U Jadranskom moru žive dvije vrste trlja, jedna je od grote, druga od fanga (mulja) - trlja kamenjarka i trlja blatarica. Ovdje ćemo nešto reći o trlji blatarici. Najprije ćemo o njenim narodnim nazivima, radi lakše identifikacije, iako će zabuna uvijek biti kao i kod svih riba kojima se na našoj obali i otocima nazivi isprepliću.
Za trlju blataricu postoji mnogo naziva. Jasno, nećemo sve navoditi, već one karakterističnije, što su češće u uporabi. To su trilja, trlja, tarlja, trljica, barbun, batoglavac, bradač, brkavica, trljuh, trlja kopačica, trlja od fanga, fangarica, kopač, brkaš, trlja (trilja) od gliba, trlja kopačica, blatarica, trijun, trilja prava, trilja od salbuna... Obje trlje imaju mnogo naziva, moglo bi se reći da su po tome u vrhu među jadranskim ribama. Ponegdje obje imaju identičan naziv, ima slučajeva da se u dva mjesta rabi isti naziv, ali u jednom za kamenjarku, a u drugom za blataricu. I eto zbrke! Svojedobno sam svjedočio kažnjavanju ribara od strane inspektora upravo zbog zabune oko ribljih naziva.
Obje trlje imaju sličan oblik tijela. Trlja blatarica ima nisko i duguljasto tijelo, u drugom dijelu stanjeno, a po bokovima spljošteno. Glava joj je četvrtasta, skoro okomita i tupa, s dva mesnata pipka na donjoj čeljusti.
Jadranske trlje razlikuju se u boji i veličini. Trlja blatarica ima ružičastu boju s 3-4 uzdužne zlatonžute pruge. Trlja kamenjarka je narančastorumena, ponekad smeđe izmrljana, po boku ružičasta, a s donje strane ružičastocrvenkasta ili bjelkasta. Također ima 3-4 uzdužne zlataste pruge.
Trlja blatarica maksimalno naraste do 30 centimetara duljine i 50 dekagrama težine, ali takve su uistinu rijetkost. Prosječna težina iznosi tek 4-5 dekagrama.
Trlja kamenjarka naraste znatno veća. Po stručnoj literaturi maksimalno do 50 centimetara i 1,2 kilograma. Poznat mi je podatak o ulovu primjerka teškog 2,05 kilograma. Bilo je to davno, ali dokazuje da se i takva može uloviti.
Trlja blatarica stanovnik je čitavog Jadrana, od plićaka do 300 metara dubine. Sam njen naziv govori gdje boravi - na muljevitu i muljevito-pjeskovitu dnu, dok se rijetko nalazi na obraslu ili kamenitu dnu. Više nego drugdje naseljena je izvan zapadne obale Istre, te uz pučinske rubove otoka. Nastanjena je i drugdje, izvan našeg mora - u čitavom Sredozemnom i Crnom moru, istočnom dijelu Atlantskog oceana, od Britanskog otočja na sjeveru, do Senegala na jugu, te akvatoriju Kanarskog i Azorskog otočja.
Sportskim i rekreacijskim ribolovcima trlja kao lovina nije previše zanimljiva. Ona se najviše lovi alatima gospodarskog ribolova. Trlja blatarica pridnenom povlačnom mrežom - koćom, a kamenjarka poponicama i ostalim mrežama stajačicama. Ponekad se dogodi, ako je pogođena prava ješka, da čitava plova trlja zađe u vršu. Nađe se ponekad i u lovini sportskih, odnosno rekreacijskih ribolovaca, i to češće kamenjarka, nego blatarica. Od sportsko-rekreacijskih ribolovnih alata u obzir za lov trlje blatarice dolaze povraz i tunja, a ako se nađe u plitkom i osti. Međutim, kad su trlje u pitanju ne valja biti optimist. Slučajno se može uloviti tek koji primjerak, bogate lovine sigurno neće biti.
Za lov trlje nitko neće izrađivati poseban alat. Ona će se uloviti slučajno, dok se love ostale pridnene ribe koje borave iznad istog dna. To znači da se trlju blataricu može uloviti prilikom lova oslića i pišmolja. Ipak, udice bi trebale biti manje nego za osliće. Na primjer, klasičan povraz za pišmolje izrađuje se od najlona debljina 0,30 - 0,40 milimetara. Na njega se vezuju 3 udice broj 8 - 12 i nešto teže olovo - ponekad više od 20 dekagrama, jer se lovi na većoj dubini. Prame su duge do 15 cm i međusobno isto toliko udaljene, a izrađuju se od nešto tanjeg najlona. Na udicu tog povraza mogla bi zagristi trlja blatarica. Samo, za nju bi se mogle koristiti manje udice i tanji najlon, ali je bolje napraviti nešto teži povraz, budući da može zagristi i koja druga, jača i teža riba.
Tunju za lov trlje blatarice treba napraviti od tankog najlona, s obzirom na današnju kvalitetu može biti čak 0,10-0,15 milimetara. Za rad s takvim najlonom potreban je štap, jer će se pri ribolovu "na prst" previše mrsiti. Također, koristi se mala udica, broj 16-18. Iznad udice treba staviti klizajuće olovo, čija težina ovisi o dubini lova. Trlja blatarica neće zagristi na bilo kakvu ješku, ona je izbirljiva, jer rujući po dnu nalazi dovoljno hrane. Za ješku je najbolji crvić ili rep raka samca, a neki je pokušavaju loviti i na komadiće goveđega mesa. Trlja blatarica se udičarskim alatima najbolje lovi u toplijem dijelu godine, od proljeća do kraja jeseni, bolje danju, po lijepom vremenu i mirnom moru. Dakle, već se može iskušavati ribarsku sreću.
Meso trlje je bjelkasto, nježno i mekano, sa specifičnim okusom i aromom mora. Kamenjarka je znatno ukusnija od blatarice, kojoj meso malo miriši na mulj.
Trlju ljudi vole, ponegdje na našoj obali smatraju je najboljom ribom. Međutim, trlju vole i oni koji zajedno s njom borave u moru. Slobodno se može reći da je to riba koja u moru ima najviše neprijatelja, odnosno onih kojima je omiljena hrana. Trlju napadaju i jedu mnoge druge ribe, zatim glavonošci, rakovi, puževi i - dupini. Iz navedenog proizlazi da bi se trlju moglo koristiti za ješku, kad je u moru toliko tražena. To, međutim, ne dolazi u obzir, jer je njeno meso meko i nije kompaktno, pa bi palo s udice prije no što bi došlo do dna, raspalo bi se nakon prvog dodira neke sitne ribice.
