Krenule su odmah priče o opasnim morskim psima, a "modrulj je jedan od takvih", govorili su oni koji o morskim psima ne znaju ništa. Čuli su samo priče koje nemaju nikakve osnove. Za modrulja se često ističe da je opasan, ili potencijalno opasan morski pas. U novonastaloj situaciji ta je opasnost dodatno potencirana. Zanemarivane su pritom izjave znanstvenika koji su isticali da u našem Jadranskom moru nikad nije zabilježen napad psa modrulja na čovjeka. Nije opasan modrulj, a nisu opasni ni ostali morski psi, stanovnici našeg Jadrana, osim jedne, eventualno dvije vrste koje se u njemu povremeno pojavljuju. A i ti neće pojesti čovjeka, bez obzira na to što se jedan od njih zove pas ljudožder! Morski psi nisu mesožderi, njihova hrana su ribe i ostala morska čeljad, a ne meso kopnenih životinja, u koje spada i čovjek.
Vratimo se psu modrulju, ribi koja je stalni stanovnik Jadranskog mora. Ne znam koliko ih ima među nama koji su ga vidjeli? Ne živog u moru, nego ulovljenog na kopnu. Mogu reći da je lijep, elegantan, iako se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom. Za modrulja mnogi kažu da je najljepši od svih morskih pasa, vitkoga stasa i elegantnih pokreta.
Kako morski pas može biti lijep!? - reći će oni - Kad bih ga susreo u moru, ili vidio blizu brodice zacijelo bih drugačije rezonirao.
Pas modrulj se oblikom tijela ne razlikuje od ostalih morskih pasa koji žive u Jadranskom moru. Tijelo mu ima oblik torpeda, izduženo je, zaobljeno i vitko, a usta su mu smještena poprečno, na donjoj strani duge i šiljaste glave. Na tijelu se ističu peraje, posebno prsne koje su znatno veće od ostalih, uske i savijene poput kose, pa se na veliku tijelu doimlju kao svojevrsna krilca, ali su snažnije nego što izgledaju. Velika je i leđna peraja, a gornji dio jake repne peraje veći je od donjega.
Boja tijela gotovo mu se sjedinjuje s morskim plavetnilom. S gornje je strane tamnomodra do modrozelenkasta, dok je s donje znatno svjetlija, skoro bijela. U duljinu maksimalno naraste 3,15 metara i dostigne najveću težinu od 150 kilograma. Prosječna težina modrulja iznosi oko 50 kilograma.
Kao i većina morskih pasa, modrulj koti žive mlade. Nakon 9 - 12 mjeseci embrionalnog razvoja, ženka odjednom može okotiti do 50 mladih, dugačkih 50-60 centimetara. Sezona mriještenja, bolje reći parenja, uglavnom mu je proljeće i ljeto, a u manjoj mjeri proteže se na čitavu godinu.
Pas modrulj je stanovnik čitavog Jadrana, ali u našemu moru nije gusto naseljen. Unatrag pet-šest godina viđa se sve rjeđe. Najviše boravi na otvorenom moru, posebno na pučini južnoga Jadrana, gdje ga smatraju sasvim običnom ribom. Povremeno zađe i u priobalne vode. Zimi se povlači u veće dubine, dok se u ljetnim mjesecima približava površini. Tada ga je moguće vidjeti na samoj površini s karakterističnom repnom perajom koja lijeno siječe glatku vodenu plohu. U ljetnom razdoblju modrulj se jednako često pojavljuje na otvorenom moru i u zaljevima i kanalima.
Ulovi modrulja, koji su rijetki i slučajni, događaju se jedino u ljetnim mjesecima. Modrulj je veliki lovac, grabežljivac i proždrljivac. Najviše se hrani pelagijskim ribama, skušama, palamidama i plavicama koje tamani u velikim količinama, te glavonošcima, ali i morskim pticama koje hvata na površini. Veće morske životinje ne napada, ali jede njihove strvine. Isto tako, posegnut će za otpacima s brodova. U potragu za hranom kreće uglavnom noću. U jurnjavi za hranom može mu se dogoditi da se zaplete u kakvu mrežu stajačicu. Bez obzira na svu njegovu snagu i okretnost, tada mu nema spasa. Isto tako, posve slučajno, ako je ješka veća, može se uloviti i na parangal. Na udicu parangala prije će ga, međutim, privući neka ulovljena riba, a ne komadić srdele što je namijenjen kao ješka nekoj drugoj, znatno manjoj ribi.
Poznato mi je nekoliko slučajeva ulova modrulja u Kvarneru, i to jačom tunjom. Vidjevši ga u blizini svoje brodice, ribari su za ješku stavili čitavu skušu, bacili je u more, a modrulj se istog trena zaletio na nju. Brzo se našao i u brodici, većih problema oko izvlačenja nije bilo, ali je onda nastao problem dok se modrulj smirio.
Morski psi spadaju u ugrožene stanovnike mora, jednako u Jadranu kao i u drugim svjetskim morima. Možda je modrulj nešto manje ugrožen od nekih drugih vrsta, ali se i njegova populacija stalno smanjuje. - U zadnjih 4 - 5 godina modrulji se rijetko viđaju. Od populacije prije četrdesetak godina danas ih je ostalo oko 20 posto. Na području Blitvenice, gdje ih ima najviše, organizirali smo ekspediciju, koja je trajala 24 dana s motrenjem 24 sata bez prekida. Kroz sve to vrijeme vidjeli smo samo 9-10 modrulja! - objašnjava dr. Alen Soldo iz splitskog Centra za studij mora, jedini znanstvenik u nas koji se bavi morskim psima.
Na »Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora« što su ga izradili znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, modrulj je svrstan u gotovo ugrožene vrste. U toj skupini, četvrtoj po rangu ugroženosti, nalazi se 19 vrsta riba.
