina udice, ni debljina najlona. Razumljivo je, neće se uloviti nekom velikom udicom, kojom se love velike ribe, ali ako se nađe u blizini on će pojuriti i na ješku što se nalazi na toj udici.
Onome tko se odluči za lov vučića možemo preporučiti sasvim lagani povraz. Najloni su danas toliko kvalitetni da je posve dovoljna debljina najlona 0,10 milimetara, ali je preporučljivije koristiti nešto deblji, do 0,20 mm, jer može se uloviti i koja druga, veća riba. S tako tankim najlonom je teško baratati, a da se ne zamrsi, pa je bolje loviti pomoću štapa. Predvez bi se trebao raditi od još tanjeg najlona - za 0,05 mm, ali je sve skupa previše tanko i lagano da bi se netko upustio u izradu gotovo nevidljivih prama. Pa još na njih i udice vezivati! Treba imati i dobro oko, odnosno dobar vid za sve to. Veličina udice za vučića može biti 14 - 17, a težina olova ovisi o dubini na kojoj će se loviti, u prosjeku 5 - 10 dekagrama. Oko ješke ne treba previše razmišljati - meso svježe ribe, lignja, dagnja, crvić... grist će i na ogrca. 

Može se pokušati i s tunjom, također lagane konstrukcije. Povraz je, međutim, praktičniji i efikasniji zbog dubine na kojoj se vučić zadržava. Tunjom se može uloviti poneki primjerak kad se zatekne na manjoj dubini. Uostalom, mnogo puta sam svjedočio ulovima vučića štapom s obale.

Za sportske i ribolovce-rekreativce, dakle one koji love udicom, topliji dio godine je najbolja sezona za uspješan lov vučića, iako ga se može loviti čitave godine. U hladnijem dijelu godine više se lovi alatima gospodarskog ribolova, mrežama - koćama i poponicama.  

Ima prijatelja ribljega svijeta kojima je vučić zanimljiv iz drugih razloga, a ne kao atraktivna i uspješna lovina koju će kasnije pripremiti za jela. Takvi vučića žele dobiti živoga, da bi ga držali u kućnom akvariju. Takvom načinu života on se brzo i lako prilagođava, oko njega nema prevelike brige. Za držanje u akvariju posebno je zanimljiv zbog atraktivnih boja svog tijela.