Hobotnica na tripice

Hobotnica se u nas najčešće sprema na salatu, zatim ispod peke i na gradele, te nešto rjeđe u pećnici s krumpirima. No, danas je pred vama originalni, osebujni recept - hobotnica na tripice, kojim hobotnica stiče novu dimenziju u osebujnom spletu okusa i mirisa, a da se ujedno ne potire njen šug i suštanca.
Pripremite dva kilograma hobotnice, deset dekagrama dalmatinske pancete ili pršuta, dva krumpira, tri do četiri češnja češnjaka, glavicu kapule, peršinov list, lovorov list, četiri klinčića, trećinu muškatnog oraščića, četiri žlice koncentrata rajčice (ljeti je bolje koristiti svježu rajčicu), dva decilitra bijelog vina, maslinovo ulje, sol i papar.
Hobotnicu prvo treba skuhati, oguliti joj kožu, a meso narezati na komadiće i stavite na stranu. Dok se hobotnica kuha, na maslinovom ulju popržite kapulu. Kad kapula dobro zažuti dodajte sitno sjeckanu pancetu ili pršut. Može jedno i drugo, no s pršutom je okus intenzivniji i pikantniji. Sve zajedno pirjajte dok panceta ne zazlati. Tada dodajte koncentrat rajčice, promiješajte i kuhajte još minutu-dvije. Potom dodajte lovorov list, vino, sitno nasjeckani peršin, češnjak, papar, klinčić, naribani muškatni oraščić te oprezno dosolite zbog slane pancete i pršuta. Sve još valja kuhati dvadesetak minuta te dodati narezanu hobotnicu sa sitno nasjeckanim krumpirom i sve kuhati još sat, do sat i pol.
I ovdje se valja držati tradicionalnih sommelierskih preporuka. To znači da uz jela s rajčicom, preciznije s malo rajčice, valja posegnuti za opolom ili ružicom, vinom koje je "nešto između", zapravo prelaznim vinom od bijelih ka crnima. Uzmite Zlatan rose, jednu od najboljih hrvatskih uzmorskih ružica, vina Zlatana Plenkovića, vinogradara s Hvara. To je opolo vino plavca malog, nadaleko poznate hrvatske loze, odlično suho vino ružičaste boje i nježne plavčeve arome s oko dvanaest volumnih postotaka alkohola. Obavezno ga poslužite rashlađenog na temperaturi od 14 do 16 stupnjeva.

Dobar tek!

Nautika 650 K i 650 K UM

S pojavom modernih poludeplasmanskih plovila i mogućnosti izbora između brodskih i izvanbrodskih motora mnogi kupci nalaze se u pravoj nedoumici koju varijantu odabrati. Naime, različita koncepcija pogonskog sklopa čini ključnu razliku u maritimnim osobinama pojedinih modela. Kako bismo to zorno predočili i pomogli riješiti dilemu, za test smo odabrali domaći poludeplasmanac s kabinom Remia-plast Nautika 650 K s izvanbrodskim i brodskim motorom. Radi se o plovilu koje prosječnom domaćem kupcu predstavlja pravu mjeru jer nudi dovoljno prostora u kokpitu i kabini, omogućava postizanje zavidnih brzina krstarenja, a sve to uz razumnu cijenu.
  Moderan poludeplasmanac

Nautika 650 K ima sva obilježja modernog poludeplasmanskog plovila, poput oblih linija te proporcionalno odmjerenih dimenzija kabine, natkabine, kokpita i pramčanog dijela zbog čega se doima skladno dizajniranim plovilom. U konkretnom slučaju varijanta s izvanbrodskim motorom imala je trup plave boje pa je barem naoko djelovala nešto atraktivnije od posve bijele inačice s brodskim motorom. Usprkos, na papiru skromnim dimenzijama, Nautika 650 nudi sve odlike mnogo većeg plovila. Tako veliki špirun u pramcu omogućava kraljevski ukrcaj i iskrcaj s plovila, dok visoka ograda koja se proteže sve do kokpita jamči toliko traženu sigurnost prilikom kretanja po plovilu. Bočni prolazi široki od 21 do 24 centimetra ovisno o mjestu mjerenja, dostojni su i mnogo većih plovila. Sigurnosti u velikoj mjeri pridonose i neizostavni rukohvati na kabini. Ipak, prije ulaska u kokpit treba malo pripaziti jer su bočni prolazi na mjestu gdje završava ograda podignuti do razme.  

Kokpit je stvarno velik, a o odabiru motora ovisi hoće li biti više ili manje prostran. Naime, ako je na krmi ovješen izvanbrodski motor kokpit je doista ogroman, dok kod verzije s brodskim motorom iskoristivi je prostor poprilično smanjen zbog kutije motora. Tako u "izvanbrodskom slučaju" u središnjem dijelu kokpita ima više mjesta za stol. Obje verzije imaju preklopne bočne klupice koje se mogu sklopiti onda kada se ne koriste, čime ostaje više mjesta za kretanje kokpitom. Za hladovinu tijekom vrućih ljetnih dana brine se bimini tenda na inoks konstrukciji koja prekriva cijeli kokpit. Mjesta ima i u unutrašnjosti, a ovo je jedno od rijektih plovila u klasi koje nudi jednako mnogo prostora u kabini i kokpitu, bez kompromisa.
U prostoru natkabine u desnom dijelu smještena je kormilarnica s jednostrukom skiperskom klupom smještenom na kuhinjskom ormariću. Preklapanjem skiperske klupe prema naprijed otkrivamo da se ispod nje nalazi sudoper sa slavinom. Na postojeću površinu mogu se ugraditi i kuhala, što kod testiranih varijanti nije bio slučaj.
Nasuprot skiperskog odjeljka nalazi se klupa široka 140 centimetara koja može poslužiti i kao dodatni ležaj. Visina u natkabini iznosi čak 205 centimetara stoga će i visoki skiperi moći uspravno stajati i ploviti.
Pramčana kabina s ležajima, vratima je fizički odvojena od kormilarnice što je pohvalno i rijetko se susreće na plovilima sličnih dimenzija. Dvostruki pramčani ležaj dug je čak 211 centimetara i širok 192 centimetara, pa će dvjema osobama biti dovoljno prostrani. A za silu se može stisnuti i treća... Dojmu prostranosti uvelike će doprinijeti i visina u kabini od 150 centimetara. WC je smješten ispod ležaja u vrhu pramca.

Boravak unutar Nautike 650 je prilično ugodan prvenstveno zahvaljujući velikim prozorskim površinama. No upravo zato će ljeti i biti prilično vruće. Kao opcija, na krov natkabine može se ugraditi bokaporta koja donosi željeno osvježenje.
Razlike u pogonu donose i razlike u krmenoj platformi. Varijanta UM ima veliku platformu preko koje se vrlo jednostavno ulazi na plovilo i izlazi s njega. Kod varijante s izvanbrodskim motorom platforma je razlomljena na dva dijela, pa je i kretanje malo manje komotno, što je još jedan važan detalj na koji je potrebno obratiti pažnju kod izbora odgovarajuće varijante.

Na moru
Ključna razlika testiranih modela bila je u pogonskoj grupi zbog koje se ove dvije iste, a opet različite Nautike 650 na moru ponašaju potpuno različito.
Model 650 K s plavim trupom bio je opremljen četverotaktnom Hondom BF115, dok je bjelotrupa varijanta 650 K UM bila pogonjena brodskim dizelašem Yanmar 3JH4E snage 39 konja spojenim direktno osovinskim vodom na propeler. Kako dvije posve različite pogonske koncepcije uvelike utječu na karakteristike plovila najbolje se može vidjeti u konkretnom slučaju. S Yanmarom 650 K UM postiže maksimalno 8 čvorova i usprkos poludeplasmanskom trupu praktički cijelo vrijeme ostaje u deplasmanskom režimu plovidbe. U drugoj varijanti Honda BF115 Nautici 650 omogućava postizanje gliserskih brzina, do čak 25 čvorova!

Da se ipak ne radi o gliseru može se vidjeti prilikom naglijih zaokreta kada poludeplasmanski trup ima tendenciju proširivanja putanje pa zaokreti nisu tako precizni kao kod gliserskih trupova. No, visoke putne brzine jamče brze dolaske do osamljenih uvala ili ribolovnih lokacija koje će za UM varijantu biti gotovo nedostižne. Osim ako putnici ne planiraju ploviti satima i satima... S druge strane, visoke putne brzine za posljedicu imaju i veću potrošnju goriva koja je u slučaju brodskog motora ipak mnogo manja.

Brodski ili izvanbrodski?

Nautika 650 K u svakom slučaju predstavlja zanimljivi domaći poludeplasmanac koji nudi mnogo mjesta, kvalitetnu izradu i solidne maritimne osobine. Odabir odgovarajućeg propulzijskog sklopa tako će prvenstveno zavisiti o afinitetima i potrebama kupaca. Brodski Yanmar nudi sigurnost na moru u svim uvjetima, no u tom slučaju kupci se moraju zadovoljiti sa skromnim brzinskim prosjecima i smanjenim prostorom kokpita. Izvanbrodska inačica motora nudi postizanje velikih brzina te veći kokpit što je naročito dobro tijekom ljetnih mjeseci. Pogled u cjenik kaže da osnovna cijena Nautike 650 bez motora iznosi 105.000,00 kuna s uključenim PDV-om. Testirana varijanta s Hondom BF115 košta 210.000,00 kuna s PDV-om, dok varijanta s Yanmarom 3JH4E konja ima cijenu od 230.000,00 kuna s uključenim PDV-om. U slučaju velike nedoumice možda će presuditi upravo niža, odnosno viša cijena u korist jedne ili druge varijante.

 

Tehnički podaci

• Duljina trupa:   
  6,50 m
• Širina trupa:   
  2,44 m
• Gaz:   
  0,54/0,64 (UM) m
• Istisnina:   
  900 kg
• Spremnik goriva:   
  2 x 95 l
• Spremnik pitke vode:   
  105 l
• Snaga motora:   
  40 do 115 KS / 20 do 100 KS (UM)
• Kapacitet:   
  8 osoba
• Broj ležaja:  3 + 1 

Cijena
Nautika 650 K + Honda BF 115:  210 000,00 kn  (PDV uključen u cijenu)
Nautika 650 K UM + Yanmar 3 JH 4 E 39 KS:  230 000,00 kn  (PDV uključen u cijenu)
Proizvodi i prodaje: Remia-plast, Sveta Nedjelja

Cipal putnik

 U našem moru ne živi jedan, nego šest cipala., to su balavac, bataš, mržnjak, plutaš, putnik i zlatac. Jasno, svakom od njih u nazivu je i osnovna imenica - cipal. Najmanji među njima je plutaš koji naraste do 25 centimetara, i ne prelazi 20 dekagrama, dok je najveći u obitelji bataš koji naraste do 75 centimetara i 6 kilograma. Mogli bismo reći da je zlatac nekako najčešći, ako ne u Jadranskom moru, a onda u lovini sportskih  i rekreacijskih ribolovaca. I najcjenjeniji je među ciplima! Češće se  i ulovi, posebno kad je riječ o udičarskim alatima. Nešto bolje od ostalih, na udici se može naći i cipal putnik, pa ga uzimamo za ribu mjeseca. Njega u nas, na obali i otocima još nazivaju: crni, plotun, poštar, ćifal od kurenta, uz one zajedničke nazive za sve ciple, kao što su skočac, ceul, ćifal, mrena, cipol...
Oblik tijela ciplima nije posve identičan, ali su jako slični. Poput ostalih "rođaka" cipal putnik ima vretenasto tijelo, u bokovima malo spljošteno, pomalo zdepasto i kraće nego u ostalih cipala. Gornja usna je debela i malo ulegnuta prema natrag, s nizom kratkih pipaka, bradavica i kvržica. Tijelo je pokriveno većim ljuskama što je, također, karakteristika svih cipala, kao i jaka repna peraja. Boja tijela u gornjem je dijelu sivomodra, a po bokovima i u trbušnom dijelu svjetlija ili srebrnkasta. Uzduž boka ima tamne žućkaste pruge koje se poklapaju s nizovima ljuski. Cipal putnik maksimalno naraste do 60 centimetara i 2,5 kilograma, ali prosječni primjerci imaju između 30 i 40 centimetara, odnosno oko 30 dekagrama.

Mjesto prebivanja cipla putnika čitav je Jadran u priobalnom dijelu, uključujući luke, lagune i riječna ušća. Upravo oko tih ušća njegova su gušća naselja, a više nego drugdje prisutan je uz zapadnu obalu Istre i oko Pelješca. Nije on, međutim, stanovnik samo našeg mora. Ima ga u čitavom Sredozemlju, još više u istočnom Atlantiku, na sjeveru od Islanda i Norveške, prema jugu do Senegala.
U manjim plovama cipal putnik zadržava se iznad mekog dna i rijetko zalazi dublje od 10 metara. Ne možemo ga hvaliti kao stanovnika čistog mora, jer ćemo ga naći i u mutnom, a o lučkim vodama da i ne govorimo. Zato, mnogi zaziru od cipala općenito, bez obzira na to što neki za stanište traže bistro more. Razlog takvu stavu prema ciplima leži i u njihovoj prehrani, u čemu izuzetak nije ni cipal putnik. On se hrani onim što nalazi na dnu i pri dnu, sitnim mekušcima i ostalim živim organizmima, raznim beskralježnjacima, biljem i algama. Ponudi sad takvoj ribi dobru ješku koju će ona slasno zagristi...
Cipal putnik lovi se raznima alatima. Najbolji rezultati postižu se alatima gospodarskog ribolova, kao što su mreže stajačice - ciplarice ili poponice, potegače, plivarice, te velike pregradne mreže koje se primjenjuju u Istri. Također, lovi se udičarskim alatima - tunjom i povrazom, podvodnom puškom, ostima, a tražeći hranu može zalutati i u vršu. Udičarskim alatima cipli se ne love pretjerano uspješno. Bolje bi bilo reći da su njihovi ulovi rijetki, a uspješno ih love tek najuspješniji i najkvalitetniji ribolovci, oni koji su srasli s morem i na poseban osjećaju ribu, koji u ribolovu traže i primjenjuju nešto novo. Iskusni ribolovci znaju da ciple nije lako loviti zato što su lukavi, oprezni i brzi. S obzirom na to da se radi o ribi, odnosno ribama koje slabo i oprezno grizu, svaki bolji udičar izmislit će nešto čime bi bolje i uspješnije lovio ciple, nikome ne odajući svoju tajnu. Isti alat namijenjen je za sve ciple, ako će gristi.

 Prije polaska u ribolov postavlja se osnovno pitanje: gdje tražiti ciple, u ovom slučaju cipla putnika, pri dnu ili između dna i površine. Tko se nije u tome okušao, neka napravi laganu tunju, od što tanjeg najlona. Ona je posebno potrebna kad se cipal zadržava "na pola mora", između dna i površine. Izrađuje se od najlona debljine 0,15 - 0,20 milimetara. Na kraj najlona priveže se jednu udicu veličine 13-16, a malo iznad nje stavi nekoliko sitnih olova, što će udicu stalno držati na određenoj dubini. Iznad olova na najlon se stavi plovak. U toku ribolova po potrebi se mijenja udaljenost udice od plovka, dok se ne nađe dubina na kojoj se cipli zadržavaju.
Za povraz se koristi najlon iste debljine, 0,15 - 0,20 mm, a za predvez još 0,05 mm tanji. Prame duge 10-15 centimetara najbolje bi bilo izrađivati od najlona debljine 0,10 mm, pa čak i tanjeg. Međutim, teško je raditi s takvim najlonom, posebno onima koji su manje vješti, pa je prihvatljiv i onaj malo deblji, osnovni. Veličina udica je 13-16, a na kraj se priveže olovo teško desetak grama. Prilikom izrade povraza trebalo bi voditi računa i o boji najlona, najbolje je uzeti onaj bezbojni. Lov cipala znatno je uspješniji uz upotrebu štapa, nego iz ruke, tim više što se koriste lagani alati.
Crijeva srdele - slane ili svježe - najbolja su ješka za cipla putnika, ali i ostale ciple. Rado grizu na crviće, one što ih nalazimo u mulju uz obalu, u zoni plime i oseke. Mnogo se koriste i razne "paštele", kao što su tijesto sa sirom ili malo navlažena sredina kruha s naribanim kvalitetnijim sirom, eventualno još s kakvim primjesama.

Također, može se naješkati bijeli kruh ili tijesto, a neki koriste i komadiće slanine, da ne kažemo pancetu. Poziciju lova dobro je koji dan ranije brumavati, a kao brum  najbolja je mješavina drobljene srdele, kruha i sira. Kada je cipal zagrizao, a to ne čini tako lako, oprezno s izvlačenjem. On se bori, otima, a usne su mu mekane, lako pucaju. Ni u kom slučaju ne valja činiti nagle pokrete.
Podmorski ribolovci ciple ne traže na dnu, oni ne borave u rupama i procjepima. Ponekad se može dogoditi da ga ugleda na dnu dok traži hranu, ali je češći susret s ciplom dok pliva, sam ili u plovi. U podvodnom ribolovu cipal se lovi isključivo na čeku, praktički na istim pozicijama na kojima i luben. Pri takvu lovu bolje je koristiti pušku s gumenim oprugama, "lastikaču". Uostalom, podvodni ribolovci danas najčešće koriste takve puške. Cipla - bez obzira na kojeg od njih pod morem naišli - nije lako pogoditi, jer je plah i brz, a oblik tijela mu je takav da će ga ponekad harpun samo okrznuti bez ikakvih posljedica po njega. Zato bi ga trebalo gađati s manje udaljenosti, a približiti mu se nije baš lako. 

Rijetki ulov - kad riba pokaže zube

Prepuno tajni i iznenađenja, kao odškrinuta knjiga što potpiruje bogatu dječačku maštu, More, ma koliko da ga poznavao, uvijek ispočetka uspijeva nahraniti moju želju da mu hitam.
Taman kad pomislim da postoji šansa da mi postane monotono i odveć poznato, more mi maestralnom lakoćom načimlje samopouzdanje i ukazuje koliko sam mali.
Te sam večeri isplovio zadovoljan zbog činjenice da ću uspjeti ukrasti cijeli jedan dan i pobjeći od kopnenih muka. Prvotni plan je bio uputiti se iz Rijeke put pozicija na Cresu koje bi rano ujutro mogle uroditi kakvim zupčićem. I tek što sam isplovio promijenim odluku sjetivši se da su već mjeseci prošli kako nisam lovio na obližnjoj olupini. Sat-dva iskušat ću sreću, a onda preko Kvarnera u jednu od vala u kojoj ću prespavati do zore. Sidro iz prve zadjene na potopljeni brod koji je prije dvadesetak godina zalegao na nešto više od 40 metara. Bacam odmah par raskomadanih sardela i pripremam dva štapa. Ješke su u moru, a volo bez olova u pola dna. U mislima prebirem što bi bilo najpoželjnije sada oteti iz dubine. Orada, kantar, ušate... Orada! Da, definitivno, to bi trenutno bio izbor Broj 1.
Nisam stigao pravo otpiti gutljaj pive kad fluorescentna ampula na vrhu štapa krene polako iscrtavati luk. Riba je oprezno prihvatila ješku, tipično oradelovski, otpuštam preklopku na roli i kroz ruku propuštam još nekih dva-tri metra. Neka proguta duboko! Tada brza kontra i odgovor s druge strane, riba je uhvaćena. Odmjereno namatam rolu uz povremeno proklizavanje kočnice što ukazuje da je riba od nekih kilo do dva. I onda - puk! Skinula se! Ni prvi ni zadnji put. Dižem predvez, a na njemu nema udice. Pomišljam da je vjerojatno predvez od 0,30 bio od prije oštećen jer nije bilo s moje strane prevelikog forsiranja. Vežem novi predvez i bacam, a drugi štap toga trena počne vrh spuštati ka dnu. Ponavljam radnju, akcija identična, ishod također. Previše je povjerovati da su oba predveza bila načeta. Čini se da je riječ o većoj ribi, koja jednostavno moćnim vilicama cvika fluorokarbon. Srce se vrti par okretaja brže od uobičajenog. Vežem duple predveze kao kad panulam, to bi trebalo zaustaviti beštiju. Kvarat ure i... Repriza! I što je najgore, stalno imam dojam da se riba ni ne uznemiri. Nema one poznate burne reakcije kada osjeti da je ugrožena. Jednostavno pliva i cvika povraz, bez nervoze. A to baš i nije oradina reakcija. Kvragu i sve! Vežem predveze od 0,60 što obično zaustavi ribe čije se težine mjere u desecima kila, ishod – isti!

Sebi govorim, još jedan pokušaj i predajem se. Uvjeren sam da sada nema šanse jer je upredenica sakrivena u cijelu srdelu. A kad tamo, riba je zagrizla preko cijele srdele i pregrizla najlon. I to na oba štapa istovremeno! Što li je to ispod mene, jato velikih bijelih?! Ne slušam zdrav razum, ne odustajem nego pokušavam još nešto – stavljam pola metra sajle za ugore umjesto predveza. Jaka definitivno je, ali možda je i glupa?! Niti taknut.
Ovako se nadmudrujući prošlo je par sati i umor me svladao. Vraćam se u lučicu poražen, nemam force ploviti do Cresa, prespavat ću u portu, pa ujutro probati još jednom... Ali što?
Jutarnja kavica protekla je u donošenju i odbacivanju odluka o taktici kojom ću pokušati dokučiti što me to cijelu noć mučilo. Isplovljavam, vučem vunicu i uskoro zakačim lijep komad igle. Kačim je na predvez ovješen na 16 libarski Normic i zaputim se put olupine. Prvi đir liznem brod po dubljem dijelu u nadi da će koji od masnih brancina koji tu navrate na gozbu poželjeti moju iglu. Nula poena. U povratku podignem panulu za trećinu dna tako da prolazi povrh jarbola. Zamišljam mreže koje su se svih ovih godina nakupile po jarboletima i koje svako toliko uhvate pokojeg čuvara ulova. Toga časa osjetim lagani udarac. Polako rolam rolu kako bi se makao od jarbola u slučaju da je to bio uzrok. Polako, jer moguće je i ono drugo.
Štap se savija u duboki luk, opipavam mu čas bilo, ima li znaka života ili su mreže opet lovne. Reski trzaj daje mi nadu, počinje boj. Riba je nevelika, ali borbena. Ne prepoznajem joj rukopis i sve do trena dok nije došla pod krmu nisam shvatio o čemu se radi. A nisam ni tada! Čim sam je vidio bilo mi je jasno da sinoć nisam imao šanse. Oko metar i pol dugo tanko srebrno čudo nalik na mača srebrnjaka kojeg sam prije nekih godinu dana zakačio peškafondom. Samo što je ovo blago imalo ogromne očnjake smještene na sam vrh obiju vilica i puna usta manjih oštrih zuba. Kad sam joj ruku gurnuo u škrge bolno sam shvatio da i tamo ima skriveno nešto nalik na zube. Ova se riba sasvim sigurno nije navikla plašiti bilo čega u moru, ona je očito bila lovac, pa nije ni čudo da nije panično reagirala na udice. Velike oči ukazivale su na to da inače obitava puno dublje u vodama gdje prodire malo sunčevog svjetla. Sve u svemu podsjećala je na čudovišta iz najmaštovitijih holivudskih horor filmova.

Na odgovor o kojoj je ribi riječ nisam čekao dugo, s obzirom na to da se u portu taman zatekao poznati riječki znanstvenik, ihtiolog Marcel Kovačić. Jedan pogled i odgovor koji ne ostavlja prostora sumnji – zmijičnjak repaš! Pomalo tupasto ime ukazuje da je riječ o kod nas rijetkoj ribi kojoj ime nije nadjenuo „narod“ već struka. A onda to tako zvuči. Da je bilo hladne glave, repaš bi se vratio u dubinu, ali probdjevena noć i cijeli niz izgubljenih duela uzavreli su mi krv, ganač je odradio svoje i zmijičnjak će završiti na gradelama.
Struka kaže da je ukusan i da je primjerak od preko dvije kile kapitalan. U svakom slučaju, priredio mi je kapitalnu muku, a moru je odradio dodijeljenu mu zadaću, njegovom bahatom sinu pokazao je koliko toga još mora učiti.
Svima vama koji ne gubite nadu da tamo dolje postoje čudesna bića – rogi ribarima!
P. S. Meso mu je vrlo tečno, i treba ga kratko peći. Nešto slično osliću. Iako, vidite li zubato čudo, pustite ga nazad u njegovu zonu (su)mraka. Ima u moru puno finijih riba. I manje rijetkih. A i lakše ih je uloviti, vjerujte.

Tekst: Igor Felker   

Morski škovacin VOLAK

Zanimljivo je spomenuti da većina volaka u nas nema narodnih naziva, već se svi svrstavaju pod zajednički nazivnik - volak. Sam naziv volak, bez dodataka, najčešće se rabi za kvrgavog volka koji je, uz bodljikavog, najpoznatiji među ljudima s naše obale i otoka. Ta dva su i najrasprostranjeniji u našem moru. Zato, pišemo o kvrgavom volku, odnosno volku kao predstavniku jadranskih volaka. Njega u nas još nazivaju kravica, krava, volica, vol, koza, rogulja, rogač, garzula, puž, spuž, vrpalj, barbakan, pisturela...
Volak je jedan od karakterističnih puževa iz priobalja našega mora. Iako nije velika, njegova čvrsta i debela kućica ima pomalo robustan izgled. Oblik joj je spiralni s 3 - 4 izražena navoja i izduženim kanalom. Kućica svih volaka dosta je slična, razlike uočavaju tek znalci, pa ne čudi što većina nas poznaje samo volka. Kvrge i tupe izrasline pravilno raspoređene po navojima, posebna su karakteristika kvrgavog volka. On najviše naraste do 13 centimetara duljine i 9 dekagrama težine. Prosječni primjerci dugi su 6-7 centimetara i teški oko 4 dekagrama.
Puž volak stanovnik je čitavog Jadrana i boravi na dubini od 2 do 50 metara. Jednako je nastanjen na čvrstoj podlozi obrasloj algama kao i na muljevitom, odnosno muljevito-pjeskovitom dnu. Gušća su mu naselja u lukama i u blizini luka, te općenito na mjestima gdje ima više organskoga otpada. U sjevernom Jadranu je gušće nastanjen nego u južnom, a najviše ga se nalazi u istarskim vodama, na zadarskom području i u okolici Splita.

Volak je proždrljiv i napada sve što nije brže od njega. On nije onaj puž koji sporo puzi po dnu, nego puž koji može i plivati. Hrani se raznim mekušcima te svim strvinama i otpacima na koje naiđe. Toliko je proždrljiv da jede i pripadnike vlastite vrste. Volak je velika opasnost za sve školjke i puževe, jer je sposoban bušiti njihove kućice i ljušture. Dogodi se da dva volka jedan drugome počnu bušiti kućicu, a preživjet će onaj koji prvi dovrši posao. Ponekad nema strpljenja za bušenje kućice svoje žrtve, a budući da mu je stopalo snažno on njime izvlači žrtvu iz kućice.
Volak se lovi, odnosno vadi čitave godine. Ipak, najviše ga se ulovi ljeti. Najčešće se zaplete u mreže stajačice, posebno poponice u koje ga primami ulovljena riba. Iz istih razloga ulazi i u vrše. Ponekad se volka može uloviti i pridnenom povlačnom mrežom - koćom. U ljetnim mjesecima volci se mogu skupljati roneći na dah na manjim dubinama. Ponegdje se prakticira način lova "mrežnom vrećom". U nju se može staviti riblje meso, ali se još češće stavljaju riblji otpaci i kosti. Takva "hrana" volka brzo privuče, pa se on prilijepi na ponuđenu ješku i bez problema izvuče na površinu.
 Meso volka je jestivo, a za razliku od ogrca ili priljepka on već predstavlja solidniji zalogaj. Kvaliteta mu, međutim, nije naročita, pa ga rijetki love zbog jela. Moglo bi se reći da je prihvatljiv, više nego što je ukusan i gurmanima privlačan. Meso volka je dosta tvrdo, a najčešće se kuha, uz dodatak začina i listova lovora. Pri kraju kuhanja dobro je dodati bijelog vina, ono će popraviti ukus. Svojedobno sam čuo, ali nisam kušao, da se volke može pripremiti na gulaš. Kažu, malo se kuhaju da se mogu izvaditi kućice, a dalje se nastavlja pripravljanje gulaša.
Ipak, volak se više koristi kao ješka, jer neke ribe na njega rado grizu. Općenito, puževi su manje tražena i manje kvalitetna ješka, ali se koriste, posebno kad nema boljeg izbora. Volak je u upotrebi više od ostalih puževa. Ješka od volka najprije će privući podlanicu, a može se koristiti i u lovu nekih drugih pridnenih vrsta.

Spomenimo i jednu povijesnu zanimljivost vezanu uz volka. Stari Feničani koristili su izlučevine njegovih žlijezda za proizvodnju prekrasne grimizne boje. Zato su svoje kolonije osnivali na obalama u čijem je moru bilo dosta volaka - kvrgavoga i bodljikavoga. Proizvodnja grimiza bila je mučan, ali unosan posao. Trebalo je izvaditi nekoliko stotina volaka za jedan gram čiste boje. Izvađene žlijezde stavljale su se u posude, solile, nekoliko sati držale na suncu i zatim kuhale desetak dana na laganoj vatri. Tekućina je postupno prelazila od bezbojne u bijelu boju, zatim žutu, zelenu, plavu i konačno - purpurnu. Fenički grimiz bio je izuzetno skup i tražen na cijelom Sredozemlju, a u Grčkoj se koristio i kao kozmetičko sredstvo za bojenje usana. Uostalom sam naziv Feničani dolazi od riječi "phoenix" - crven.
U našim krajevima volak se u davna vremena koristio kao posuda za svjetiljku uljanicu. U kućicu se ulijevalo ulje, a kroz izduženi kanal se provlačio fitilj.  

Torimetar - mjerač svježine ribe

Sljedeći put kada budete odlazili na ribarnicu sjetite se da sviježinu ribe možete provjeriti i dokazati istrumentom. Tvrtka CV Sistemi zastupnik je za mnoge vrlo zanimljive sprave i naravice vezane uz more i nautiku, a jedna od onih koja nam je posebno zapela za oko je sprava koja se zove TORIMETAR. Riječ je o istrumentu koji računa svježinu mesa, u ovom slučaju ribljega. Torimetar predpostavlja svježinu računajući dielektrična svojstva mesa koje stari. Starost mesa posebno je važna kod trgovine ribom, jer iako riba možda izgleda sviježa ona ne mora i biti takvom. Svježina ribe ne utječe samo na njen okus i općenitu kvalitetu, već i na cjenu, a poznat je vječni rat između onih koji žele prodati po što većoj cjeni i onih koji žele kupiti po što nižoj. Tu je sada na pomoć jednima i drugima došao TORIMETAR tvrtke Distell koji se može naaviti i preko internetske nautičke trgovine CV Sistema. Zbog poprilično visoke cjene predsavlja velii izdatak za sve one koji bi ga htjeli naručiti zasvoje osobne potrebe, ali i iznimno dobro uložen novac za zadrugu ili tvrtku koja prodaje ili kupuje ribu.
Distell mjerač svježine ribe - Torimetar je kompaktan, robustan i potpuno portabilan. Može se koristiti u svim sektorima ribarske industrije kao npr:

• nspekcije lučkih uprava
• kupci ribe
• prerađivači ribe
• prodavači ribe
• zdravstvene službe
• Laboratoriji kontrole kvalitete
• istraživačke organizacije
• ribolovni klubovi

Vrlo brzo daje rezultat i vrlo je jednostavan za upotrebu. Rezultati se odmah prikazuju na lako čitljivom displeju, a mogu biti i pohranjeni u memoriju za kasniju analizu. Kroz ugrađeni meni mjerač se može konfigurirati za maksimalno 16 mjerenja jednog uzorka.
Mjerač se napaja iz punjivih baterija i može raditi okko 6 sati sa jednim punjenjem.
Mjerenja se mogu vršiti bez uznemiravanja ribe u njihovim kontejnerima, a testiranje ne nanosi nikakvu štetu uzorcima niti ostavlja ikakav trag na uzorcima.
Uređaj se isporučuje sa:

• univerzalni strujni adapter - punjač
• data kabel
• Software za uređivanje podataka
• Documentacija u tiskanom i elektronskom obliku
• Robusno aluminijsko kuđište za zaštitu uređaja                                                          CVS nautic web shop

Kako nas varaju - uvozna umjesto domaće ribe

Umjesto friganih liganja nepošteni ugostitelji iznose čak i frigane tripice.

 

Zbog velike potražnje i sve viših cijena ribe i morske hrane, jadranski su se ugostitelji već poprilično obezobrazili i ponekad ne prezaju ni od bezočnog varanju gostiju. Iako su najčešće žrtve stranci koji ne poznaju jadransku morsku hranu, sve češće stradavaju i domaći gosti, a naročito pridošlice u svijetu nautike - ljetni moreplovci koji brod tek povremeno iznajmljuju.
Nepoštenim ugostiteljima, dakako, neće pasti napamet prevariti jednog Radovana Marčića ili iskusnog nautičara, ali će spremno prevariti naivnoga Hansa ili Hrvoja, naročito ako shvate da nisu vični restoranskim đitama. Što je najgore, za varanje su spremni i neki od najpoznatijih uzmorskih ugostitelja čiji su restorani već godinama na listi najpoznatijih gastrodestinacija.
Sustav je jednostavan. Najčešće se naplaćuje jedno, a servira drugo. Primjerice, umjesto domaćih jadranskih lignji pred goste se često iznose pečeni totani. pritom treba znati da jadranska lignja na ribarnici ne stoji manje 120, a totan košta 25 kuna. Umjesto jadranskih lignji nepošteni ugostitelji često poslužuju i izrazito nekvalitetne i višestruko jeftinije indijske lignje. No, najbezočnija je varijanta varanja s lignjama kada umjesto naručenih friganih liganja iznose se prženi morski trpovi, pa čak i tripice!
Najunosnija prevara je ona na jastozima. Umjesto skupog jadranskog jastoga koji je slobodno pasao na našim brakovima, nepošteni često iznose uzgojene jastoge uvezene iz Maroka. Oni su, dakako, bitno jeftiniji, ali i isto toliko neukusniji od jadranskih. Takvog raka možete očekivati kad naručite jastoga na brodeto ili s tjesteninom na crveno ili bijelo. No, posegnete li za jastogom "a bella vista" - za jastogovim mesom ispod rasječena oklopa, sve začinjeno umacima i mirodijama - a gazda pritom procijeni da niste vični restoranskim đitama, često se u oklopu iznosi meso surima, prerađeno meso sjevernomorskih riba, s tek nešto malo jastogova mesa ili još češće s mesom grdobine. Grdobinino meso najviše podsjeća na jastogovo. U pravilu, jedan jedini oklop cirkulira iz večere u večeru, dok se toliko ne pohaba da ga se mora baciti!
No, najčešća prevara, koju i znalci teško otkrivaju, je serviranje nekvalitetne uvozne ribe. Često se umjesto domaćeg zubaca na tanjuru nađe strani, oceanski zubatac koji se prije posluživanja pacao u posudi s morskom vodom. Isto se događa i s brudetom od škarpine. Nepošteni ga spremaju s nekvalitetnijom uvoznom škarpinom. Slično je i sa škampima. Umjesto najboljih kvarnerskih škampi, koji se drže najkvalitetnijim škampima, često se iznose uvozni.

I na koncu, ona već svima poznata, do pred desetak godina jedina prevara - riblji manekeni za pokazivanje. Vlasnik ponosno donosi svježu ribu, jastoga ili škampe, vi zadovoljno kažete "to ću", a potom vam spreme davno zaleđenog zubaca slične veličine, danas u pravilu iz uvoza, lažnog ili uvoznog jastoga ili uvozne smrznute škampe.

Posegnite za čistom delicijom

 

Kako izbjeći varanje? Najbolja je prevencija, dakako, iskustvo. Što se više krećete po restoranima, to ćete biti veći znalac. No, dotad, trudite se izgledati kao osoba koja poznaje restorane, kao osoba koja često prakticira gastronomske đite. A to znači: nikad u restoran ne odlazite obučeni po posljednjoj nautičkoj modi ili u posve novoj odjeći. Naime, nautički početnici često pred đitu kupuju nautičke odjevne predmete želeći se prikazati dijelom nautičkog svijeta, što nepoštene restoranđije odmah pročitaju! Radije posegnite za starom ofucanom majicom "heavy duty" marke, primjerice Mustom, s kratkim izrađenim hlačicama.

Želite li djelovati ozbiljnije, u restoranu se zanimajte za čistu deliciju: ribu i plodove mora spremljene tradicionalno, bez sofisticiranih sastojaka, umaka i drugih stvari koje skrivaju suštinu. Posegnite i za starijim autohtonim jelima kao, primjerice, fažolom na brodet na Visu ili ribom sa slanutkom. 

Nikad ne naručujte vino prije no što ste odabrali i naručili jelo. Pazite na fatalne greške poput bijelog vina uz brodet, jer zbog rajčice tu najbolje teče crno vino ili kakva dobra ružica. Uz bijelu ribu pije se bijelo vino. Za vina se pažljivo raspitajte. Zapamtite, u posljednjem desetljeću  najbolja godina za uzmorska i kontinentalna vina je 2003. No, tako datirtane butelje ovog ćete ljeta teško naći. Kad bi ocjenjivali ocjenama od 1 do 5, 2003.  godina - kako smo već rekli - nosi čistu peticu, 2004. četvorku, dok je berba 2005.  izuzetno loša. Nosi cjenu 2 do 3 te je izbjegavajte. No, zato su 2006. i 2007. dobre i vrijede odličnih 4 do 5 i rado ih naručujte.
Ni u kom slučaju ne posežite za otvorenim vinima, ma koliko ih - i ma tko - hvalio. Uvijek i samo butelje! Kušajte svaku bocu, a u boljim restoranima tražite i pehar s ledom i vodom radi hlađenja vina!  

Igor Michieli

 

Kunjka i kamenica

U ljetnim mjesecima svi idu na more! Dobro, ne baš svi, ali barem većina onih koji žive uz njegove obale. Oni s kontinenta rasporedit će se drugačije - jedni na Jadran, drugi na dalja i daleka mora, u egzotične krajeve, dok će se oni treći, koje recesija konstantno pritišće, kupati kod kuće u lavoru. Mnogi će  loviti ribe, uključujući i one koji o ribolovu pojma nemaju. Neka pokušaju, zašto ne, ali neka prethodno svakako kupe ribolovnu dozvolu. To moraju učiniti. Bez dozvole se ne smije u ribolov, ni s broda, niti s kraja. Brzo će se takvi uvjeriti da im je ulovljena riba puno skuplja nego da su je kupili na ribarnici.
Topli dani i toplo more, povući će mnoge i ispod površine, ponuditi im lov nečeg drugog, ne samo riba, ali i drugačiji ribolov. Ako imaju podvodnu pušku, na primjer, i ako znaju s njom loviti. Plitko podmorje, između ostaloga, nudi razne školjke i puževe, jasno, onima koji ih prepoznaju. Za njihov "lov" nisu potrebni ni povraz, ni tunja, još manje udica i ješka, ili možda parangal, osti, vrša... Školjke se vade rukama ili trgaju s podloge, oni vještiji i iskusniji izradit će kakvu napravu što će im olakšati taj "posao". Osnovno je zaroniti, malo se zadržati na određenoj dubini i - otkriti školjku, prepoznati je na morskom dnu među kamenjem i bujnom vegetacijom. Na primjer, kunjku ili kamenicu, dvije česte i dobro poznate jadranske školjke.

Kunjka
Kunjka spada među rasprostranjenije jadranske školjke i jedna je od onih koje su dobro poznate žiteljima naše obale i otoka. Naši narodni nazivi još su joj kunka, mušul, mušula, papak, pizdica, školjak, školjka. Ljušture su joj debele, izbrazdane i nesimetrične. U biti ima oblik klasične školjke, ali nepravilan, poput svojevrsnog četverokuta na kojemu se vrh izdiže u obliku sitnoga stošca, ali ne na sredini, nego više po strani. Mnogi će reći da kunjka podsjeća na nepravilnu primitivnu barku, pa otuda i njeno ime u mnogim jezicima - Noina arka. Po ljušturama kunjka ima sitna radijalna rebra.
Boja ljušture je mrkosivosmeđa ili nečistosivocrvenkasta, sa svjetlijim cik-cak prugama. Mjerena po najdužoj osnovici kunjka maksimalno naraste do 10 centimetara i 6 dekagrama težine. Prosječni primjerci imaju oko 2 dekagrama i oko 6 cm.
Kunjka živi duž čitavog priobalja kopnenog i otočnog dijela našeg Jadrana, što ne znači da živi baš svugdje, poput dagnje. Ponegdje se nalaze njene brojne i guste kolonije, a nasuprot tome postoje područja gdje je skoro nepoznata. Najčešće živi na tvrdim podlogama, ali je ima i na šljunkovito-ljušturastom dnu, pod uvjetom da na takvu dnu ima kamenja. Uvijek je pričvršćena za tvrdu podlogu. Nalazi se na dubini između jednog i 10 metara. Najveća naselja kunjke u našemu dijelu Jadrana nalaze se uz istarsku obalu oko Umaga i Novigrada, zatim u Pašmanskom kanalu i Malostonskom zaljevu, a većih kolonija ima i na mnogim drugim lokalitetima.
Kunjku treba tražiti na pozicijama koje su zaštićene od jačega udaranja mora, ali gdje je istodobno njegovo strujanje jače. Poput ostalih školjki, i ona se hrani filtrirajući morsku vodu, uzimajući iz nje plankton i ostale sitne čestice. Vađenje kunjki na takvim pozicijama ne predstavlja značajniji problem. Može ih se vaditi i rukama, ali je znatno efikasnija posebna kuka zvana kunjkar. Nju brod vuče po dnu, a ona kunjke otkida s podloge i odmah skuplja. Postoje i posebna kliješta kojima se kunjke mogu otkidati s podloge. Vađenje kunjki moguće je u tijekom čitave godine, ali se to najviše radi u ljetnim mjesecima.
Sportski ribolovci koriste kunjku kao dobru ješku prilikom ribolova povrazom i tunjom. Na nju se uspješno love mnoge vrste pridnene bijele ribe koje na kunjku lakomo grizu.

Kamenica
Većini među nama kamenica je poznatija od kunjke, ali i mnogih drugih školjki. Nismo je "lovili", ali nam se gotovo svakodnevno nudi u ponudi naših ribarnica i supermarketa. Te kamenice na tržište ne dolaze iz ulova, nego s farmi gdje se uzgajaju, uglavnom iz Istre, sa šibenskog područja i Malostonskog zaljeva. Kamenice iz otvorena mora, mogli bismo ih nazvati divljima, rijetko dolaze na tržište. Na našoj obali i otocima kamenicu još nazivaju oštriga, ili ostriga, ostrega, loštriga, štroligo, europska kamenica, jestiva kamenica... Recimo i to, u Jadranskom moru živi više vrsta kamenica koje u svakodnevnom govoru svrstavamo pod isti naziv.
Vanjskim izgledom kamenica nije tako lijepa kao većina ostalih školjki. Oblik tijela negdje je između okruglog i jajolikog, nesimetričan i s nepravilnim rubovima. Ljušture su joj debele, lijeva je zaobljena i s njom je pričvršćena za podlogu, dok je desna plosnata. Maksimalno naraste do 13 centimetara i 10 dekagrama, dok su prosječni primjerci upola manji. Za boju tijela moglo bi se reći da je slična okolnom kamenju - sivokamenasta s ljubičastim zonama. Unutrašnjost ljušture puno je ljepša - biserno sedefasta.
Ono što ističemo za većinu riba i ostalih morskih organizama važi i za kamenicu. Stanovnik je čitavog jadranskog priobalja, do 10 metara dubine. Više je naseljena u zaljevima i kanalima, a veća su joj staništa uz obale Istre, Krka i Cresa, u Novigradskom moru, na splitskom i šibenskom području, Malostonskom zaljevu, u jezerima otoka Mljeta.

Kao i većina školjki, kamenica se čvrsto drži za tvrdu podlogu. Ako je ta podloga kamenita nevješto oko teško će je otkriti. Tražiti je treba na pozicijama gdje je jači priljev slatke vode i gdje more slabije struji.
Za lov kamenica mogli bismo ponoviti ono što važi za većinu ostalih školjki - vadi se ronjenjem. Najvažnije ju je otkriti, a onda se rukama otkida s podloge. Neki za to izrađuju razne priručne naprave. Loviti se može čitave godine, iako to rijetki rade. Najviše se izlovi u dva ljetna mjeseca, kada je more toplije, pa je i dugotrajniji boravak u moru lakši.

Kamenica ima veliko gospodarsko značenje. Ona u ugostiteljskoj ponudi predstavlja jednu od od najtraženijih i najcjenjenijih školjki. Onima koji je nisu kušali recimo da se konzumira isključivo sirova. Zato oprez, potrebno je obratiti veliku pažnju na to gdje se, i s kakve podloge skidaju kamenice.

Bora - Adriatic Marine Forecast

  Na  htvatskoj internetskoj meteorološkoj sceni pojavila se nova stranica: www.bora.gekom.hr namjenjena prvenstveno nautičarima, ribarima i pomorcima, ali i svim ljudima koje zanimaju vremenski uvijeti na moru i kopnu. Ova internetska meteo-stranica od konkurencije se razlikuje po tome što uz prognozu standardnih meteoroloških parametara kao što su smijer i jačina vjetra, temperatura zraka, naoblaka, oborina i sl. koje prikazuju pomoću prizemnih karata u visokoj prostornoj rezoluciji, nudi i karte valova za Jadran sa najvećom prostornom razlučivosti.
Prognostičke karte omogućuju pregled meteoroloških uvijeta po područjima, pa se tako može vrlo jednostavno provjeriti kakvi će uvijeti vladati na moru kojim nas vodi zadana ruta. Zahvaljujući jednostavnosti i preciznosti pregleda podataka, sada će se puno lakše odabirati alternativne rute, naravno, ako ih uopće ima.
  Za one koji više vole grafički prikaz dana je mogućnost korištenja detaljne prognoze u trosatnim i satnim intervalima za bilo koju odabranu lokaciju na Jadranu. Lokacije se jednostavno odabiru pomicanjem kursora na Google karti.
  Posebno treba pohvaliti njenu informativnost idostupnost podataka, kao i objašnjenje svakog pojedinog elementa koji je dostupan na njihovim stranicama. Tako se između ostalih stvari može saznati da kratica GEKOM znači Geofizikalno i EKOloško Modeliranje, naučiti što je refleksivnost, principi mjerenja tlaka, temperature i valova...
  Ova besplatna internetska stranica prikazuje rezultate najsuvremenijih numeričkih modela visoke prostorne rezolucije koji se koriste za prognozu vremena za cjelo područje Jadrana i Hrvatske. Modeli su nastali kao produkt suradnje stručnjaka tvrtke GEKOM sa kolegama iz instituta Ruđer Bošković. Rezolucija modela za cijeli Jadran trenutno je 6x6 km, dok za šire područje Kvarnera iznosi 2x2 km. Prognoza se osvježava svakih 12 sati i daje se za 6 dana unaprijed.
  Osim ovih informacija, BORA nudi i specializirane usluge računalne prognoze vremena i valova za specifična područja od interesa, npr. kod organizacije regata i planiranja rute.

                                                                         www.bora.gekom.hr

Orka 740 Pilot Pilotina i pol

Zagrebački brodograditelj Orka studio domaćoj javnosti poznat je već dugi niz godina, ponajviše zahvaljujući vrlo dobro prodavanom motornjaku s kabinom Orka 700. Tijekom 2008. predstavljen je novi veliki fisherman 740 Open. Daljnji razvoj modela 740 rezultirao je inačicama Cabin i Pilot. Upravo model Pilot predstavlja najnoviju prinovu u obitelji 740.
Premijerno predstavljanje domaćoj javnosti bilo je 2010. godine na Zagrebačkom sajmu sporta i nautike. Radi se o glisirajućoj brodici s kabinom i natkabinom koja se proizvodi u dvije varijante. Basic inačica ima otvorenu krmu sa zakretnom inoks ogradom za što bolju povezanost s kokpitom. Namijenjena je profesionalnim službama, ribolovcima, korisnicima koji moraju ukrcavati i iskrcavati velike predmete i mnogo putnika... Cruiser, inačica koju smo testirali ima zatvorenu krmu s relativno uskim krmenim vratima, i prvenstveno je namijenjena uživanju u moru, suncu i rekreativnom ribolovu. Upravo onakvom odmoru kakav bi poželjeli mnogi... No, varijanta Cruiser spremna je i za mnogo veće izazove!

Izvana
Orka 740 Pilot specifična je zbog visoke natkabine pomaknute više u krmeni dio, te visokih bočnih stranica trupa zbog čega je i silueta poprilično visoka. Iako se ne radi o dizajnerski najljepšem plovilu u klasi, treba imati na umu da je namjera brodograditelja bila proizvesti model koje će u sebi objediniti dobra maritimna svojstva, kvalitetnu izradu, funkcionalnost i prostranost. Upravo je funkcionalnost ove brodice na razini, što se naročito vidi kada treba ući ili izići s plovila, što se podjednako komforno i sigurno može učiniti s pramca i krme. To uvelike olakšava pristajanja u luci jer je sasvim svejedno kako je plovilo okrenuto u odnosu na obalu.
U pramcu je dovoljno dug i širok špirun s visokom inoks ogradom koja se proteže do kokpita. Kako bi svaki korak bio siguran sidro je smješteno s donje strane špiruna, pa nema straha od nehotičnog zapinjanja. Kao doprinos luksuzu sidreni sustav je opremljen i nožnim komandama. Sa suprotne strane na krmi nalazi se velika platforma, dimenzijama i izgledom dostojna luksuznih jahti. Zbog širine, odnosno u ovom slučaju duljine od 90 centimetara, tijekom mirovanja moguće je postaviti sklopiva prijenosna sjedala i uživati kao na kućnoj terasi. Tikovina na podu će u svakom slučaju doprinijeti ugodnom boravku, a ljestve u lijevom krmenom dijelu platforme olakšat će ulazak i izlazak iz mora...

Orka 740 Pilot u pramčanom dijelu nudi i djelić Sun Deck glisera. Naime, ravna površina ispred kabine može se iskoristiti i za izležavanje na suncu. Bočni prolazi s obje strane kabine široki su čak 27 centimetara pa je svaki prolazak opušten i komforan. Za slučaj da se ipak treba pridržavati, tu je inoks ograda te rukohvat na natkabini. Budući da je palubni dio viši od kokpita, u kokpit se spušta stepenicama koje su kao i paluba prekrivene tikovinom. S obzirom na to da je natkabina pomaknuta više ka krmi, u kokpitu ne treba očekivati začuđujuća prostranstva jer je time ipak limitiran prostorom.
Tako se u stražnjem dijelu kokpita nalazi klupa L oblika ispred koje je postavljen stol, stoga ostaje malo prostora za slobodno kretanje.
Već karakteristično, na sličnim plovilima strojarnica je smještena upravo ispod krmene klupe, pa se podizanjem poklopca strojarnice podižu krmeni dio klupe i stol. Sama strojarnica predviđena je za ugradnju (samo) jednog brodskog motora pa mjesta ima dovoljno za pregled i servisiranje motora.
Budući da će ljeti putnici većinu vremena provoditi u kokpitu, bimini tenda na inoks konstrukciji brine se za malo hladovine.
Kod testirane varijante natkabina je sa stražnje strane bila otvorena. Opcijski se nudi mogućnost zatvaranja kliznim vratima čime ovo plovilo ostaje jedno od onih koje se može koristiti tijekom cijele godine. Osobe visokog stasa oduševit će podatak kako je stajaća visina u natkabini čak 210 centimetara pa prostora iznad glave ima i više nego dovoljno. Velike staklene površine pružaju odličnu preglednost na sve strane, no prostor natkabine je pomalo spartanski uređen. Osim jednostrukog skiperskog sjedala u kormilarskom dijelu ostali putnici morat će stajati ukoliko žele boraviti u natkabini. Treba imati na umu i da je zbog natprosječno širokih bočnih prolaza unutarnja širina natkabine ipak nešto reducirana.

Da bi se ušlo u kabinu treba se spustiti tri stepenice, a unutrašnjost nudi već u ovoj klasi karakteristično uređenje.
Tako se ispod kokpita s lijeve strane nalazi manja krmena kabina s dva ležaja koja nije fizički odvojena od salona. Mjesta ima dovoljno za noćenje dvije osobe.
U salonu s lijeve strane je kuhinjski odjeljak s kuhalom, sudoperom i frižiderom. Nasuprot kuhinje je toaletni prostor s nužnikom i umivaonikom koji je zadovoljavajućih dimenzija. Nema zasebne tuš-kabine, pa se za tuširanje koristi slavina umivaonika na izvlačenje.
Visoki trup za posljedicu ima stajaću visinu u salonu i WC-u od vrlo dobrih 187 centimetara. U pramcu je smještena klupa u obliku slova U koja spuštanjem središnjeg stola postaje dvostruki ležaj. Zadovoljavajuće prostran za dvije osobe, no to što nije fizički odvojen od salona što mnogima neće biti po volji. Orka 740 Pilot može ugostiti čak 10 osoba, no valja imati na umu da će samo 4 imati gdje spavati. Treba napomenuti kako je unutrašnjost izvedena u kontraštampi, što dovoljno govori o kvaliteti izrade.

Sigurne maritmne osobine
Masivna izrada rezultira istisninom praznog plovila od punih 2.700 kilograma. Samim time nameće se potreba za ugradnjom snažnog brodskog motora. Brodograditelj nudi opcije ugradnje benzinskih i dizel motora snage od 220 do čak 320 konjskih snaga. Bazna izvedba nudi se s benzinskim Mercruiserom 4.3 snage 220 konja što je po našem mišljenju ipak preslabo ovu brodicu.

Testirana inačica bila je opremljena snažnom turbodizelskom Yamahom ME432 HO TRP snage čak 315 konjskih snaga. Kratica HO označava high output, odnosno za 30 konja snažniju izvedbu motora od standardne. TRP znači da se radi o varijanti Hydra Z pogona s dvostrukim kontrarotirajućim propelerima. Budući da s više osoba na plovilu te punim spremnicima ukupna istisnina Orke može iznositi i preko 4.000 kilograma, snažan motor je itekako potreban. U konkretnom slučaju velika snaga i okretni moment motora mogu se osjetiti od samog starta, dajući ovoj Orci u svim režimima performanse dostojne sportskih plovila. I skipera...
Tako se pri samo 2.300 okretaja glisira brzinom od čak 23 čvora što bi predstavljalo i optimalnu dugotrajnu brzinu krstarenja. Maksimalnih čak 33,9 čvorova postigli smo pri 3.500 okretaja. Orka 740 ima B kategoriju plovidbe i može postizati brzine od 42 čvora. Ipak, s desetak čvorova manje trup se i više nego dobro ponaša. Prilikom izglisiravanja i naglih ubrzanja velika masa plovila se zahvaljujući snažnom motoru uopće ne osjeća. Masivna konstrukcija plovila može se osjetiti pri glisiranju po nemirnom moru kojega savladava udobno bez snažnih poskakivanja i lupanja trupa. Duboki V trup s lakoćom probija valove, ali ih istovremeno i mekano upija, pa je plovidba vrlo ugodna.
Upravljivost plovila je na razini mnogo manjih glisera pa su s ovom Orkom moguće nagle i sigurne promjene pravca. Zbog dobre upravljivosti i sigurnih maritimnih osobina stječe se dojam da se upravlja manjim plovilom. Treba pripaziti prilikom manevriranja u lučicama kada je zbog samo jednog motora mogućnost manevriranja ipak ograničena. Srećom, testirana inačica imala je pramčani propeler.
Iako brodograditelj nudi brojne vrste i tipove brodskih motora mi ne bismo preporučili ispod 260 konjskih snaga jer će u protivnom nedostajati i konjice i okretnog momenta.

Ozbiljno plovilo
Orka 740 Pilot u Cruiser varijanti kvalitetno je izrađeni motornjak koji će putnicima pružiti sigurne maritimne osobine, odgovarajuću prostranost te gotovo cjelogodišnju funkcionalnost. Osnovna cijena Cruiser varijante s benzinskim Mercruiserom 4.3 snage 220 konja počinje od 66.500,00 eura bez PDV-a. Testirana varijanta s Yamahom ME 432 HO TRP ima cijenu 89.750,00 eura, također bez PDV-a. Tko želi proći jeftinije može odabrati benzinski Mercruiser 377 Mag od 320 konja za mnogo povoljnijih 73.500,00 eura, opet bez PDV-a. Ovisno o prohtjevima kupaca plovilo se može opremiti i s jednim ili dva izvanbrodska motora no u tom slučaju se gubi dragocjena platforma. Isto tako moguće su narudžbe brodice bez kontraštampe i drvenog interijera u unutrašnjosti kako bi se maksimalno snizila cijena.
Bez obzira na izvedbu svaki kupac može biti siguran kako je za uloženi novac dobio ozbiljno i kvalitetno izrađeno plovilo.

ORKA NAUTIKA

 Tehnički podaci
Duljina preko svega:
8,70 m
Duljina trupa:
7,40 m
Gaz:
0,95 m
Istisnina:
2.700 kg
Maksimalna istisnina opterećenog plovila:
4.200 kg
Snaga motora:
220 do 370 KS (162 do 272 kW)
Spremnik goriva:
400 l
Spremnik vode:
                                                                                                            180 l
                                                                                                           Kapacitet:
                                                                                                           10 osoba
                                                                                                           Broj ležaja:
                                                                                                             2+2

Sušeni pomidori oli ti ga rajčica

U vrijeme dok još nije bilo hladnjaka u svakoj kuhinji, i dok je na stolu bilo samo ono povrće koje u tom dijelu godine dozrijeva, priprema, konzerviranje, sušenje, kiseljenje, soljenje i slični postupci bili su jedini način da se meso, riba, voće ili povrće sačuva na dulje vrijeme. Lako je danas kada i usred zime možete kupiti lubenice dozrele tko zna gdje i na kakav način ili da svježe rajčice možete kupiti i oko Nove godine. Istina je da u to vrijeme i nemaju baš neki okus, ali su sigurno lijepe, crvene i pomalo tvrde. Na koji način su uzgojene, čime su sve tretirane da bi bile baš takve, o tom je bolje ne razmišljati. A bez velikog truda, samo s malo soli i puno jakog ljetnog sunca možete i vi sebi osigurati rajčice za kuhanje tijekom cijele godine.
Malo se još ljudi koristi starim načinom sušenja rajčica, iako je to nekoć bio uobičajeni način čuvanja i pripreme ovog povrća za zimu, posebno na srednjodalmatinskim otocima. Postupak nije zahtjevan i svatko si to može sam napraviti, posebno oni koji imaju vlastiti vrt i uzgajaju rajčice za svoje potrebe. A vjerujte da mnoga jela, posebno juha, brodet i razne vrste buzara imaju sasvim drugi okusa ako koristite baš ovako sušene rajčice. Utoliko više ako ste ih uzgajali na prirodan način, bez prevelike upotrebe kemikalija ili preparata za zaštitu, a posebno ako ste ih brali zrele.
Osnovno je ubrati, a ako ih ne uzgajate onda nabaviti zrele, zdrave rajčice srednje veličine ili one baš velike. Operete ih u vodi i otkinete peteljke. Računajte na to da će vam od npr. deset kilograma rajčice nakon sušenja ostati samo jedan kilogram, znači samo deset posto od onoga što ste imali na početku.
Postoji i modernija varijanta stavljanja ovako osušenih rajčica u ulje. Međutim, s uljem može biti problema, može se pokvariti ili može biti loše kvalitete, stoga je bolje da ih čuvate ovako suhe. Lako ih je prije korištenja staviti u ulje!
Ako rajčice nisu dobro posoljene, na nekim se mjestima može pojaviti plijesan. Ovo se obično događa ako nema dovoljno sunca ili ako ih je za vrijeme sušenja smočila kiša. U Dalmaciji i na jugu, gdje je toplije i manje vlage, ovih problema vjerojatno neće biti, zato u hladnijim sjevernim i krajevima s više vlage rajčice treba malo jače posoliti. Ako se plijesan pojavi samo na manjem dijelu rajčice, može ju se očistiti, malo dosoliti, a zdravi dio se može nastaviti dalje sušiti.

Gira oštrulja

U dosadašnjem dijelu jesen se opoštenila. Lovi se raznovrsno i dobro. Podlanice i lubeni ulaze u vršu, dižu se na parangalima, panulom se love palamide i rumbaci, ponegdje je dobro krenuo i lov lignji. Povoljne su bile i vremenske prilike. Ponetko se i žalio, ali... uglavnom su to bili oni koji nisu ni pokušavali loviti. Tko se zaputio na more nije se vratio praznih ruku. Ulovio je barem nešto sitno, bobe, modrake, možda koju giru, odnosno menulu.
U Jadranskom moru žive dvije vrste gire - oblica i oštrulja. Kad kažemo gira, najčešće se misli na oblicu, za onu drugu obično se rabi neki drugi naziv ili se priključuje dodatni pridjev. Dvije gire su slične, ali su razlike među njima takve da zabune ne može biti. Ipak, neki među njima ne vide razliku, već sve svrstavaju pod jednu ribu. Ako nigdje drugdje razlika je vidljiva u finalu - na ribljem jelovniku, gira oblica neusporedivo je traženija od oštrulje.
Blizak rod im je i modrak, ali on se od njih još više razlikuje. Giru oblicu već smo obradili kao temu, pa prostor dajemo oštrulji. Naši ljudi još je nazivaju manula i menula, samar, ali i menula šćava, oštrulja, štriga, bilica, lužina.
Gira oštrulja ima duguljasto zaobljeno tijelo, malo prošireno, odnosno u hrptu povišeno. Boja tijela kreće se od sivosrebrne do smeđezlatne, s donjim dijelom više žućkastim ili srebrnkastim. Na boku ima tamniju mrlju četvrtasta oblika. Maksimalno naraste do 21 centimetar duljine i 9 dekagrama težine. Prosječni primjerak ima oko 3 dekagrama. Iz biologije gire oštrulje važno je istaknuti da je ona dvospolac, kao i oblica. Na početku je ženka, pa su zato ženke uvijek manje od mužjaka. Kad dosegne 15 centimetara nastupa promjena spola.

Gira oštrulja stanovnik je čitavog Jadrana, znatno više u njegovu sjevernom nego južnom dijelu. Najveća su njena naselja uz zapadnu obalu Istre, te u kanalima srednjeg Jadrana, dok je dalje prema jugu njena pojava skromnija. Živi u jatu iznad muljevita i muljevito-pjeskovita dna, na dubinama od 10 do 250 metara, a samo u proljeće za vrijeme mriještenja traži tvrda dna. Najčešće se zadržava na dubini od četrdesetak metara.
Kad je riječ o lovu gire oštrulje, mogli bismo reći da je ona zimska i ljetna lovina. Sezona lova, kao i za većinu riba, praktički traje čitavu godinu. U hladnijim mjesecima više se lovi povlačnim mrežama, koćama i koćicama namijenjenim isključivo lovu gira. U proljeće se najbolje lovi mrežama potegačama, a svojedobno su je istarski ribari lovili posebnim stajačicama - menularama. Od alata sportskog i rekreacijskog ribolova lovi se povrazom i laganom tunjom koja se koristi prilikom lova s obale. U takvu ribolovu sve se više koristi štap, dug, lagan i osjetljiv. Najbolji ribolovni rezultati udičarskim alatima postižu se ljeti, danju za lijepa vremena i mirna mora.
Povraz se koristi prilikom lova gire oštrulje iz brodice na većim dubinama, do 40 metara. Važno je napomenuti da se udice ne spuštaju do dna, već ih treba podignuti najmanje pola metra, jer gira nikada ne boravi na samom dnu. Ako želimo napraviti povraz samo za gire, iako će takvog rijetki koristiti, dovoljan je osnovni najlon debljine 0,15 milimetara, a za predvez se koristi još tanji - 0,10, može i 0,08 mm. Prame su kratke, najviše 10 centimetara i grupirane jedna blizu druge. Udice su broj 17 - 20, a težina olova se određuje ovisno o dubini i strujanju mora, i uglavnom ne smije biti lakše od 10 grama. Udice vezujemo tako da najniža bude otprilike pola metra iznad dna.

Plove gira su u stalnom pokretu. Njih treba tražiti, neće zagristi čim smo spustili udica, bez obzira na to kakva ješka na njoj bila. Područje lova prethodno valja brumavati, da bi se gire privukle i zadržale. Za to može dobro poslužiti i kruh, a još je bolje kad je pomiješan sa zgnječenom srdelom. Ješka za giru oštrulju može biti različita, nekad će se odmah zaletjeti na nju, a ponekad će se ribolovac načekati prije no što ona zagrize. Za ješku se najčešće koriste crvići, a dobri su i račići, kozice, dagnje, lignje, svježa srdela, iznutrice drugih riba. Ako ne grize, udicu treba malo podignuti, a ako i dalje ne grize najbolje je mijenjati ribolovnu poziciju.
Na našem primorju i otocima gira oštrulja nije previše cijenjena. Jestiva je, to nije upitno, ali kvaliteta njena mesa nije pretjerano visoka. Jest, meso joj je bijelo, ne baš mekano, nekako suho, bez prava ukusa. Ime je zacijelo dobila po kostima koje su oštrije nego u gire oblice. Za nju bi se mogla primijeniti izreka: veći je gušt loviti gire oštrulje, nego ih jesti. I, nisu jedine jadranske ribe na koje se to odnosi. Ima ih još...
Sportski i rekreacijski ribolovci love oštrulju. Uostalom, ne mogu birati koja će im riba zagristi i koju će dignuti na udici. Kada bi to mogli, pa da se barem opredijele između dvije gire, odabrali bi oblicu. A, kada se već ulovila oštrulja, rijetki će je vratiti natrag u more. Netko će je odnijeti kući, pripremiti za jelo, netko će je na drugi način iskoristiti. Gira je zanimljiva kao ješka koja se može koristiti za lov povrazom, tunjom i parangalom mnogih vrsta riba, na giru rado zagrizaju. Izbirljivi su, međutim, i stanovnici mora, znaju i ono što je dobro, pa će radije zagristi ješku od oblice, nego oštrulje. To ne znači da se s ješkom od oštrulje ne može ostvariti dobar ulov. Zagrist će na nju mnoge ribe, čak i one najkvalitetnije.

Branko Šuljić

Njegovo veličanstvo Zubatac Krunaš

Prije nekoliko dana pročitao sam naslov u jednim dnevnim novinama: Na malu udicu malog parangala ulovljena je velika riba. Ma što velika, pravi kapitalac - zubatac krunaš težak 12,60 kilograma! Ulovljen je u Zadarskom kanalu, na dubini od tridesetak metara. Pojasnimo i one naznake o parangalu - imao je samo 35 malih udica, broj 11i 12. Na najvećem dijelu njih ješka je bila trak hobotnice, odnosno njegovi dijelovi. Spomenimo i to da je parangal položen rano ujutro, još za maraka i dignut nakon četiri sata. Mogu zamisliti iznenađenje i ushićenje kad se ukazao takav komad...
Zubatac krunaš, česta riba na južnom Jadranu, sve se rjeđe susreće kako se putuje dalje prema sjeveru. On je prvi rođak onog "pravog" zubaca, svima nam dobro poznatog. Na našoj obali i otocima još ga nazivaju krunaš, zubac krunaš, zubatac barjaktar, okrunjeni zubac, pagar krunaš, muški pagar... Zanimljivo je spomenuti da poznatiji rođak ima manje naziva, a neki od njih su zubatac, zubac, dental, obični ili pravi zubatac..
Zubatac krunaš riba je iz iste obitelji ljuskavki kojoj pripadaju kvalitetne i najkvalitetnije ribe. Tijelo mu je izduženo, visoko i bočno spljošteno, slično kao zubacu, ali ima čelo izbočeno u obliku nekakve grbe, što posebno dolazi do izražaja kod mužjaka. Kod nedoraslih prim­jeraka te izbočine nema, pa su oni posve slični zubacu. Građa tijela je čvrsta i snažna, posebno prednji dio, a peraje su velike i jake. Na glavi se ističu jake čeljusti u kojima se kriju veliki i oštri zubi očnjaci. S gornje strane tijela zubatac krunaš je nešto tamniji, ima smeđecrvenkastu boju, s rijetkim crnim mrljicama, dok mu je donji dio ružičastosrebrn. Repna peraja je ružičasta sa crnim obodom. Recimo i to da je i zubatac krunaš, poput mnogih riba dvospolac - najprije je mužjak, otprilike do 50 centimetara duljine, a onda mijenja spol.

Krunaš je i dosta veći od svog poznatijeg i cjenjenijeg rođaka - maksimalno naraste u duljinu do 1,20 metara, dostižući pritom i do 24 kilograma. Prosječni primjerci teže oko 8 kilograma, a dugi su između 40 i 60 centimetara. Mogli bismo, dakle, konstatirati da je onaj ulov iz uvoda nešto veći od prosjeka. Ali kakvog prosjeka!? Kao da se ribe teže od deset kilograma parangalom love svakodnevno!
Ponovit ćemo ono što u ovakvim prigodama ističemo gotovo za svaku ribu - zubatac krunaš stanovnik je čitavog Jadrana. Međutim, na sjevernom Jadranu se rijetko susreće, za razliku od južnog, gdje je gušće naseljen. Krunaš je priobalna riba koja boravi uz obalne hridi, više u unutrašnjem, nego otvorenom moru. Uglavnom izbjegava posve ravna dna. Staništa su mu i na osamljenim brakovima. Uglavnom se zadržava na dubinama između 40 i 130 metara, a može se naći i pliće i dublje, u rasponu od 15 do 200 metara, obično u manjim jatima. Nešto gušća naselja krunaša nalaze se na području Hvara i Pelješca, u Šibenskom kanalu, a manje oko Visa, Mljeta i Lastova. Dosta rado se zadržava oko podrti­na potonulih brodova ili nekih drugih velikih predmeta. Za krunaša bi se moglo reći da je riba sa stalnim mjestom boravka, jer svoje prebivalište rijetko mijenja i od njega se ne udaljava previše.
Osim Jadranskog mora, krunaš je stanovnik čitavog Sredozemlja, ali nigdje nije masovan. Znatno je učestaliji uz obale istočnog Atlantika, od Portugala do Angole, te u vodama otoka Sao Tome i Principe. Nastanjuje i akvatorij Kanarskog otočja, ali je u njemu rijedak.

Zubatac krunaš u Jadranu nije masovan, pa se rijetko pojavljuje u ribarskim ulovima. Uglavnom ga love sportski i rekreacijski ribolovci, dok se alatima gospodarskog ribolova lovi malo i rijetko. Sezona lova počinje sredinom ljeta i traje do kraja jeseni, ovisno o meteorološkim prilikama. U ostalom dijelu godine ulovi se tek rijetko i s vremena na vrijeme pokoji usamljeni primjerak. Od udičarskih alata lovi se tunjom i povrazom, sa štapom ili bez njega, te parangalom. Podrazumijeva se da ti alati moraju biti teške konstrukcije. Za tunju i povraz koristi se najlon debljine 0,70 - 0,80 milimetara. Tunja je prikladnija od povraza, jer najlon padne na dno, pa ga riba ne vidi. Iznad vrtuljka je dobro staviti klizajuće olovo težine 3 - 4 dekagrama, a na kraj se vezuje udica broj 3 - 5. Zbog njegovih snažnih i oštrih zubi neki ribolovci između vrtuljka i udice vezuju komad čelične žice. Tunja se može izraditi i bez olova, jer je za krunaša potrebno staviti veću ješku, koja brže pada na dno.
Povraz, također, mora bit malo teži, debljine osnovnog najlona i prama kao kod tunje. Predvez se izrađuje na klasičan način, s time što najniža prama mora biti duga, da dođe ispod olova i legne na dno. Neki čak prakticiraju zadnju pramu vezati ispod olova.
Za izradu parangala koristi se osnovni najlon debljine 1,00 milimetar, prame su duljine jedan metar, čak i duže, međusobno malo više udaljene. One su u pravili 0,10 - 0,20 milimetara tanje od tijela parangala, a udice su iste veličine kao za tunju. Tako bi trebalo biti, ali primjer iz uvoda pokazuje da se veliki krunaš može dignuti i parangalom lake konstrukcije. Za ješku se koristi meso svježe srdele ili bugve, ali može i neke druge svježe ribe, na primjer gire, iglice, papaline, čitav gavun...

Pročitali smo, grize i na trak hobotnice, a vjerojatno bi zagrizao i na lignjicu, sipicu, velikog crva ili kakvog raka, budući da se i rakovi nalaze na njegovu jelovniku.
Osnovno je, međutim, da se ne treba zamarati izradom posebnog alata za lov zubaca krunaša. Ako se nađe u području ribolova, i ako mu odgovara ponuđena ješka, on će zagristi na povraz, tunju ili parangal, bez obzira na to kojoj su ribi oni namijenjeni. A, lakše ga je izvući nego rođaka mu zubaca.
Zubatac krunaš ponekad se nađe i u ulovu podvodnih ribolova­ca, iako ne često, jer dubina na kojoj on boravi nije svima dostupna. Ulovom krunaša zato se mogu pohvaliti samo vrhun­ski podvodni ribolovci, istinski dubinaši. Takvi ističu da se lovi znatno lakše nego pravi zubatac.
I, što učiniti s ulovljenim krunašem? Pojesti ga, a što drugo?! Meso mu je bijelo i ukusno, ali ipak znatno slabije kvalitete nego od pravoga zubaca. Zato i nije previše tražen, niti je njegov ulov naročito cijenjen od ribolovaca. Vredniji je kao trofej jer se, u pravilu, love veliki komadi.

Branko Šuljić