Njegovo veličanstvo Zubatac Krunaš

Prije nekoliko dana pročitao sam naslov u jednim dnevnim novinama: Na malu udicu malog parangala ulovljena je velika riba. Ma što velika, pravi kapitalac - zubatac krunaš težak 12,60 kilograma! Ulovljen je u Zadarskom kanalu, na dubini od tridesetak metara. Pojasnimo i one naznake o parangalu - imao je samo 35 malih udica, broj 11i 12. Na najvećem dijelu njih ješka je bila trak hobotnice, odnosno njegovi dijelovi. Spomenimo i to da je parangal položen rano ujutro, još za maraka i dignut nakon četiri sata. Mogu zamisliti iznenađenje i ushićenje kad se ukazao takav komad...
Zubatac krunaš, česta riba na južnom Jadranu, sve se rjeđe susreće kako se putuje dalje prema sjeveru. On je prvi rođak onog "pravog" zubaca, svima nam dobro poznatog. Na našoj obali i otocima još ga nazivaju krunaš, zubac krunaš, zubatac barjaktar, okrunjeni zubac, pagar krunaš, muški pagar... Zanimljivo je spomenuti da poznatiji rođak ima manje naziva, a neki od njih su zubatac, zubac, dental, obični ili pravi zubatac..
Zubatac krunaš riba je iz iste obitelji ljuskavki kojoj pripadaju kvalitetne i najkvalitetnije ribe. Tijelo mu je izduženo, visoko i bočno spljošteno, slično kao zubacu, ali ima čelo izbočeno u obliku nekakve grbe, što posebno dolazi do izražaja kod mužjaka. Kod nedoraslih prim­jeraka te izbočine nema, pa su oni posve slični zubacu. Građa tijela je čvrsta i snažna, posebno prednji dio, a peraje su velike i jake. Na glavi se ističu jake čeljusti u kojima se kriju veliki i oštri zubi očnjaci. S gornje strane tijela zubatac krunaš je nešto tamniji, ima smeđecrvenkastu boju, s rijetkim crnim mrljicama, dok mu je donji dio ružičastosrebrn. Repna peraja je ružičasta sa crnim obodom. Recimo i to da je i zubatac krunaš, poput mnogih riba dvospolac - najprije je mužjak, otprilike do 50 centimetara duljine, a onda mijenja spol.

Krunaš je i dosta veći od svog poznatijeg i cjenjenijeg rođaka - maksimalno naraste u duljinu do 1,20 metara, dostižući pritom i do 24 kilograma. Prosječni primjerci teže oko 8 kilograma, a dugi su između 40 i 60 centimetara. Mogli bismo, dakle, konstatirati da je onaj ulov iz uvoda nešto veći od prosjeka. Ali kakvog prosjeka!? Kao da se ribe teže od deset kilograma parangalom love svakodnevno!
Ponovit ćemo ono što u ovakvim prigodama ističemo gotovo za svaku ribu - zubatac krunaš stanovnik je čitavog Jadrana. Međutim, na sjevernom Jadranu se rijetko susreće, za razliku od južnog, gdje je gušće naseljen. Krunaš je priobalna riba koja boravi uz obalne hridi, više u unutrašnjem, nego otvorenom moru. Uglavnom izbjegava posve ravna dna. Staništa su mu i na osamljenim brakovima. Uglavnom se zadržava na dubinama između 40 i 130 metara, a može se naći i pliće i dublje, u rasponu od 15 do 200 metara, obično u manjim jatima. Nešto gušća naselja krunaša nalaze se na području Hvara i Pelješca, u Šibenskom kanalu, a manje oko Visa, Mljeta i Lastova. Dosta rado se zadržava oko podrti­na potonulih brodova ili nekih drugih velikih predmeta. Za krunaša bi se moglo reći da je riba sa stalnim mjestom boravka, jer svoje prebivalište rijetko mijenja i od njega se ne udaljava previše.
Osim Jadranskog mora, krunaš je stanovnik čitavog Sredozemlja, ali nigdje nije masovan. Znatno je učestaliji uz obale istočnog Atlantika, od Portugala do Angole, te u vodama otoka Sao Tome i Principe. Nastanjuje i akvatorij Kanarskog otočja, ali je u njemu rijedak.

Zubatac krunaš u Jadranu nije masovan, pa se rijetko pojavljuje u ribarskim ulovima. Uglavnom ga love sportski i rekreacijski ribolovci, dok se alatima gospodarskog ribolova lovi malo i rijetko. Sezona lova počinje sredinom ljeta i traje do kraja jeseni, ovisno o meteorološkim prilikama. U ostalom dijelu godine ulovi se tek rijetko i s vremena na vrijeme pokoji usamljeni primjerak. Od udičarskih alata lovi se tunjom i povrazom, sa štapom ili bez njega, te parangalom. Podrazumijeva se da ti alati moraju biti teške konstrukcije. Za tunju i povraz koristi se najlon debljine 0,70 - 0,80 milimetara. Tunja je prikladnija od povraza, jer najlon padne na dno, pa ga riba ne vidi. Iznad vrtuljka je dobro staviti klizajuće olovo težine 3 - 4 dekagrama, a na kraj se vezuje udica broj 3 - 5. Zbog njegovih snažnih i oštrih zubi neki ribolovci između vrtuljka i udice vezuju komad čelične žice. Tunja se može izraditi i bez olova, jer je za krunaša potrebno staviti veću ješku, koja brže pada na dno.
Povraz, također, mora bit malo teži, debljine osnovnog najlona i prama kao kod tunje. Predvez se izrađuje na klasičan način, s time što najniža prama mora biti duga, da dođe ispod olova i legne na dno. Neki čak prakticiraju zadnju pramu vezati ispod olova.
Za izradu parangala koristi se osnovni najlon debljine 1,00 milimetar, prame su duljine jedan metar, čak i duže, međusobno malo više udaljene. One su u pravili 0,10 - 0,20 milimetara tanje od tijela parangala, a udice su iste veličine kao za tunju. Tako bi trebalo biti, ali primjer iz uvoda pokazuje da se veliki krunaš može dignuti i parangalom lake konstrukcije. Za ješku se koristi meso svježe srdele ili bugve, ali može i neke druge svježe ribe, na primjer gire, iglice, papaline, čitav gavun...

Pročitali smo, grize i na trak hobotnice, a vjerojatno bi zagrizao i na lignjicu, sipicu, velikog crva ili kakvog raka, budući da se i rakovi nalaze na njegovu jelovniku.
Osnovno je, međutim, da se ne treba zamarati izradom posebnog alata za lov zubaca krunaša. Ako se nađe u području ribolova, i ako mu odgovara ponuđena ješka, on će zagristi na povraz, tunju ili parangal, bez obzira na to kojoj su ribi oni namijenjeni. A, lakše ga je izvući nego rođaka mu zubaca.
Zubatac krunaš ponekad se nađe i u ulovu podvodnih ribolova­ca, iako ne često, jer dubina na kojoj on boravi nije svima dostupna. Ulovom krunaša zato se mogu pohvaliti samo vrhun­ski podvodni ribolovci, istinski dubinaši. Takvi ističu da se lovi znatno lakše nego pravi zubatac.
I, što učiniti s ulovljenim krunašem? Pojesti ga, a što drugo?! Meso mu je bijelo i ukusno, ali ipak znatno slabije kvalitete nego od pravoga zubaca. Zato i nije previše tražen, niti je njegov ulov naročito cijenjen od ribolovaca. Vredniji je kao trofej jer se, u pravilu, love veliki komadi.

Branko Šuljić

LEŠO INĆUNI

O kvaliteti i o tome koliko je plava riba zdrava ne treba previše trošiti riječi. Jedan od sastojaka koji ovom jelu daje posebni okus su i sušene rajčice.

Za pripremu ovog jela treba jedan kilogram svježih inćuna, što većih to boljih. S obzirom na činjenicu da su od lipnja do kolovoza najveći, još je uvijek dobro vrijeme za njihovu pripremu.

Ribu očistite i operite. Pet-šest češnjeva češnjaka narežite na ploške. Korijen celera narežite na sitno, što sitnije to bolje, dodajte sitno nasjeckani peršin, malo soli, papra, dvije kriške limuna s korom i na kraju dodajte jednu sušenu rajčicu izrezanu na tanke rezance. Sve zajedno stavite u posudu s malo vode i pustite da prokuha. Dodajte inćune i to tako da ih voda jedva prekriva. Dodajte par kapi limunovog soka, i malo maslinovoga ulja, poklopite i pustite da se kuha na laganoj vatri nekih desetak minuta. Za vrijeme kuhanja stavite samo malo maslinovog ulja, tek za aromu, jer ono na povišenoj temperaturi gubi dobar dio svojih ljekovitih svojstava. Kada se inćuni skuhaju servirajte ih na tanjur, dodajte maslinovog ulja i limuna po želji i poslužite.
Kako inćun nema masnoće kao recimo srdela, ovo jelo možete jesti odmah nakon kuhanja, ali je isto tako dobro i sutradan hladno, a dobro je i podgrijano.

Gozzo Fiumano - guc Hrvatskog primorja

Dobro provjerena forma guca, koja se pokazala pouzdanom prvenstveno u tradicionalnoj brodogradnji, čini ih rado viđenim i rabljenim plovilima, ne samo za rekreativni, već i profesionalni ribolov. Iako ovakvih plovila u uglađenoj formi kod nas nema baš puno, i takva se plovila zapravo doživljavaju prvenstveno kao nešto po čemu su karakteristične talijanske lučice, tvrtka Kvarnerplastika odlučila je probiti led i ponuditi klasiku u novom ruhu. Rađen na bazi poludeplasmanske brodice Fiumanka s kabinom, Gozzo Fiumano predstavlja spoj klasičnih elemenata i naprednih maritimnih performansi. Drvena razma, retro oblikovana palubna oprema, zajedno s tikovom palubom daju retro prizvuk, dok dobro postavljen kut osovinskog voda, pogođen propeler, te dodana uzgonska platforma plovidbu čine ugodnom i sigurnom.

Retro pramac
Već samim ulaskom na plovilo osjeti sa da se ne radi o vergolastoj perolakoj brodici na kojoj se štedjelo na materijalu, već o komadu broda, koji stabilno stoji i ne ziba se samo tako. Kad se na brodicu zakorači s pramca nema brige oko skakanja sa stepenice na stepenicu, niti zaplitanja o jastuke na pramčanom dijelu brodice. Osim male mrtve bande od tek nekoliko centimetara, te masivne razme, nema fizičkih ograničenja. Ravna paluba pramčanog dijela nešto je što je karakteristično za guceve, no u slučaju Kvarneplastike i to može biti promijenjeno, pa se pramčani dio može izvesti i s kružnom klupom, ili pak kao radni kokpit.

Slično je i s ogradom na pramcu. Inoks ograda nekako ne spada na tradicionalni guc, jer ograda je zapravo mrtva banda s razmom, no i nju je moguće dodati. Na vrhu pramca, koji karakteristično ide u špic, smještena je vodilica sidra i električno sidreno vitlo. Provođenje sidrenog lanca u spremište je izvedeno vrlo kvalitetno i studiozno. Naime, u spremište je dodana pregrada koja odvaja prostor za smještaj sidrenog lanca, što ostavlja prostor za odlaganje konopa.
Poklopac spremišta u potpunosti je u ravnini s palubom, tako da nema zapinjanja. Prednji dio pramca, koji uglavnom služi za vez i sidrenje, desetak je centimetara podignut iznad razine ostatka pramčane palube. U isti prostor na razmu je dodana po jedna masivna inoks bitva za vez s pramca.
Prostor koji se nastavlja do upravljačke konzole je podest koji nudi komotan rad s ribolovnim alatima, ali može poslužiti i kao sunčalište i to ne bilo kakovo, već obloženo tikovinom. Ovaj podest je više upušten, pa je i visina mrtve bande u ovome dijelu nešto veća, što predstavlja svojevrsnu sigurnost. Malo je nezgodno ležati i sunčati se na palubi po kojoj se ujedno i gazi, no dodavanjem ležaljke ili pak na mjeru krojenih jastuka i to se može riješiti.

Kabina za ribolovce
Iako to ne djeluje tako, Gozzo Fiumano je zapravo brodica s kabinom. Potpalublje pramčanog dijela je kabina u kojoj se može normalno spavati, ali u taj se prostor može odložiti i poprilična količina ribolovnih alata i ostale opreme. U kabinu se ulazi kroz otvor na palubi. Kako bi se spriječilo ulijevanje vode, prvenstveno kiše u kabinu, poklopac naliježe na U profil, koji s unutarnje strane ima kanal za odvođenje vode, koji je pak spojen na ispust na boku brodice. Ako se dogodi da nešto kiše, ili pak mora, uđe u potpalublje, tu je kaljužna pumpa ugrađena na najnižoj točki.

Cijela unutrašnjost je uređena poprilično spartanski, jednostavno, ali praktično. Zbog relativno male visine kabine u njoj se može tek sjediti na kružnoj klupi u kojoj su spremišta za stvari, a umetanjem podnice i ležati. Kružna klupa duga je 160 cm, što nije dovoljno za spavanje, pa želi li se spavati treba dodati još jednu podnicu do kraja kabine. Kad se to napravi, cijela unutrašnjost pretvara se u jedan veliki ležaj za tri odrasle osobe. Kako bi kabina bila što ugodnija za boravak, na nju su dodana po dva bočno postavljena svjetla, a kao estetski dodatak na strop je dodana drvena obloga, te poprečne drvene letve za ojačanje palube.
Kabina ima još jednu korisnu namjenu, a to je da se u njoj stoji dok se radi s ribolovnim alatima. Na ovaj način ribolovac je smješten nisko, oko centra težišta, gdje je valjanje brodice najmanje.

Kokpit
Koncepcijski brodica je podijeljena na dva dijela. Prednji s velikom palubom pod kojom je kabina, te kokpit. S pramčane palube u kokpit se silazi preko dvije, po boku ulaminirane stepenice. Ovdje se u centralnom dijelu još uvijek kao dio palube nalazi konzola, ona se nadograđuje na palubu. Konzola je prepoznatljivog kvarnerplastikinog dizajna, u obliku kvadra, praktična i velika. Inoksom ograđen vjetrobran štiti od udara vjetra, a pod njim se nalazi polica za stvari koja je ovdje iskorištena kao podest za montažu fishfindera i plotera, koji u ovom slučaju ima videoprikaz podvodne kamere. Pravi ribolovac koji ide na lignje zna čemu ovaj dodatak služi... Centralni dio konzole je radi bolje preglednosti instrumenata, ali i ergonomije kola kormila i poluge snage nagnut. Ovdje je, kao estetski dodatak dodana pravokutna drvena podloga. Primarna grupa instrumenata koja treba biti vidljiva, nalazi se na ovoj podlozi, dok je sekundarna grupa smještena pod kolom kormila. Dio prekidača koji se tu nalaze, mogu biti izloženi atmosferilijama, dok je onaj dio koji mora biti zaštićen, ugrađen u konzolu i zaštićen poklopcem. Pod njim se nalazi i glavni prekidač napajanja brodice.

Konzola je ergonomski koncipirana tako da se upravljati može i stojeći i sjedeći. Kako je Gozzo Fiumano dobrim dijelom zamišljen kao radni brod, tako je kod izrade sjedalica umjesto raznoraznih jastuka sjedala korištena tikovina. Skiperska klupa, koja je ujedno i poklopac motora pokrivena je tikovinom i u prednjem upravljačkom dijelu, ali i na klupi koja gleda prema krmi.
U naslon između klupa, dodana je polica za stvari, u ovom slučaju kao držač za bočice, a na sve je dodan inoks okvir, kao ekstra naslon, te praktičan rukohvat. Podizanjem klupa prema natrag pristupa se motornom prostoru. Motor je lagano podignut, tako da se svim njegovim dijelovima lako pristupa.
I konzola i skiperska klupa su smješteni u simetrali plovila, tako je s obje strane ostalo dovoljno prostora za kretanje, ali i za ribolov. Ukoliko se radi o noćnom ribolovu, u bokove kokpita je dodana rasvjeta.
U prilog praktičnosti navest ćemo i dobro složeni krmeni dio u kojem je na jednostavan način smještena kružna klupa koja prati formu brodice. U njoj se nalazi jedno veliko spremište za stvari, kojem se pristupa kroz jedan od čak tri poklopca. U ovom spremištu nalazi se i ručica komande troling ventila, poluga snage, te osovina lista kormila. Još jedno spremište je na podu, i ono je ujedno i servisni otvor kroz koji se pristupa spremnicima goriva koji su smješteni pod podnicom u bokovima.

Kod ove se brodice ne radi o limun krmi, već o skoro pa pravokutnoj, koja je na uglovima lagano zaobljena. Ovo zaobljenje je oku ugodno i vidljivo je na razmi na koju su postavljene bitve. Ispred bitava ugrađeni su nosači za štapove za ribolov. Da bi se iz kokpita prešlo na krmenu platformu treba stati na krmenu klupu, te zakoračiti do platforme. U ovom dijelu dobro bi bilo dodati makar jedno inoks gazište, jer razlika visine je tolika da naprosto „traži“ jedno gazište. Kako su u ovoj luksuznoj izvedbi Gozza Fiumana svi horizontalni elementi obloženi tikovinom, tako je i krmena plaforma zaštićena tikovinom. Čak je i poklopac sklopivih ljestava, koji je u ravnini podnice platforme, obložen tikovinom. Da ne bi bilo dileme, pod ovom platformom je još jedna platforma, odnosno uzgonska komora, koja je ugrađena s namjerom da se smanji ukopavanje i poboljšaju stabilitet i maritimna svojstva.

U plovidbi
Iako se dodavanjem snažnih motora i ovim plovilima mogu postizati velike brzine, veće brzine bi ipak trebalo prepustiti gliserskim trupovima koji tome i služe. Guc forma nudi stabilnost pri plovidbi nemirnim morem, naročito kad se radi o plovidbi u val, ali i kad brodica stoji na vezu. S pedesetak konja, koliko ih u pravilu gura ovakva plovila, brzina se u krstarenju kreće oko 8 čvorova, pri čemu su svi parametri stabilnosti u „zelenom“. Iako u ovom slučaju brodicu tjera 67 KS, u zaokretima ne dolazi do naginjanja, niti do čudnih naginjanja u pravocrtnoj plovidbi. Najveće zasluge za stabilnost pripadaju ne tako maloj masi plovila. Drugi dio može se pripisati dobrom rasporedu masa, dobro postavljenom kutu osovine i pravilno pogođenom propeleru. Kada sve to skupimo dolazimo do toga da brodica istisnine 2.100 kg, vrlo lako pramcem prolazi kroz val, bez da se propinje, i pritom ne dolazi do udara, koje bi osjetili svi na brodici.

Kad se Gozzo Fiumano pogleda s boka, posebno upada u oči njegova drvena nadogradnja majstorski postavljena na zeleni plastični trup, a koja se skladno nastavlja iznad aluminijske bokoštitnice. Zapravo, radi se o imitaciji, široj površini trupa obučenoj u drvo. Ovakva izvedba je oku ugodna bez sumnje, no ukoliko se želi da to i potraje, mora ju se redovito i na pravilan način održavati. Sve ima svoju cijenu, pa tako i drvo u brodogradnji. No oni kojima će se ova brodica svidjeti jako dobro znaju kako se vole more i drvo, i trebali bi biti spremni na to da nekoliko dana godišnje potroše s brusnim papirom i lakom za drvo u ruci. Tko želi razmu od masivnog drva nek' se oko nje i potrudi!
Odlazak na ribolovne pošte, ali i izleti Gozzu Fiumanu nisu problem. Brzina mu nije vrlina, ali zato jesu i stabilnost i upravljivost, pa tko voli nek' izvoli.

Tehnički podaci
Duljina:
5,97 m
Širina:
2,3 m
Gaz:
0,94 m
Istisnina:
2.100 kg
Maksimalna snaga motora:
150 KS
Ležajevi:
3
Kapacitet:
8 osoba
Spremnik goriva:
2 x 100 l
Spremnik vode:
50 l
Kategorija plovidbe:
C
Proizvodi i prodaje
Kvarnerplastika d.o.o., Rijeka

Najčešća lovina - glavoči

Glavoč, knez i špar ribe su što ih najčešće susrećemo i lovimo uz samu obalu. Tko njih nije lovio, taj se istinski nikada nije ni bavio udičarskim ribolovom, sportskim ili rekreacijskim. Najčešće se tako i počinje, lovom tih ribica. Špara i kneza ćemo lako prepoznati, jer postoje samo kao takva jedna vrsta. Eventualno nam se može dogoditi da špara zamijenimo s manjim fratrom. Identificiranje glavoča malo je teže. Tim imenom nazivamo mnoge ribe. Može se reći da su braća ili rođaci, međusobno slični, ali su ipak drugačiji pa svaki od njih ima svoje zasebno ime. Sve su te ribe glavoči ili glavočići te poneki mliječ, a ima ih više od 40 vrsta!
Ovaj prostor posvećujemo najvećemu od glavoča, a taj je glavoč pločar. On može maksimalno narasti do 27 centimetara duljine i 40 dekagrama težine. Iako je najveći od jadranskih glavoča, ni njegova prosječna težina ne prelazi 7 dekagrama. Na našoj obali i otocima glavoča pločara još nazivaju glavoč golook, glamoč pločar, glamoč pliskavac, glavoč šari, pliskavac, šarčić, šaranj pločar... Za glavoče općenito neki od narodnih naziva su glamac, glamoč, glavočić, glanjo, šaranj...
 Za glavoče se ne može reći da su lijepi, elegantni i dobri plivači. Naprotiv, prije bi se moglo reći da su ružni. Oblikom tijela su slični. Glavoč pločar ima duguljasto vretenasto tijelo na kojemu se ističe velika i široka glava s visoko smještenim očima. Peraje su mu relativno velike, posebno prsne, a repna je zaobljena. Boja tijela mu je smeđasta, žućkasta, zelenkasta, čak i siva, prema dolje žućkastocrvenkasta ili bjelkasta, a čitavo tijelo uključujući i glavu, išarano je nepravilnim tamnim mrljama.

 U uskom priobalnom pojasu, do dubine od 10 metara, glavoč pločar stanovnik je čitavoga Jadrana, a najviše ga ima u otočnoj skupini Srednjega Jadrana te uz zapadnu obalu Istre. Naći ćemo ga isključivo tamo gdje su položena kamenita dna obrasla travom, puna rupa i procjepa u kojima se skriva, najčešće na dubini između 2 i 5 metara. Posebno rado zadržava se blizu izvora, odnosno općenito tamo gdje je more malo bočato.
Lov na glavoče može biti zanimljiv, bez obzira na to što mnogi zaziru od njega. Najčešće je obrazloženje da takav lov nije privlačan, jer je glavoč mali, nema neku veću gastronomsku vrijednost. U stvarnosti nije tako. Glavoč je ukusan, ima bijelo i mekano meso, samo treba reći da su za konzumiranje potrebni veći primjerci. Otim toga, lov glavoča niti je dosadan, niti nezanimljiv.
Glavoč pločar može se loviti cijele godine, ali se najlakše i najviše lovi u drugoj polovici zime, u razdoblju mriještenja, koje može potrajati do svibnja. Može se loviti malim vršama, obično ispletenima od vrbova pruća, lakom tunjom, povrazom i prutom.
Tunja se izrađuje od tankog najlona, debljine 0,10 - 0,20 milimetara, na kojeg se vezuje udica broj 12 - 15. Na nekim otocima tunju za glavoče i ostale ribe što se skrivaju u rupama i procjepima blizu obale nazivaju "kalamuč". Njega se spušta pred svaku rupu i - čeka. Glavoč je proždrljiv i lakom, pa ako osjeti ješku brzo će izaći iz rupe i zagristi. Pri takvu lovu dobro je da se ribolovac sakrije, da ga riba ne vidi pa je zato praktičnije kratki najlon vezati na štap.

Glavoča pločara može se loviti u svako doba dana i noći.  Najbolje je loviti po danu, za jačeg juga ili neposredno poslije njega, dok je more valovito i zamućeno. Pri takvu lovu kratak štap, do 2 metra duljine, praktičniji je od uobičajenog lova "na prst". Za ješku se može upotrijebiti crvić, račić, dagnja, ogrc, priljepak, kozica, trak sipe ili lignje te meso ostalih riba koje koristimo za ješku. Lakomost glavoča pločara, a i ostalih njegovih srodnika, ribolovci iskušavaju na zanimljiv način. Ulovljenoga glavoča živoga vraćaju u more, a nakon nekoliko minuta on će se ponovo uloviti na istu udicu. I to, ne jednom nego više puta!

Mali i najmanji

Svi su glavoči sitne ribe. Pločar je najveći od jadranskih glavoča, a blizu mu je i glavoč travaš čija je maksimalna duljina 25 centimetara. A, koji je najmanji..? Takvih ima mnogo! Glavočić korčulanski naraste do 2,5 centimetara, glavočić vodenjak do 3,7 cm, balearski glavočić do 3,2 cm, batov glavočić, glavočić crnobok i glavočić tortonesea oko 3 cm, glavočić pučinski i glavočić batoglavčić do 3,5 cm, glavočić pećinski do 2,2 cm. Njihove prosječne veličine još su manje i u biti su podjednaki, a to znači posve sitni. U usporedbi s navedenima neki su pravi divovi budući da mogu narasti do 10, pa i više centimetara.
Pojedine vrste glavoča stanovnici su čitavog Jadrana, a borave uglavnom u uskom priobalnom pojasu, do dubine od 10 metara. Neke vrste su rijetke, locirane samo na određeno usko područje, a neke posve rijetke, tako da se svaki njihov nalaz može smatrati iznenađenjem. Glavoči uglavnom žive sami ili u paru.

Svi nazivi

U Jadranskom moru živi više od 40 vrsta glavoča i glavočića, točnije 45. Neke novootkrivene vrste još nemaju hrvatskih naziva. Navodimo nazive onih poznatih: glavoč blatar, glavoč pločar, glavoč krivoust, glavoč bjelaš veliki, glavoč mrkulj, glavoč leopard, glavoč travaš; pa slijede glavočići: glavočić zlatac, glavočić bjelčić, glavočić blijedac, glavočić žutac, glavočić schmidt, glavočić crnobok, glavočić mreškan, glavočić plosac, glavočić sedlan, glavočić korčulanski, glavočić četirpjeg, glavočić zuban, glavočić šareni, glavočić vodenjak, glavočić kavkaski, glavočić repaš, glavočić veleljuskaš prvoperac, balearski glavočić, glavočić pjeskuljaš, glavočić crnotrus, glavočić rašljorepić, glavočić kaljužarić, glavočić sićušni, glavočić dvotočkić, glavočić šiljoglav, glavočić tortonesea, batov glavočić, glavočić veleljuskaš trećoperac, glavočić kamenjarić, glavočić pećinski, glavočić batoglavčić, glavočić vivak. Ostalo je još nekoliko mliječa: mliječ pučinski, mliječić (sićušni), mliječ. Možda smo nekog izostavili...? Mnogi od ovih glavoča, glavočića i mliječa imaju još narodnih naziva, neki više, drugi manje. Nemaju ih samo oni rijetki i slabo poznati. Kad bismo ovdje navodili sve njihove lokalne nazive bila bi to jako duga lista.