Fažol na brujet

Fažol na brujet, staro viško jelo, kako samo ime kaže, je fažol, ili po kontinentalnu grah na brujet. Prvo treba spremiti dobar, pravi domaći riblji brujet ili iskoristiti preostali šug od takvog brodeta kojeg smo ranije skuhali samo radi brodeta. Dalje je jednostavno. Fažol se namoči preko noći. Ujutro se ocijedi i stavi kuhati u hladnu vodu u kojoj se kuha sve dok ne bude napola gotov. Soli se tek pred kraj kuhanja. Dok se kuha, na maslinovu ulju se šufiga kapula nasjeckana na kockice. Zimi kad nema svježih pomidora, na kapulu se bace izgnječene pelate i konžerva (pire od rajčica), te jedan lovorov list. Sitno nasjeckanog češnjaka doda se samo onoliko koliko se hvata između dva prsta. Na kraju se još doda malo sitno nasjeckanog peršinova lista, soli i papra. Sve se to lagano kuha 15 do 20 minuta zaliveno s malo juhe od fažola. Tad u to bacite sav onaj fažol i juhu i kuhajte još tri kvarta od ure. Desetak minuta prije nego li je gotovo, dodajte tjesteninu. Najbolje su pinete, a mogu i "puževi", kako već tko voli. Čim je manistra al dente, dodajte šug od pravog brodeta, pazeći da nema koja drača. Sve dobro promiješajte i poslužite

Jadranska psina MODRULJ

Prije nešto više od mjesec dana mediji su se raspisali, a javnost raspričala o morskom psu modrulju i njegovih sedam mladih, sedam modruljčića. Na plažici blizu Povljane na otoku Pagu jedan ih je ribar pronašao uginule. Stručni nalaz kasnije je utvrdio da je ženka ubijena od čovjekove ruke, na sredini glave s gornje strane nalazila se duboka rana od harpuna ili nekog drugog oštrog metalnog predmeta. Smrtno ranjena ženka se okotila, ali mladi, ili nadamo se samo dio njih, nisu preživjeli.
Krenule su odmah priče o opasnim morskim psima, a "modrulj je jedan od takvih", govorili su oni koji o morskim psima ne znaju ništa. Čuli su samo priče koje nemaju nikakve osnove. Za modrulja se često ističe da je opasan, ili potencijalno opasan morski pas. U novonastaloj situaciji ta je opasnost dodatno potencirana. Zanemarivane su pritom izjave znanstvenika koji su isticali da u našem Jadranskom moru nikad nije zabilježen napad psa modrulja na čovjeka. Nije opasan modrulj, a nisu opasni ni ostali morski psi, stanovnici našeg Jadrana, osim jedne, eventualno dvije vrste koje se u njemu povremeno pojavljuju. A i ti neće pojesti čovjeka, bez obzira na to što se jedan od njih zove pas ljudožder! Morski psi nisu mesožderi, njihova hrana su ribe i ostala morska čeljad, a ne meso kopnenih životinja, u koje spada i čovjek.
Vratimo se psu modrulju, ribi koja je stalni stanovnik Jadranskog mora. Ne znam koliko ih ima među nama koji su ga vidjeli? Ne živog u moru, nego ulovljenog na kopnu. Mogu reći da je lijep, elegantan, iako se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom. Za modrulja mnogi kažu da je najljepši od svih morskih pasa, vitkoga stasa i elegantnih pokreta.
Kako morski pas može biti lijep!? - reći će oni - Kad bih ga susreo u moru, ili vidio blizu brodice zacijelo bih drugačije rezonirao.

U našemu moru on je stalno prisutan. Psa modrulja u nas još nazivaju modri kučak, pas modrac, pas modrak, pas modrulj, zupka.
Pas modrulj se oblikom tijela ne razlikuje od ostalih morskih pasa koji žive u Jadranskom moru. Tijelo mu ima oblik torpeda, izduženo je, zaobljeno i vitko, a usta su mu smještena poprečno, na donjoj strani duge i šiljaste glave. Na tijelu se ističu peraje, posebno prsne koje su znatno veće od ostalih, uske i savijene poput kose, pa se na veliku tijelu doimlju kao svojevrsna krilca, ali su snažnije nego što izgledaju. Velika je i leđna peraja, a gornji dio jake repne peraje veći je od donjega.
Boja tijela gotovo mu se sjedinjuje s morskim plavetnilom. S gornje je strane tamnomodra do modrozelenkasta, dok je s donje znatno svjetlija, skoro bijela. U duljinu maksimalno naraste 3,15 metara i dostigne najveću težinu od 150 kilograma. Prosječna težina modrulja iznosi oko 50 kilograma.
Kao i većina morskih pasa, modrulj koti žive mlade. Nakon 9 - 12 mjeseci embrionalnog razvoja, ženka odjednom može okotiti do 50 mladih, dugačkih 50-60 centimetara. Sezona mriještenja, bolje reći parenja, uglavnom mu je proljeće i ljeto, a u manjoj mjeri proteže se na čitavu godinu.
Pas modrulj je stanovnik čitavog Jadrana, ali u našemu moru nije gusto naseljen. Unatrag pet-šest godina viđa se sve rjeđe. Najviše boravi na otvorenom moru, posebno na pučini južnoga Jadrana, gdje ga smatraju sasvim običnom ribom. Povremeno zađe i u priobalne vode. Zimi se povlači u veće dubine, dok se u ljetnim mjesecima približava površini. Tada ga je moguće vidjeti na samoj površini s karakterističnom repnom perajom koja lijeno siječe glatku vodenu plohu. U ljetnom razdoblju modrulj se jednako često pojavljuje na otvorenom moru i u zaljevima i kanalima.
Ulovi modrulja, koji su rijetki i slučajni, događaju se jedino u ljetnim mjesecima. Modrulj je veliki lovac, grabežljivac i proždrljivac. Najviše se hrani pelagijskim ribama, skušama, palamidama i plavicama koje tamani u velikim količinama, te glavonošcima, ali i morskim pticama koje hvata na površini. Veće morske životinje ne napada, ali jede njihove strvine. Isto tako, posegnut će za otpacima s brodova. U potragu za hranom kreće uglavnom noću. U jurnjavi za hranom može mu se dogoditi da se zaplete u kakvu mrežu stajačicu. Bez obzira na svu njegovu snagu i okretnost, tada mu nema spasa. Isto tako, posve slučajno, ako je ješka veća, može se uloviti i na parangal. Na udicu parangala prije će ga, međutim, privući neka ulovljena riba, a ne komadić srdele što je namijenjen kao ješka nekoj drugoj, znatno manjoj ribi.
Poznato mi je nekoliko slučajeva ulova modrulja u Kvarneru, i to jačom tunjom. Vidjevši ga u blizini svoje brodice, ribari su za ješku stavili čitavu skušu, bacili je u more, a modrulj se istog trena zaletio na nju. Brzo se našao i u brodici, većih problema oko izvlačenja nije bilo, ali je onda nastao problem dok se modrulj smirio.

Postoje parangali posebno izrađeni za lov pasa a time i modrulja koje koristimo ovdje u Riječkom zaljevu, duž istarske strane Cresa i vanjske strane Unija. Udice su izrađene  od nehrđajućeg čelika promjera 0,50 cm, a otvor luka iznosi 7 - 8 cm. Na parangal su vezane samo četiri udice, a njegovo tijelo i prame  su od najlonskog špaga promjera oko 0,50 cm. Udice su  na nešto većem razmaku, možda desetak metara, a parangal se u more polaže u koso, tako da je prva udica  nekoliko metara ispod površine, a posljednja na dubini od dvadesetak metara. Najbolja ješka je svježa skuša. Upravo skuša mu je najčešća i najdraža hrana, ako ne jede mlade iz vlastita roda, jer modrulj je kanibal. Parangal se polaže predvečer, a diže sljedećeg jutra.
Morski psi spadaju u ugrožene stanovnike mora, jednako u Jadranu kao i u drugim svjetskim morima. Možda je modrulj nešto manje ugrožen od nekih drugih vrsta, ali se i njegova populacija stalno smanjuje. - U zadnjih 4 - 5 godina modrulji se rijetko viđaju. Od populacije prije četrdesetak godina danas ih je ostalo oko 20 posto. Na području Blitvenice, gdje ih ima najviše, organizirali smo ekspediciju, koja je trajala 24 dana s motrenjem 24 sata bez prekida. Kroz sve to vrijeme vidjeli smo samo 9-10 modrulja! - objašnjava dr. Alen Soldo iz splitskog Centra za studij mora, jedini znanstvenik u nas koji se bavi morskim psima.
Na »Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora« što su ga izradili znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, modrulj je svrstan u gotovo ugrožene vrste. U toj skupini, četvrtoj po rangu ugroženosti, nalazi se 19 vrsta riba.

M/B CIKLON

Kvarner 22

Rapski škver Kvarner poznat je po istoimenim poludeplasmanskim brodicama u rasponu od 22 do 26 stopa. Upravo je najmanji, Kvarner 22 s kabinom ujedno i najnoviji model koji je predstavljen 2009. godine. Radi se o poludeplasmanskom plovilu karakterističnog trovolumenskog dizajna, a da se radi o vrlo zanimljivom i kvalitetnom plovilu potvrđuje i činjenica kako mu je nautički internetski portal Naucat iste godine dodijelio i titulu hrvatske brodice godine.

Skladan dizajn
Dok smo prilazili Kvarneru 22 koji se mirno ljuljuškao na vezu nismo se mogli oteti dojmu kako se čini manjim no što piše u tehničkim podacima. To je zasluga vrlo skladnog zaobljenog i kompaktnog dizajna, u najboljoj mediteranskoj maniri. Pohvalno je što zbog dizajna nisu žrtvovani prostranost, funkcionalnost niti sigurnost. To se najbolje vidi po pramčanom špirunu i krmenoj platformi, stoga s pristajanjem ne bi trebalo biti problema, a onda ni s iskrcajem i ukrcajem na plovilo. Sasvim je svejedno hoće li se pristati pramcem, bokom ili krmom jer Kvarnerom 22 se može pristati na bilo koji način. Radi se o važnom podatku jer to govori kako ne treba puno manevriranja da bi se pristalo.
Mi smo, kao i uvijek, krenuli od pramca gdje nas je dočekao prilično veliki špirun. Pri doskoku ipak treba malo pripaziti da se ne zapne o središnje postavljeni sidreni sustav sa sidrom, lancem i vanjskim dijelom sidrenog vitla. Putnici se uvijek mogu pouzdati u dovoljno visoku inoks ogradu. Bočni prolazi su također prilično široki i čine se kao da su „skinuti“ s broj većeg plovila. Rukohvati na krovu natkabine omogućavaju da svaki putnik sigurno prođe od pramca do krme i obrnuto. Pritom tikovinom obložena paluba mazi putnike. Kokpit je doista velik s obzirom na dimenzije plovila te su u bočnim dijelovima smještene klupe. U krmenom dijelu tako se nalazi integrirana klupa, dok su u bočnim dijelovima ugrađene samo sjedaće površine klupa.

Prostrana kabina
Unutrašnjost nudi razmještaj kakav nalazimo na sličnim poludeplasmancima, uz iznimku WC-a. Tako se karakteristično u desnom dijelu kabine nalazi skiperski kutak, a sjedalica je postavljena na kuhinjski blok. Preklapanjem sjedalice prema naprijed otvara se sudoper unutar kojeg se nalazi kuhalo s jednim plamenikom. Naime sklopljeno kuhalo ugrađeno je na poklopcu sudopera. Kad se podigne poklopac sudopera kuhalo je u funkciji. Frižider je smješten ispod radne plohe.
Kod testirane inačice nasuprot kuhinje smješten je zasebni WC odjeljak. Ovisno o prohtjevima kupaca WC se može smjestiti u prostor ispod upravljačkog pulta i time se može produžiti salon. U ovom slučaju ispred WC-a bio je smješten nešto kraći salon s klasičnom klupom s naslonom i stolom, dok se kao klupa nasuprot koristi pramčani V ležaj. Sa spuštenim stolom tri osobe bi trebale moći prespavati bez problema. Pogotovo ako je WC smješten ispod skiperskog pulta.

Siguran na moru
Čim se sjedne na skipersku poziciju postaje vidljivo kako je preglednost kompromitirana ugradnjom WC-a. Tako je barem na testiranom primjerku, no to se može srediti bez većih problema. U ovom slučaju u strojarnici Kvarnera 22 nalazio se Yanmarov turbodizel od 110 konja koji sasvim dobro pristaje namjeni brodice. Snažan je te brodicu pogoni s lakoćom.

Pri 3.000 okretaja plovi se brzinom od sasvim lijepih 12 čvorova, dok se pri maksimalnih 3.300 okretaja ostvaruje ugodnih 17 čvorova. Iako uz snažnije motore Kvarner 22 može i brže, čak do 25 čvorova, to je zapravo nepotrebno. Za uživanje u moru i ribarenje ovih 110 konja je i više nego dovoljno. Ne smijemo zaboraviti da je to još uvijek trostruko brže od brzina koje smo nekoć razvijali s Primorkama i Dalmatinkama. Snažan motor doprinosi sigurnosti na moru i sasvim dobro pristaje onomu za što je Kvarner 22 namijenjen.

Tako kompaktan, a tako prostran
Najveći aduti Kvarnera 22 su dizajn, kvalitetna izrada i prostranost. Unutar 6,60 metara trupa ima sasvim dovoljno mjesta da manja obitelj može krstariti, a jednako će dobro poslužiti i za ribarske ture. Kvarner 22 je u svakom slučaju kvalitetna višenamjenska brodica koja uz fer cijenu nudi mnogo. Tko želi maksimalno uštedjeti neka odabere varijantu s Yanmarom od 75 konja koja košta 275.000,00 kuna. Fer, nema što!

Tehniki podaci
LOA                                 23'30 ft
Dužina preko svega             7,1  m
Dužina trupa                        6,7  m
Širina                                  2,5  m
Broj postelja                        2+1
Broj kabina                            1
Cijena (bez poreza)    26 000,00 EUR

Kit Izvedba
OSNOVNA OPREMA 14.000 eur
(trup, kabina, kontraštampa, paluba)
krmena klupa u kokpitu fiksna
bocne klupe u kokpitu
kreveti u provi
bite na provi i krmi
ulazna vrata aluminij
vjetrobran (securit staklo)
bocni klizni prozori (securit staklo)
bocni fineštrini 2 kom
bokoštitnica

Proizvođač:
Kvarner brodogradnja RAB

Riba u škrovadi za 4 osobe

Sastojci:

3 do 4 kapule, 2 veće rajčice, 3 glavice češnjaka, ružmarin (bolje svježi), lovorov list, po mogućnost svježi bosiljak ili vlasac, 600-700 g krumpira, maslinovo ulje, 2dl bijelog vina (npr. Viška vugava), pola limuna, krupna sol, zeleni papar u zrnu svježe mljeveni, 1,5 kg oborite ribe (škrpina, kirnja, grdobina...)

Postupak:

Maslinovim uljem premažite dno protvana. Poslažite luk narezan na ploške (debljine malog prsta) tako da pokrijete većinu dna posude i lagano ga posolite. Na luk poslažite ribu. Posolite je samo iznutra, po drobu. Oko ribe poslažite prije posoljene krumpire, narezane na ploške. Zatim, raspolovljenu glavicu češnjaka umetnite između namirnica, tako da otvoreni dio bude okrenut prema dnu. Rajčicu narezanu na kolutiće debele kao i luk, poslažite na krumpir i oko ribe, a koji manji komad možete staviti i na ribu. Tako je štitite od izgaranja. Limun narežite na tanke ploške i posložite po ribi. Posolite još jednom lagano, ponajviše rajčicu. Popaprite i ubacite koje cijelo zrno papra sa strane, umetnite list lovora, prelijte s malo maslinovog ulja, 1dl bijeloga vina i vrlo malo vode. Pospite suhim ružmarinom ili stavite par malih grančica, dugih koji centimetar. Pecite 30-35 min na 200 stupnjeva. Pri kraju dodajte bosiljak i još decilitar vina, nakon čega ga pustite da se peče još par min.


Male upute i savjeti

Ovo jelo možete peći i poklopljeno aluminijskom folijom. Svaka pećnica je priča za sebe, pa načine pečenja prilagodite svojim iskustvima. Najbolje je da se većinom peče odozgo, a da se odozdo pomalo kuha na pari. Naime, stavite protvan niže u pećnicu. Tako će riba biti bolje zaštićena od opasnosti da zagori, ako niste stavili foliju. Birajte ribu ˝od kamena˝, no neće ispasti loše ni s većim salpama, brancinima, oslićem, gofom ili nekom plavom ribom. Izbjegavajte sjeći ribu. Bolje da stavite dvije manje ribe, nego jednu rasječenu na komade. Ako birate plavu ribu, sigurno nećete pogriješiti s palamidom. Iz osobnog iskustva znam da je palamida, pripremljena na ovakav način, najkvalitetnija plava riba u svojoj klasi.

Dobar tek!

Brkaš, oli ti ga, trlja blatarica

 U Jadranskom moru žive dvije vrste trlja, jedna je od grote, druga od fanga (mulja) - trlja kamenjarka i trlja blatarica. Ovdje ćemo nešto reći o trlji blatarici. Najprije ćemo o njenim narodnim nazivima, radi lakše identifikacije, iako će zabuna uvijek biti kao i kod svih riba kojima se na našoj obali i otocima nazivi isprepliću.
Za trlju blataricu postoji mnogo naziva. Jasno, nećemo sve navoditi, već one karakterističnije, što su češće u uporabi. To su trilja, trlja, tarlja, trljica, barbun, batoglavac, bradač, brkavica, trljuh, trlja kopačica, trlja od fanga, fangarica, kopač, brkaš, trlja (trilja) od gliba, trlja kopačica, blatarica, trijun, trilja prava, trilja od salbuna... Obje trlje imaju mnogo naziva, moglo bi se reći da su po tome u vrhu među jadranskim ribama. Ponegdje obje imaju identičan naziv, ima slučajeva da se u dva mjesta rabi isti naziv, ali u jednom za kamenjarku, a u drugom za blataricu. I eto zbrke! Svojedobno sam svjedočio kažnjavanju ribara od strane inspektora upravo zbog zabune oko ribljih naziva.
Obje trlje imaju sličan oblik tijela. Trlja blatarica ima nisko i duguljasto tijelo, u drugom dijelu stanjeno, a po bokovima spljošteno. Glava joj je četvrtasta, skoro okomita i tupa, s dva mesnata pipka na donjoj čeljusti.
Jadranske trlje razlikuju se u boji i veličini. Trlja blatarica ima ružičastu boju s 3-4 uzdužne zlatonžute pruge. Trlja kamenjarka je narančastorumena, ponekad smeđe izmrljana, po boku ružičasta, a s donje strane ružičastocrvenkasta ili bjelkasta. Također ima 3-4 uzdužne zlataste pruge.

Trlja blatarica maksimalno naraste do 30 centimetara duljine i 50 dekagrama težine, ali takve su uistinu rijetkost. Prosječna težina iznosi tek 4-5 dekagrama.
Trlja kamenjarka naraste znatno veća. Po stručnoj literaturi maksimalno do 50 centimetara i 1,2 kilograma. Poznat mi je podatak o ulovu primjerka teškog 2,05 kilograma. Bilo je to davno, ali dokazuje da se i takva može uloviti.
Trlja blatarica stanovnik je čitavog Jadrana, od plićaka do 300 metara dubine. Sam njen naziv govori gdje boravi - na muljevitu i muljevito-pjeskovitu dnu, dok se rijetko nalazi na obraslu ili kamenitu dnu. Više nego drugdje naseljena je izvan zapadne obale Istre, te uz pučinske rubove otoka. Nastanjena je i drugdje, izvan našeg mora - u čitavom Sredozemnom i Crnom moru, istočnom dijelu Atlantskog oceana, od Britanskog otočja na sjeveru, do Senegala na jugu, te akvatoriju Kanarskog i Azorskog otočja.
Sportskim i rekreacijskim ribolovcima trlja kao lovina nije previše zanimljiva. Ona se najviše lovi alatima gospodarskog ribolova. Trlja blatarica pridnenom povlačnom mrežom - koćom, a kamenjarka poponicama i ostalim mrežama stajačicama. Ponekad se dogodi, ako je pogođena prava ješka, da čitava plova trlja zađe u vršu. Nađe se ponekad i u lovini sportskih, odnosno rekreacijskih ribolovaca, i to češće kamenjarka, nego blatarica. Od sportsko-rekreacijskih ribolovnih alata u obzir za lov trlje blatarice dolaze povraz i tunja, a ako se nađe u plitkom i osti. Međutim, kad su trlje u pitanju ne valja biti optimist. Slučajno se može uloviti tek koji primjerak, bogate lovine sigurno neće biti.

Za lov trlje nitko neće izrađivati poseban alat. Ona će se uloviti slučajno, dok se love ostale pridnene ribe koje borave iznad istog dna. To znači da se trlju blataricu može uloviti prilikom lova oslića i pišmolja. Ipak, udice bi trebale biti manje nego za osliće. Na primjer, klasičan povraz za pišmolje izrađuje se od najlona debljina 0,30 - 0,40 milimetara. Na njega se vezuju 3 udice broj 8 - 12 i nešto teže olovo - ponekad više od 20 dekagrama, jer se lovi na većoj dubini. Prame su duge do 15 cm i međusobno isto toliko udaljene, a izrađuju se od nešto tanjeg najlona. Na udicu tog povraza mogla bi zagristi trlja blatarica. Samo, za nju bi se mogle koristiti manje udice i tanji najlon, ali je bolje napraviti nešto teži povraz, budući da može zagristi i koja druga, jača i teža riba.
Tunju za lov trlje blatarice treba napraviti od tankog najlona, s obzirom na današnju kvalitetu može biti čak 0,10-0,15 milimetara. Za rad s takvim najlonom potreban je štap, jer će se pri ribolovu "na prst" previše mrsiti. Također, koristi se mala udica, broj 16-18. Iznad udice treba staviti klizajuće olovo, čija težina ovisi o dubini lova. Trlja blatarica neće zagristi na bilo kakvu ješku, ona je izbirljiva, jer rujući po dnu nalazi dovoljno hrane. Za ješku je najbolji crvić ili rep raka samca, a neki je pokušavaju loviti i na komadiće goveđega mesa. Trlja blatarica se udičarskim alatima najbolje lovi u toplijem dijelu godine, od proljeća do kraja jeseni, bolje danju, po lijepom vremenu i mirnom moru. Dakle, već se može iskušavati ribarsku sreću.
Meso trlje je bjelkasto, nježno i mekano, sa specifičnim okusom i aromom mora. Kamenjarka je znatno ukusnija od blatarice, kojoj meso malo miriši na mulj.

Trlju ljudi vole, ponegdje na našoj obali smatraju je najboljom ribom. Međutim, trlju vole i oni koji zajedno s njom borave u moru. Slobodno se može reći da je to riba koja u moru ima najviše neprijatelja, odnosno onih kojima je omiljena hrana. Trlju napadaju i jedu mnoge druge ribe, zatim glavonošci, rakovi, puževi i - dupini. Iz navedenog proizlazi da bi se trlju moglo koristiti za ješku, kad je u moru toliko tražena. To, međutim, ne dolazi u obzir, jer je njeno meso meko i nije kompaktno, pa bi palo s udice prije no što bi došlo do dna, raspalo bi se nakon prvog dodira neke sitne ribice.

Morski čudnovati kljunaš - Pic

Pic je riba koja se hrani danju, najaktivniji je u rano jutro i predvečer, a metabolizam mu se naglo ubrza kad more zatopli iznad 15-16 stupnjeva. Tim podacima treba prilagoditi očekivanje da će se tijekom ribolova na udicama naći baš isprugani ljepotan produžene čeljusti. Kako rijetki idu u ciljani lov baš na pica na točno definiranim pozicijama, on se većinom lovi u kombinaciji s arbunima i fratrima na brakovima dubine 15-40 m, ili odmetom s obale gdje je ciljana meta orada. U prvom slučaju ne treba ništa «kemijati» s priborom i kompletiranjem predveza. Dovoljan je osnovni najlon debljine 0,30 mm na koji se pomoću trostrukih vrtilica montiraju dvije bočne prame i olovo na završetku. Radi se o klasičnoj kančanici s lakšim olovom, a zbog veličine očekivanog plijena na takvim terenima, pogotovo zbog relativno malih usta pica, ne treba pretjerivati ni s veličinom udica. One luka širine između 10 i 15 mm bit će sasvim dostatne, a omjerom cijene i kvalitete ponajboljim su se izborom pokazale Sasame Beak br. 2. Donja prama mora biti toliko duga da ješka leži na dnu, dok se gornja montira tako da bude otprilike metar iznad njega. Budući da pic hranu uzima tako da je prvo čupne s podloge, a zatim se udalji kako bi je u miru progutao, nakon prvog trzaja vrh štapa treba spustiti prema površini mora. To će mu dati dovoljno vremena da ješku proguta do kraja, a kontrirati treba otprilike desetak sekundi nakon prvog trzaja. Kako se ista tehnika primjenjuje i za fratra ili šarga, nikako ne možete pogriješiti, a arbun grize tako žestoko da će se ionako sam uloviti. U ribolov s obale krenite s dva štapa od kojih će jedan umjesto predveza prilagođenom oradi imati klizno olovo od 30 grama koje ide sve do udice spomenute veličine vezane na kraju. Između montirajte zaštitnu gumicu. Po rezultatima ostvarenim u praksi, pic olovo koje leži na dnu uopće ne «doživljava», a direktna veza najlona sa štapom i rolom omogućuje bolje detektiranje ugriza. Osim toga, izbjegava se mogućnost zaplitanja predveza u podvodnu vegetaciju ili njegovo «križanje» s olovom uslijed strujanja mora.

Usput treba spomenuti kako će čvrstoća osnovnog najlona puno bolje izdržati sukob s poprilično neugodnim zubima ovog sparida. O «dentijeri» pica treba voditi računa i kod ribolova s broda, te promijeniti predvez nakon svakog ulovljenog primjerka, pogotovo ukoliko se udica zabola negdje u škrge pa je najlon strugao po njoj. Glavni junak naše priče i nije neki borac, za razliku od «rođaka», pa ga treba izvlačiti bez prevelikog taktiziranja. Najveći primjerci ove vrste dosegnu 2,5 kg težine (takvog, doduše, nikad nisam vidio) pa će najlon debljine 0,30 mm uz elastičnost štapa i podešenost kočnice role na 90 posto nosivosti, bez problema odraditi posao. Pica, bez obzira na veličinu, treba prihvatiti mrežom, jer na samoj površini zna oštro skosnuti u zadnjem pokušaju da se oslobodi udice.
Kod ribolova s obale, kočnica role treba biti potpuno otvorena ili na freespool režimu kod odgovarajućih modela, tako da se picu omogući njegovih pola metra nesmetanog kretanja s ješkom u ustima.
 Kad je riba u normalnom raspoloženju to izgleda otprilike ovako: Vrh štapa počinje lagano podrhtavati, a zatim rola «prozuji» pa se sve umiri. Tada nastupa trenutak za uzimanje štapa u ruke i zatezanje kočnice. Za nekoliko sekundi trebao bi uslijediti još jedan trzaj kada riba krene s već progutanom ješkom. Kontra ne treba biti snažna, jer je udica vjerojatno već duboko u ždrijelu ribe, ali neka bude... za svaki slučaj. Ukoliko lovite pri jakoj struji, sve navedeno će izostati, ali tada pripazite na ponašanje vrha štapa. Par ravnomjernih dužih trzaja znače da se pic sam ulovio, pa samo treba kontrirati i izvući ga na suho.

Meso ove ribe malo je lošije kvalitete od ostalih sparida i to iz jednostavnog razloga. Pic je, naime, svežder čiji se jelovnik temelji na većini hrane biljnog podrijetla (alge). Zbog toga se i brže kvari pa ulovljenu ribu treba držati na hladnom. Iako ga lovranski ribiči love na oguljene trešnje, što dokazuje u kojem je godišnjem dobu najaktivniji, apetit mu se pojačava kada je na udicama dagnja ili veliki crv. Neće odbiti ni kozicu, raka samca, crva cjevaša, komade lignje ili sipe, srdelu, a pogotovo pastelu. Kako obitava na vrlo različitim terenima teško je reći gdje ga u priobalju nema, ali isto tako je lako ustvrditi kako ga nigdje nema u prevelikom broju. Izuzetak su neki brakovi s puno šupljina u koje se može zavlačiti, pa se tamo može naići i na veće jato. Njegova sklonost zadržavanju blizu mjesta s dobrim zaklonom na kojima istovremeno ima dosta hrane, čini ga relativno čestim gostom lukobrana i molova. Tamo ga se lovi tako da se ničim opterećena udica bogato naješka i odbaci u blizinu mjesta gdje ste ga viđali. Ukoliko je u blizini, a manje ribe ne obrste ponuđeno, takvim se načinom mogu uloviti veliki primjerci.