Kunjka i kamenica

U ljetnim mjesecima svi idu na more! Dobro, ne baš svi, ali barem većina onih koji žive uz njegove obale. Oni s kontinenta rasporedit će se drugačije - jedni na Jadran, drugi na dalja i daleka mora, u egzotične krajeve, dok će se oni treći, koje recesija konstantno pritišće, kupati kod kuće u lavoru. Mnogi će  loviti ribe, uključujući i one koji o ribolovu pojma nemaju. Neka pokušaju, zašto ne, ali neka prethodno svakako kupe ribolovnu dozvolu. To moraju učiniti. Bez dozvole se ne smije u ribolov, ni s broda, niti s kraja. Brzo će se takvi uvjeriti da im je ulovljena riba puno skuplja nego da su je kupili na ribarnici.
Topli dani i toplo more, povući će mnoge i ispod površine, ponuditi im lov nečeg drugog, ne samo riba, ali i drugačiji ribolov. Ako imaju podvodnu pušku, na primjer, i ako znaju s njom loviti. Plitko podmorje, između ostaloga, nudi razne školjke i puževe, jasno, onima koji ih prepoznaju. Za njihov "lov" nisu potrebni ni povraz, ni tunja, još manje udica i ješka, ili možda parangal, osti, vrša... Školjke se vade rukama ili trgaju s podloge, oni vještiji i iskusniji izradit će kakvu napravu što će im olakšati taj "posao". Osnovno je zaroniti, malo se zadržati na određenoj dubini i - otkriti školjku, prepoznati je na morskom dnu među kamenjem i bujnom vegetacijom. Na primjer, kunjku ili kamenicu, dvije česte i dobro poznate jadranske školjke.

Kunjka
Kunjka spada među rasprostranjenije jadranske školjke i jedna je od onih koje su dobro poznate žiteljima naše obale i otoka. Naši narodni nazivi još su joj kunka, mušul, mušula, papak, pizdica, školjak, školjka. Ljušture su joj debele, izbrazdane i nesimetrične. U biti ima oblik klasične školjke, ali nepravilan, poput svojevrsnog četverokuta na kojemu se vrh izdiže u obliku sitnoga stošca, ali ne na sredini, nego više po strani. Mnogi će reći da kunjka podsjeća na nepravilnu primitivnu barku, pa otuda i njeno ime u mnogim jezicima - Noina arka. Po ljušturama kunjka ima sitna radijalna rebra.
Boja ljušture je mrkosivosmeđa ili nečistosivocrvenkasta, sa svjetlijim cik-cak prugama. Mjerena po najdužoj osnovici kunjka maksimalno naraste do 10 centimetara i 6 dekagrama težine. Prosječni primjerci imaju oko 2 dekagrama i oko 6 cm.
Kunjka živi duž čitavog priobalja kopnenog i otočnog dijela našeg Jadrana, što ne znači da živi baš svugdje, poput dagnje. Ponegdje se nalaze njene brojne i guste kolonije, a nasuprot tome postoje područja gdje je skoro nepoznata. Najčešće živi na tvrdim podlogama, ali je ima i na šljunkovito-ljušturastom dnu, pod uvjetom da na takvu dnu ima kamenja. Uvijek je pričvršćena za tvrdu podlogu. Nalazi se na dubini između jednog i 10 metara. Najveća naselja kunjke u našemu dijelu Jadrana nalaze se uz istarsku obalu oko Umaga i Novigrada, zatim u Pašmanskom kanalu i Malostonskom zaljevu, a većih kolonija ima i na mnogim drugim lokalitetima.
Kunjku treba tražiti na pozicijama koje su zaštićene od jačega udaranja mora, ali gdje je istodobno njegovo strujanje jače. Poput ostalih školjki, i ona se hrani filtrirajući morsku vodu, uzimajući iz nje plankton i ostale sitne čestice. Vađenje kunjki na takvim pozicijama ne predstavlja značajniji problem. Može ih se vaditi i rukama, ali je znatno efikasnija posebna kuka zvana kunjkar. Nju brod vuče po dnu, a ona kunjke otkida s podloge i odmah skuplja. Postoje i posebna kliješta kojima se kunjke mogu otkidati s podloge. Vađenje kunjki moguće je u tijekom čitave godine, ali se to najviše radi u ljetnim mjesecima.
Sportski ribolovci koriste kunjku kao dobru ješku prilikom ribolova povrazom i tunjom. Na nju se uspješno love mnoge vrste pridnene bijele ribe koje na kunjku lakomo grizu.

Kamenica
Većini među nama kamenica je poznatija od kunjke, ali i mnogih drugih školjki. Nismo je "lovili", ali nam se gotovo svakodnevno nudi u ponudi naših ribarnica i supermarketa. Te kamenice na tržište ne dolaze iz ulova, nego s farmi gdje se uzgajaju, uglavnom iz Istre, sa šibenskog područja i Malostonskog zaljeva. Kamenice iz otvorena mora, mogli bismo ih nazvati divljima, rijetko dolaze na tržište. Na našoj obali i otocima kamenicu još nazivaju oštriga, ili ostriga, ostrega, loštriga, štroligo, europska kamenica, jestiva kamenica... Recimo i to, u Jadranskom moru živi više vrsta kamenica koje u svakodnevnom govoru svrstavamo pod isti naziv.
Vanjskim izgledom kamenica nije tako lijepa kao većina ostalih školjki. Oblik tijela negdje je između okruglog i jajolikog, nesimetričan i s nepravilnim rubovima. Ljušture su joj debele, lijeva je zaobljena i s njom je pričvršćena za podlogu, dok je desna plosnata. Maksimalno naraste do 13 centimetara i 10 dekagrama, dok su prosječni primjerci upola manji. Za boju tijela moglo bi se reći da je slična okolnom kamenju - sivokamenasta s ljubičastim zonama. Unutrašnjost ljušture puno je ljepša - biserno sedefasta.
Ono što ističemo za većinu riba i ostalih morskih organizama važi i za kamenicu. Stanovnik je čitavog jadranskog priobalja, do 10 metara dubine. Više je naseljena u zaljevima i kanalima, a veća su joj staništa uz obale Istre, Krka i Cresa, u Novigradskom moru, na splitskom i šibenskom području, Malostonskom zaljevu, u jezerima otoka Mljeta.

Kao i većina školjki, kamenica se čvrsto drži za tvrdu podlogu. Ako je ta podloga kamenita nevješto oko teško će je otkriti. Tražiti je treba na pozicijama gdje je jači priljev slatke vode i gdje more slabije struji.
Za lov kamenica mogli bismo ponoviti ono što važi za većinu ostalih školjki - vadi se ronjenjem. Najvažnije ju je otkriti, a onda se rukama otkida s podloge. Neki za to izrađuju razne priručne naprave. Loviti se može čitave godine, iako to rijetki rade. Najviše se izlovi u dva ljetna mjeseca, kada je more toplije, pa je i dugotrajniji boravak u moru lakši.

Kamenica ima veliko gospodarsko značenje. Ona u ugostiteljskoj ponudi predstavlja jednu od od najtraženijih i najcjenjenijih školjki. Onima koji je nisu kušali recimo da se konzumira isključivo sirova. Zato oprez, potrebno je obratiti veliku pažnju na to gdje se, i s kakve podloge skidaju kamenice.

Bora - Adriatic Marine Forecast

  Na  htvatskoj internetskoj meteorološkoj sceni pojavila se nova stranica: www.bora.gekom.hr namjenjena prvenstveno nautičarima, ribarima i pomorcima, ali i svim ljudima koje zanimaju vremenski uvijeti na moru i kopnu. Ova internetska meteo-stranica od konkurencije se razlikuje po tome što uz prognozu standardnih meteoroloških parametara kao što su smijer i jačina vjetra, temperatura zraka, naoblaka, oborina i sl. koje prikazuju pomoću prizemnih karata u visokoj prostornoj rezoluciji, nudi i karte valova za Jadran sa najvećom prostornom razlučivosti.
Prognostičke karte omogućuju pregled meteoroloških uvijeta po područjima, pa se tako može vrlo jednostavno provjeriti kakvi će uvijeti vladati na moru kojim nas vodi zadana ruta. Zahvaljujući jednostavnosti i preciznosti pregleda podataka, sada će se puno lakše odabirati alternativne rute, naravno, ako ih uopće ima.
  Za one koji više vole grafički prikaz dana je mogućnost korištenja detaljne prognoze u trosatnim i satnim intervalima za bilo koju odabranu lokaciju na Jadranu. Lokacije se jednostavno odabiru pomicanjem kursora na Google karti.
  Posebno treba pohvaliti njenu informativnost idostupnost podataka, kao i objašnjenje svakog pojedinog elementa koji je dostupan na njihovim stranicama. Tako se između ostalih stvari može saznati da kratica GEKOM znači Geofizikalno i EKOloško Modeliranje, naučiti što je refleksivnost, principi mjerenja tlaka, temperature i valova...
  Ova besplatna internetska stranica prikazuje rezultate najsuvremenijih numeričkih modela visoke prostorne rezolucije koji se koriste za prognozu vremena za cjelo područje Jadrana i Hrvatske. Modeli su nastali kao produkt suradnje stručnjaka tvrtke GEKOM sa kolegama iz instituta Ruđer Bošković. Rezolucija modela za cijeli Jadran trenutno je 6x6 km, dok za šire područje Kvarnera iznosi 2x2 km. Prognoza se osvježava svakih 12 sati i daje se za 6 dana unaprijed.
  Osim ovih informacija, BORA nudi i specializirane usluge računalne prognoze vremena i valova za specifična područja od interesa, npr. kod organizacije regata i planiranja rute.

                                                                         www.bora.gekom.hr

Orka 740 Pilot Pilotina i pol

Zagrebački brodograditelj Orka studio domaćoj javnosti poznat je već dugi niz godina, ponajviše zahvaljujući vrlo dobro prodavanom motornjaku s kabinom Orka 700. Tijekom 2008. predstavljen je novi veliki fisherman 740 Open. Daljnji razvoj modela 740 rezultirao je inačicama Cabin i Pilot. Upravo model Pilot predstavlja najnoviju prinovu u obitelji 740.
Premijerno predstavljanje domaćoj javnosti bilo je 2010. godine na Zagrebačkom sajmu sporta i nautike. Radi se o glisirajućoj brodici s kabinom i natkabinom koja se proizvodi u dvije varijante. Basic inačica ima otvorenu krmu sa zakretnom inoks ogradom za što bolju povezanost s kokpitom. Namijenjena je profesionalnim službama, ribolovcima, korisnicima koji moraju ukrcavati i iskrcavati velike predmete i mnogo putnika... Cruiser, inačica koju smo testirali ima zatvorenu krmu s relativno uskim krmenim vratima, i prvenstveno je namijenjena uživanju u moru, suncu i rekreativnom ribolovu. Upravo onakvom odmoru kakav bi poželjeli mnogi... No, varijanta Cruiser spremna je i za mnogo veće izazove!

Izvana
Orka 740 Pilot specifična je zbog visoke natkabine pomaknute više u krmeni dio, te visokih bočnih stranica trupa zbog čega je i silueta poprilično visoka. Iako se ne radi o dizajnerski najljepšem plovilu u klasi, treba imati na umu da je namjera brodograditelja bila proizvesti model koje će u sebi objediniti dobra maritimna svojstva, kvalitetnu izradu, funkcionalnost i prostranost. Upravo je funkcionalnost ove brodice na razini, što se naročito vidi kada treba ući ili izići s plovila, što se podjednako komforno i sigurno može učiniti s pramca i krme. To uvelike olakšava pristajanja u luci jer je sasvim svejedno kako je plovilo okrenuto u odnosu na obalu.
U pramcu je dovoljno dug i širok špirun s visokom inoks ogradom koja se proteže do kokpita. Kako bi svaki korak bio siguran sidro je smješteno s donje strane špiruna, pa nema straha od nehotičnog zapinjanja. Kao doprinos luksuzu sidreni sustav je opremljen i nožnim komandama. Sa suprotne strane na krmi nalazi se velika platforma, dimenzijama i izgledom dostojna luksuznih jahti. Zbog širine, odnosno u ovom slučaju duljine od 90 centimetara, tijekom mirovanja moguće je postaviti sklopiva prijenosna sjedala i uživati kao na kućnoj terasi. Tikovina na podu će u svakom slučaju doprinijeti ugodnom boravku, a ljestve u lijevom krmenom dijelu platforme olakšat će ulazak i izlazak iz mora...

Orka 740 Pilot u pramčanom dijelu nudi i djelić Sun Deck glisera. Naime, ravna površina ispred kabine može se iskoristiti i za izležavanje na suncu. Bočni prolazi s obje strane kabine široki su čak 27 centimetara pa je svaki prolazak opušten i komforan. Za slučaj da se ipak treba pridržavati, tu je inoks ograda te rukohvat na natkabini. Budući da je palubni dio viši od kokpita, u kokpit se spušta stepenicama koje su kao i paluba prekrivene tikovinom. S obzirom na to da je natkabina pomaknuta više ka krmi, u kokpitu ne treba očekivati začuđujuća prostranstva jer je time ipak limitiran prostorom.
Tako se u stražnjem dijelu kokpita nalazi klupa L oblika ispred koje je postavljen stol, stoga ostaje malo prostora za slobodno kretanje.
Već karakteristično, na sličnim plovilima strojarnica je smještena upravo ispod krmene klupe, pa se podizanjem poklopca strojarnice podižu krmeni dio klupe i stol. Sama strojarnica predviđena je za ugradnju (samo) jednog brodskog motora pa mjesta ima dovoljno za pregled i servisiranje motora.
Budući da će ljeti putnici većinu vremena provoditi u kokpitu, bimini tenda na inoks konstrukciji brine se za malo hladovine.
Kod testirane varijante natkabina je sa stražnje strane bila otvorena. Opcijski se nudi mogućnost zatvaranja kliznim vratima čime ovo plovilo ostaje jedno od onih koje se može koristiti tijekom cijele godine. Osobe visokog stasa oduševit će podatak kako je stajaća visina u natkabini čak 210 centimetara pa prostora iznad glave ima i više nego dovoljno. Velike staklene površine pružaju odličnu preglednost na sve strane, no prostor natkabine je pomalo spartanski uređen. Osim jednostrukog skiperskog sjedala u kormilarskom dijelu ostali putnici morat će stajati ukoliko žele boraviti u natkabini. Treba imati na umu i da je zbog natprosječno širokih bočnih prolaza unutarnja širina natkabine ipak nešto reducirana.

Da bi se ušlo u kabinu treba se spustiti tri stepenice, a unutrašnjost nudi već u ovoj klasi karakteristično uređenje.
Tako se ispod kokpita s lijeve strane nalazi manja krmena kabina s dva ležaja koja nije fizički odvojena od salona. Mjesta ima dovoljno za noćenje dvije osobe.
U salonu s lijeve strane je kuhinjski odjeljak s kuhalom, sudoperom i frižiderom. Nasuprot kuhinje je toaletni prostor s nužnikom i umivaonikom koji je zadovoljavajućih dimenzija. Nema zasebne tuš-kabine, pa se za tuširanje koristi slavina umivaonika na izvlačenje.
Visoki trup za posljedicu ima stajaću visinu u salonu i WC-u od vrlo dobrih 187 centimetara. U pramcu je smještena klupa u obliku slova U koja spuštanjem središnjeg stola postaje dvostruki ležaj. Zadovoljavajuće prostran za dvije osobe, no to što nije fizički odvojen od salona što mnogima neće biti po volji. Orka 740 Pilot može ugostiti čak 10 osoba, no valja imati na umu da će samo 4 imati gdje spavati. Treba napomenuti kako je unutrašnjost izvedena u kontraštampi, što dovoljno govori o kvaliteti izrade.

Sigurne maritmne osobine
Masivna izrada rezultira istisninom praznog plovila od punih 2.700 kilograma. Samim time nameće se potreba za ugradnjom snažnog brodskog motora. Brodograditelj nudi opcije ugradnje benzinskih i dizel motora snage od 220 do čak 320 konjskih snaga. Bazna izvedba nudi se s benzinskim Mercruiserom 4.3 snage 220 konja što je po našem mišljenju ipak preslabo ovu brodicu.

Testirana inačica bila je opremljena snažnom turbodizelskom Yamahom ME432 HO TRP snage čak 315 konjskih snaga. Kratica HO označava high output, odnosno za 30 konja snažniju izvedbu motora od standardne. TRP znači da se radi o varijanti Hydra Z pogona s dvostrukim kontrarotirajućim propelerima. Budući da s više osoba na plovilu te punim spremnicima ukupna istisnina Orke može iznositi i preko 4.000 kilograma, snažan motor je itekako potreban. U konkretnom slučaju velika snaga i okretni moment motora mogu se osjetiti od samog starta, dajući ovoj Orci u svim režimima performanse dostojne sportskih plovila. I skipera...
Tako se pri samo 2.300 okretaja glisira brzinom od čak 23 čvora što bi predstavljalo i optimalnu dugotrajnu brzinu krstarenja. Maksimalnih čak 33,9 čvorova postigli smo pri 3.500 okretaja. Orka 740 ima B kategoriju plovidbe i može postizati brzine od 42 čvora. Ipak, s desetak čvorova manje trup se i više nego dobro ponaša. Prilikom izglisiravanja i naglih ubrzanja velika masa plovila se zahvaljujući snažnom motoru uopće ne osjeća. Masivna konstrukcija plovila može se osjetiti pri glisiranju po nemirnom moru kojega savladava udobno bez snažnih poskakivanja i lupanja trupa. Duboki V trup s lakoćom probija valove, ali ih istovremeno i mekano upija, pa je plovidba vrlo ugodna.
Upravljivost plovila je na razini mnogo manjih glisera pa su s ovom Orkom moguće nagle i sigurne promjene pravca. Zbog dobre upravljivosti i sigurnih maritimnih osobina stječe se dojam da se upravlja manjim plovilom. Treba pripaziti prilikom manevriranja u lučicama kada je zbog samo jednog motora mogućnost manevriranja ipak ograničena. Srećom, testirana inačica imala je pramčani propeler.
Iako brodograditelj nudi brojne vrste i tipove brodskih motora mi ne bismo preporučili ispod 260 konjskih snaga jer će u protivnom nedostajati i konjice i okretnog momenta.

Ozbiljno plovilo
Orka 740 Pilot u Cruiser varijanti kvalitetno je izrađeni motornjak koji će putnicima pružiti sigurne maritimne osobine, odgovarajuću prostranost te gotovo cjelogodišnju funkcionalnost. Osnovna cijena Cruiser varijante s benzinskim Mercruiserom 4.3 snage 220 konja počinje od 66.500,00 eura bez PDV-a. Testirana varijanta s Yamahom ME 432 HO TRP ima cijenu 89.750,00 eura, također bez PDV-a. Tko želi proći jeftinije može odabrati benzinski Mercruiser 377 Mag od 320 konja za mnogo povoljnijih 73.500,00 eura, opet bez PDV-a. Ovisno o prohtjevima kupaca plovilo se može opremiti i s jednim ili dva izvanbrodska motora no u tom slučaju se gubi dragocjena platforma. Isto tako moguće su narudžbe brodice bez kontraštampe i drvenog interijera u unutrašnjosti kako bi se maksimalno snizila cijena.
Bez obzira na izvedbu svaki kupac može biti siguran kako je za uloženi novac dobio ozbiljno i kvalitetno izrađeno plovilo.

ORKA NAUTIKA

 Tehnički podaci
Duljina preko svega:
8,70 m
Duljina trupa:
7,40 m
Gaz:
0,95 m
Istisnina:
2.700 kg
Maksimalna istisnina opterećenog plovila:
4.200 kg
Snaga motora:
220 do 370 KS (162 do 272 kW)
Spremnik goriva:
400 l
Spremnik vode:
                                                                                                            180 l
                                                                                                           Kapacitet:
                                                                                                           10 osoba
                                                                                                           Broj ležaja:
                                                                                                             2+2

Sušeni pomidori oli ti ga rajčica

U vrijeme dok još nije bilo hladnjaka u svakoj kuhinji, i dok je na stolu bilo samo ono povrće koje u tom dijelu godine dozrijeva, priprema, konzerviranje, sušenje, kiseljenje, soljenje i slični postupci bili su jedini način da se meso, riba, voće ili povrće sačuva na dulje vrijeme. Lako je danas kada i usred zime možete kupiti lubenice dozrele tko zna gdje i na kakav način ili da svježe rajčice možete kupiti i oko Nove godine. Istina je da u to vrijeme i nemaju baš neki okus, ali su sigurno lijepe, crvene i pomalo tvrde. Na koji način su uzgojene, čime su sve tretirane da bi bile baš takve, o tom je bolje ne razmišljati. A bez velikog truda, samo s malo soli i puno jakog ljetnog sunca možete i vi sebi osigurati rajčice za kuhanje tijekom cijele godine.
Malo se još ljudi koristi starim načinom sušenja rajčica, iako je to nekoć bio uobičajeni način čuvanja i pripreme ovog povrća za zimu, posebno na srednjodalmatinskim otocima. Postupak nije zahtjevan i svatko si to može sam napraviti, posebno oni koji imaju vlastiti vrt i uzgajaju rajčice za svoje potrebe. A vjerujte da mnoga jela, posebno juha, brodet i razne vrste buzara imaju sasvim drugi okusa ako koristite baš ovako sušene rajčice. Utoliko više ako ste ih uzgajali na prirodan način, bez prevelike upotrebe kemikalija ili preparata za zaštitu, a posebno ako ste ih brali zrele.
Osnovno je ubrati, a ako ih ne uzgajate onda nabaviti zrele, zdrave rajčice srednje veličine ili one baš velike. Operete ih u vodi i otkinete peteljke. Računajte na to da će vam od npr. deset kilograma rajčice nakon sušenja ostati samo jedan kilogram, znači samo deset posto od onoga što ste imali na početku.
Postoji i modernija varijanta stavljanja ovako osušenih rajčica u ulje. Međutim, s uljem može biti problema, može se pokvariti ili može biti loše kvalitete, stoga je bolje da ih čuvate ovako suhe. Lako ih je prije korištenja staviti u ulje!
Ako rajčice nisu dobro posoljene, na nekim se mjestima može pojaviti plijesan. Ovo se obično događa ako nema dovoljno sunca ili ako ih je za vrijeme sušenja smočila kiša. U Dalmaciji i na jugu, gdje je toplije i manje vlage, ovih problema vjerojatno neće biti, zato u hladnijim sjevernim i krajevima s više vlage rajčice treba malo jače posoliti. Ako se plijesan pojavi samo na manjem dijelu rajčice, može ju se očistiti, malo dosoliti, a zdravi dio se može nastaviti dalje sušiti.

Gira oštrulja

U dosadašnjem dijelu jesen se opoštenila. Lovi se raznovrsno i dobro. Podlanice i lubeni ulaze u vršu, dižu se na parangalima, panulom se love palamide i rumbaci, ponegdje je dobro krenuo i lov lignji. Povoljne su bile i vremenske prilike. Ponetko se i žalio, ali... uglavnom su to bili oni koji nisu ni pokušavali loviti. Tko se zaputio na more nije se vratio praznih ruku. Ulovio je barem nešto sitno, bobe, modrake, možda koju giru, odnosno menulu.
U Jadranskom moru žive dvije vrste gire - oblica i oštrulja. Kad kažemo gira, najčešće se misli na oblicu, za onu drugu obično se rabi neki drugi naziv ili se priključuje dodatni pridjev. Dvije gire su slične, ali su razlike među njima takve da zabune ne može biti. Ipak, neki među njima ne vide razliku, već sve svrstavaju pod jednu ribu. Ako nigdje drugdje razlika je vidljiva u finalu - na ribljem jelovniku, gira oblica neusporedivo je traženija od oštrulje.
Blizak rod im je i modrak, ali on se od njih još više razlikuje. Giru oblicu već smo obradili kao temu, pa prostor dajemo oštrulji. Naši ljudi još je nazivaju manula i menula, samar, ali i menula šćava, oštrulja, štriga, bilica, lužina.
Gira oštrulja ima duguljasto zaobljeno tijelo, malo prošireno, odnosno u hrptu povišeno. Boja tijela kreće se od sivosrebrne do smeđezlatne, s donjim dijelom više žućkastim ili srebrnkastim. Na boku ima tamniju mrlju četvrtasta oblika. Maksimalno naraste do 21 centimetar duljine i 9 dekagrama težine. Prosječni primjerak ima oko 3 dekagrama. Iz biologije gire oštrulje važno je istaknuti da je ona dvospolac, kao i oblica. Na početku je ženka, pa su zato ženke uvijek manje od mužjaka. Kad dosegne 15 centimetara nastupa promjena spola.

Gira oštrulja stanovnik je čitavog Jadrana, znatno više u njegovu sjevernom nego južnom dijelu. Najveća su njena naselja uz zapadnu obalu Istre, te u kanalima srednjeg Jadrana, dok je dalje prema jugu njena pojava skromnija. Živi u jatu iznad muljevita i muljevito-pjeskovita dna, na dubinama od 10 do 250 metara, a samo u proljeće za vrijeme mriještenja traži tvrda dna. Najčešće se zadržava na dubini od četrdesetak metara.
Kad je riječ o lovu gire oštrulje, mogli bismo reći da je ona zimska i ljetna lovina. Sezona lova, kao i za većinu riba, praktički traje čitavu godinu. U hladnijim mjesecima više se lovi povlačnim mrežama, koćama i koćicama namijenjenim isključivo lovu gira. U proljeće se najbolje lovi mrežama potegačama, a svojedobno su je istarski ribari lovili posebnim stajačicama - menularama. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova lovi se povrazom i laganom tunjom koja se koristi prilikom lova s obale. U takvu ribolovu sve se više koristi štap, dug, lagan i osjetljiv. Najbolji ribolovni rezultati udičarskim alatima postižu se ljeti, danju za lijepa vremena i mirna mora.
Povraz se koristi prilikom lova gire oštrulje iz brodice na većim dubinama, do 40 metara. Važno je napomenuti da se udice ne spuštaju do dna, već ih treba podignuti najmanje pola metra, jer gira nikada ne boravi na samom dnu. Ako želimo napraviti povraz samo za gire, iako će takvog rijetki koristiti, dovoljan je osnovni najlon debljine 0,15 milimetara, a za predvez se koristi još tanji - 0,10, može i 0,08 mm. Prame su kratke, najviše 10 centimetara i grupirane jedna blizu druge. Udice su broj 17 - 20, a težina olova se određuje ovisno o dubini i strujanju mora, i uglavnom ne smije biti lakše od 10 grama. Udice vezujemo tako da najniža bude otprilike pola metra iznad dna.

Plove gira su u stalnom pokretu. Njih treba tražiti, neće zagristi čim smo spustili udica, bez obzira na to kakva ješka na njoj bila. Područje lova prethodno valja brumavati, da bi se gire privukle i zadržale. Za to može dobro poslužiti i kruh, a još je bolje kad je pomiješan sa zgnječenom srdelom. Ješka za giru oštrulju može biti različita, nekad će se odmah zaletjeti na nju, a ponekad će se ribolovac načekati prije no što ona zagrize. Za ješku se najčešće koriste crvići, a dobri su i račići, kozice, dagnje, lignje, svježa srdela, iznutrice drugih riba. Ako ne grize, udicu treba malo podignuti, a ako i dalje ne grize najbolje je mijenjati ribolovnu poziciju.
Na našem primorju i otocima gira oštrulja nije previše cijenjena. Jestiva je, to nije upitno, ali kvaliteta njena mesa nije pretjerano visoka. Jest, meso joj je bijelo, ne baš mekano, nekako suho, bez prava ukusa. Ime je zacijelo dobila po kostima koje su oštrije nego u gire oblice. Za nju bi se mogla primijeniti izreka: veći je gušt loviti gire oštrulje, nego ih jesti. I, nisu jedine jadranske ribe na koje se to odnosi. Ima ih još...
Sportski i rekreacijski ribolovci love oštrulju. Uostalom, ne mogu birati koja će im riba zagristi i koju će dignuti na udici. Kada bi to mogli, pa da se barem opredijele između dvije gire, odabrali bi oblicu. A, kada se već ulovila oštrulja, rijetki će je vratiti natrag u more. Netko će je odnijeti kući, pripremiti za jelo, netko će je na drugi način iskoristiti. Gira je zanimljiva kao ješka koja se može koristiti za lov povrazom, tunjom i parangalom mnogih vrsta riba, na giru rado zagrizaju. Izbirljivi su, međutim, i stanovnici mora, znaju i ono što je dobro, pa će radije zagristi ješku od oblice, nego oštrulje. To ne znači da se s ješkom od oštrulje ne može ostvariti dobar ulov. Zagrist će na nju mnoge ribe, čak i one najkvalitetnije.

Branko Šuljić