Pic je riba koja se hrani danju, najaktivniji je u rano jutro i
predvečer, a metabolizam mu se naglo ubrza kad more zatopli iznad 15-16
stupnjeva. Tim podacima treba prilagoditi očekivanje da će se tijekom
ribolova na udicama naći baš isprugani ljepotan produžene čeljusti. Kako
rijetki idu u ciljani lov baš na pica na točno definiranim pozicijama,
on se većinom lovi u kombinaciji s arbunima i fratrima na brakovima
dubine 15-40 m, ili odmetom s obale gdje je ciljana meta orada. U prvom
slučaju ne treba ništa «kemijati» s priborom i kompletiranjem predveza.
Dovoljan je osnovni najlon debljine 0,30 mm na koji se pomoću trostrukih
vrtilica montiraju dvije bočne prame i olovo na završetku. Radi se o
klasičnoj kančanici s lakšim olovom, a zbog veličine očekivanog plijena
na takvim terenima, pogotovo zbog relativno malih usta pica, ne treba
pretjerivati ni s veličinom udica. One luka širine između 10 i 15 mm bit
će sasvim dostatne, a omjerom cijene i kvalitete ponajboljim su se
izborom pokazale Sasame Beak br. 2. Donja prama mora biti toliko duga da
ješka leži na dnu, dok se gornja montira tako da bude otprilike metar
iznad njega. Budući da pic hranu uzima tako da je prvo čupne s podloge, a
zatim se udalji kako bi je u miru progutao, nakon prvog trzaja vrh
štapa treba spustiti prema površini mora. To će mu dati dovoljno vremena
da ješku proguta do kraja, a kontrirati treba otprilike desetak sekundi
nakon prvog trzaja. Kako se ista tehnika primjenjuje i za fratra ili
šarga, nikako ne možete pogriješiti, a arbun grize tako žestoko da će se
ionako sam uloviti. U ribolov s obale krenite s dva štapa od kojih će
jedan umjesto predveza prilagođenom oradi imati klizno olovo od 30 grama
koje ide sve do udice spomenute veličine vezane na kraju. Između
montirajte zaštitnu gumicu. Po rezultatima ostvarenim u praksi, pic
olovo koje leži na dnu uopće ne «doživljava», a direktna veza najlona sa
štapom i rolom omogućuje bolje detektiranje ugriza. Osim toga,
izbjegava se mogućnost zaplitanja predveza u podvodnu vegetaciju ili
njegovo «križanje» s olovom uslijed strujanja mora.
Usput treba spomenuti kako će čvrstoća osnovnog najlona puno bolje
izdržati sukob s poprilično neugodnim zubima ovog sparida. O «dentijeri»
pica treba voditi računa i kod ribolova s broda, te promijeniti predvez
nakon svakog ulovljenog primjerka, pogotovo ukoliko se udica zabola
negdje u škrge pa je najlon strugao po njoj. Glavni junak naše priče i
nije neki borac, za razliku od «rođaka», pa ga treba izvlačiti bez
prevelikog taktiziranja. Najveći primjerci ove vrste dosegnu 2,5 kg
težine (takvog, doduše, nikad nisam vidio) pa će najlon debljine 0,30 mm
uz elastičnost štapa i podešenost kočnice role na 90 posto nosivosti,
bez problema odraditi posao. Pica, bez obzira na veličinu, treba
prihvatiti mrežom, jer na samoj površini zna oštro skosnuti u zadnjem
pokušaju da se oslobodi udice.
Kod ribolova s obale, kočnica role treba biti potpuno otvorena ili na
freespool režimu kod odgovarajućih modela, tako da se picu omogući
njegovih pola metra nesmetanog kretanja s ješkom u ustima.
Kad je riba u normalnom raspoloženju to izgleda otprilike ovako: Vrh
štapa počinje lagano podrhtavati, a zatim rola «prozuji» pa se sve
umiri. Tada nastupa trenutak za uzimanje štapa u ruke i zatezanje
kočnice. Za nekoliko sekundi trebao bi uslijediti još jedan trzaj kada
riba krene s već progutanom ješkom. Kontra ne treba biti snažna, jer je
udica vjerojatno već duboko u ždrijelu ribe, ali neka bude... za svaki
slučaj. Ukoliko lovite pri jakoj struji, sve navedeno će izostati, ali tada
pripazite na ponašanje vrha štapa. Par ravnomjernih dužih trzaja znače
da se pic sam ulovio, pa samo treba kontrirati i izvući ga na suho.
Meso ove ribe malo je lošije kvalitete od ostalih sparida i to iz
jednostavnog razloga. Pic je, naime, svežder čiji se jelovnik temelji na
većini hrane biljnog podrijetla (alge). Zbog toga se i brže kvari pa
ulovljenu ribu treba držati na hladnom. Iako ga lovranski ribiči love na
oguljene trešnje, što dokazuje u kojem je godišnjem dobu najaktivniji,
apetit mu se pojačava kada je na udicama dagnja ili veliki crv. Neće
odbiti ni kozicu, raka samca, crva cjevaša, komade lignje ili sipe,
srdelu, a pogotovo pastelu. Kako obitava na vrlo različitim terenima
teško je reći gdje ga u priobalju nema, ali isto tako je lako ustvrditi
kako ga nigdje nema u prevelikom broju. Izuzetak su neki brakovi s puno
šupljina u koje se može zavlačiti, pa se tamo može naići i na veće jato.
Njegova sklonost zadržavanju blizu mjesta s dobrim zaklonom na kojima
istovremeno ima dosta hrane, čini ga relativno čestim gostom lukobrana i
molova. Tamo ga se lovi tako da se ničim opterećena udica bogato
naješka i odbaci u blizinu mjesta gdje ste ga viđali. Ukoliko je u
blizini, a manje ribe ne obrste ponuđeno, takvim se načinom mogu uloviti
veliki primjerci.
